Hipersenzibilno dijete odanosti, iskrenosti, ljubavi i vatre zarobljeno u tijelu odrasle žene koja se voli farbati u crveno – riječi su kojima Valerija Đurđević (32) opisuje samu sebe. Valerija, po struci diplomirana ekonomistica, više je no svestrana mlada žena: napisala je dva romana i radi na trećem, a istovremeno svoje knjige planira pretočiti u scenarij i oživjeti na filmu; vodi društveno odgovorne projekte i kampanje u udruzi Medijska tvornica čija je osnivačica i predsjednica, vlasnica je tvrtke Crveni ruž za produkciju i promociju, piše pjesme za mnoge naše izvođače… A na pitanje što joj je u životu najbitnije, Valerija, inače supruga glazbenog producenta Borisa Đurđevića, odgovara: – Ljubav. Nije li svima?
Otkud onda krenuti kad je riječ o tako svestranoj osobi? Možda najbolje od početka, onako školski.
– Diplomirala sam na dva smjera, tako da imam dvije diplome – prva je smjer Turističko poslovanje, ali tu odmah moram priznati da nisam radila niti dana u struci. Zašto? Pojma nemam, to jednostavno nije bilo moje područje interesa. Zato sam puno sretnija s diplomom na drugom smjeru Organizacija i management, jer tu plivam kao riba u vodi. Budući da se projektni menadžment i organizacijske sposobnosti traže pri vođenju bilo kojeg posla, a kako vodim i udrugu i firmu, rekla bih da radim u struci od prvog dana…
Sad kad smo riješili ovaj ‘’dosadni’’, formalni dio, preselimo se na onaj zabavan i beskrajno kreativan „teren”, Valerijine romane. Prvi -”Kako preživjeti prekid, a da se ne preselite u septičku jamu” – izdala je 2013. u nakladi vlastite tvrtke Crveni ruž, a pod istim uvjetima 2014. i nastavak nazvan “Preko posla do kreveta”. Trenutno je u procesu pisanja i trećeg romana koji nosi radni naslov “U krevetu”.
– Od početka je zapravo cijeli koncept pisanja i izdavanja počivao na trilogiji koja propituje muško-ženske odnose koji za mene osobno predstavljaju najveću inspiraciju. O ljubavi i muško-ženskim odnosima misli se i piše, pa valjda od otkrića klinastog pisma, a ništa se nije promijenilo ni u 21. stoljeću. Ljubav, romantična zaljubljenost, odnosi i osjećaji koji iz te komplicirane strukture proizlaze, zauvijek će ostati plodno tlo kreiranja najdivnijih i najtužnijih romana, bajki, pjesama, crtanih i igranih filmova, predstava, slika, fotografija… – kaže nam u dahu Valerija.
Nakratko zastane, pa nastavlja:
– Konkretno, što se tiče mojih romana, oni se vrte oko glavne junakinje Ljupke koja predstavlja moj alter ego. Ona je hrabra kad ja to nisam, ona je drska kad se ja ne usudim reći bezobraznicima što ih ide, ona je meka kad sam ja tvrda, ona je ljubavna kad sam ja cinična, ona pokazuje čitateljima kako se u procesu ružnih, ali i lijepih stvari, može zavoljeti sebe.
Upitali smo lijepu Valeriju kako su čitatelji prihvatili njene romane na što je odgovorila da bi na to pitanje bolji odgovor od nje dale djevojke i žene koje, većinom, njene romane kupuju i čitaju. No, vrlo je zadovoljna kvantitativnim podacima koji pokazuju da se prodao zavidan broj primjeraka.
– Povratne reakcije publike su pozitivne i s nestrpljenjem se čeka rasplet između Ljupke i glavnog junaka Erika koji se prvi put pojavljuje u drugom romanu – kaže i dodaje da je to pitka i komična romansa s elementima drame te da joj je cilj u trećem, posljednjem romanu trilogije, ubaciti i dašak propitkivanja smisla života:
– Ništa bez malo filozofije, poprilično sam sklona tome, a znate kako se kaže: Poznavati svoju sudbinu, ne znači i izbjeći je.
Ono što je vrlo zanimljivo, a i uzbudljivo, jest činjenica da Valerija svoje romane planira ekranizirati i oživjeti na velikom platnu:
– To mi je sad najnoviji pothvat – dovršiti treći roman, oblikovati scenarij prema sva tri romana te snimiti romantičnu komediju. Mišljenja sam da se može uspjeti u ovoj našoj prekrasnoj zemlji, i to na način da nemam vezu nigdje i da ne poznajem nikoga na nikakvim važnim pozicijama. Moj blagoslov je što mogu staviti na papir sve što mi mašta i intelekt diktiraju, stoga sam nedavno i predala svoju scenarističku koncepciju, sinopsis i tritment na javni poziv Hrvatskog audiovizualnog centra kako bi mi omogućili poticaje za razvoj scenarija. Ako se to ne dogodi, neću biti ni tužna ni ljuta, već samo iznenađena, jer doista mislim da je priča dobra, a da će film, snimi li se, biti još bolji.
Valerija, inače rođena Vukovarka, smatra da je naša kinematografija prezasićena ratnom tematikom i teškom dramom te da ljudima treba više zabave i smijeha:
– To su prvi shvatili naši glazbenici, pa se tako vidi pomak ukusa šire publike s ozbiljnih i dramatičnih pjesama na pjesme tzv. lakih nota s pozitivnim, jednostavnim tekstovima koji promoviraju lakoću života i svojevrstan “zbogom pameti” stav.
Dodaje da nikako ne tvrdi da ozbiljne i društveno odgovorne glazbe sa snažnom porukom ne treba biti, niti da ovaj trend nije proizveo šund kao kolateral, ali naglašava da je ljudima dosta crnih vijesti, ozbiljnih tema, politike i problema:
– Dosta im je života u strahu. Ljudi žele biti opušteni barem dva sata na dan, a ja im to želim pružiti svojim romanima, a sada i filmom. Živi bili pa vidjeli! – zaključuje uz smijeh.
Kad smo već spomenuli glazbu, najbolje da nastavimo u tom smjeru, budući da Valerija piše i pjesme:
– Pišem tekstove za razne izvođače, a sve je počelo tako što sam prije nekoliko godina napisala svome mužu pjesmu, onako, bez razloga, za „Majmunovo”. On je, recimo to tako, otkrio da imam dara te me počeo nagovarati da pišem tekstove za njegove pjesme koje sklada za grupu Colonia čiji je osnivač i član, ali i za tamburaške sastave Sinovi ravnice i Slavonia band. Tu i tamo nađe se i neka mlada nada, poput Viktorije Medvarić, kojoj se svidi pa uzme moj tekst…
Tekst: Nika Ostoić
Fotografije: Violeta Šunić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
