Ususret američkom World Cupu bacili smo pogled na prošla izdanja. Kronološkim redom podsjećamo na deset upečatljivih priča koje je na SP-ima ispisala Hrvatska
Sve smo bliže početku Svjetskog nogometnog prvenstva koje će se od 11. lipnja do 19. srpnja održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, a mnoštvo se pitanja množi iz dana u dan. Hoće li ratna zbivanja i posve nepredvidiva geopolitička situacija zasjeniti najveći sportski događaj? Hoće li se Iran uopće natjecati ili će u turniru završiti neki „padobranac“? Hoće li se američki predsjednik Donald Trump, kojem se prvi čovjek FIFA-e Gianni Infantino neskriveno divi, osobno umiješati u organizaciju i tijek natjecanja? Hoće li inflacija momčadi (48) i utakmica (104) razvodniti SP do mjere da će to utjecati na globalnu gledanost i interes?
Ako fokus suzimo na hrvatsku reprezentaciju, i tu iskaču upitnici. Jesu li naši nogometaši sposobni učiniti novo čudo, opet suprotno svim predviđanjima (trenutačno smo 14. na kladionicama)? Hoće li svježa lica poput Vuškovića i Fruka dobiti šansu da preuzmu odgovornost na najvećoj sceni? Sprema li se Luka Modrić nakon SP-a reći konačni zbogom? Je li ovo možda labuđi pjev Zlatka Dalića?
Ususret američkom World Cupu bacili smo pogled na prošla izdanja Mundijala. Točnije, na deset upečatljivih priča koje je na SP-ima ispisala Hrvatska, kronološki – od brončane 1998. pa sve do brončane 2022. U tom razdoblju Vatreni se nisu kvalificirali samo na jedan SP, onaj 2010. u Južnoj Africi, dok sa SP-a 2014., na kojem se Hrvatska oprostila u skupini, nismo izdvojili nijednu priču.
SP 1998. (FRANCUSKA)
Prva pobjeda i „svijeća“ Prosinečkog
(Hrvatska – Jamajka 3:1)
Lens, 14. lipnja 1998. godine. Večer koje se živo sjeća svaki navijač hrvatske nogometne reprezentacije koji je tada bio dovoljno star da razumije što se događa. Vatreni su imali praizvedbu na globalnoj pozornici, dvije godine nakon što su na prvom Euru nesretno ispali od Njemačke. Prilika da se izravnaju računi došla je brže nego što su se nadali, no prije toga je trebalo proći grupu, a za početak apsolvirati Jamajku. Prvi ispit Ćirinih „sinova“ prošao je bezbolno. Golovima Stanića, Prosinečkog i buduće zlatne kopačke Šukera, Hrvatska se pobjednički otisnula na Coupe du Mondeu. Detalj koji je obilježio dvoboj bio je pogodak Roberta Prosinečkog za 2:1 iz 53. minute, kad je lijevom nogom s lijeve strane kaznenog prostora „prebacio“ cijelu obranu Jamajke i vratara Barretta. „Je li gađao? Malo sutra, tko bi to pogodio. Htio je centrirati, tu nas je pomazila sreća“, priznao je kasnije izbornik Blažević. Petnaest minuta kasnije, Šuker je zabio za 3:1 i prva pobjeda na putu do svjetske bronce bila je u džepu.
Od rušenja Šukera do bušenja Köpkea
(Hrvatska – Njemačka 3:0)
Jere Longman, izvjestitelj New York Timesa, povukao je te večeri očitu usporedbu. „S 4,7 milijuna stanovnika, Hrvatska je na ovom turniru druga najmanja nacija nakon Jamajke. Za usporedbu, Njemačka ima 6,2 milijuna registriranih nogometaša“, napisao je nakon što su Vatreni s 3:0 pregazili isluženu škvadru Bertija Vogtsa i plasirali se u polufinale SP-a. Onaj dio nogometnog svijeta koji dotad nije registrirao Hrvate, nakon simultanke u Lyonu više ih nije mogao ignorirati.
Mrežu Andreasa Köpkea načeo je Robert Jarni u nadoknadi prvog poluvremena, a nastavili su Vlaović (80.) te Šuker (85.) svojim četvrtim pogotkom na turniru. Ipak, situacija koja je usmjerila tijek utakmice bio je crveni karton njemačkom braniču Christianu Wörnsu u 40. minuti. Dobio ga je nakon grubog nasrtaja na Šukera koji je pritiskao zadnju liniju i pokušavao presjeći loptu. Nijemci se od šoka koji im je servirao norveški sudac Pedersen nisu oporavili, a Hrvati su nanjušili priliku da im s kamatama naplate poraz u četvrtfinalu Eura u Manchesteru 1996. Te je večeri cijela zemlja bila u transu.
66 sekundi u finalu Mundijala
(Hrvatska – Francuska 1:2)
Aljoša Asanović protrčao je kraj Zinedinea Zidanea i Didiera Deschampsa, krajičkom oka vidio brisani prostor ispred šesnaesterca Francuske, a dok je njegova lopta putovala, Davor Šuker već je trčao da je dočeka. Besprijekorno meki dodir i udarac „špicom“ kraj istrčalog Bartheza; Hrvatska je u tom trenutku bila finalist Svjetskog nogometnog prvenstva. Vatrena bajka dosegnula je vrhunac, a točno 66 sekundi kasnije saznali smo da je predobro da bi bilo istinito.
Francuska se vratila nakon pogreške Zvonimira Bobana, koji je pod pritiskom Liliana Thurama poklonio loptu i omogućio mu da zabije za 1:1. Isti igrač će u 70. minuti čekirati domaćinu kartu za finale. Općepoznata je činjenica da su Thuramu to bili jedini golovi u 142 nastupa za Francusku, zbog čega je jedan od većih „negativaca“ u antologiji hrvatskog nogometa. Okus propuštene šanse na Stade de Franceu bio je gorak, ali puleni Ćire Blaževića nisu se predali očaju. Tri dana kasnije, Hrvatska je na Parku prinčeva pobijedila Nizozemsku i osvojila svjetsku broncu.
SP 2002. (JAPAN & J. KOREJA)
Olić, Rapaić, suci i šokantan preokret
(Hrvatska – Italija 2:1)
Od 13 pobjeda, koliko su ih hrvatski nogometaši upisali na svjetskim smotrama, ova je vjerojatno bila najšokantnija. Ili, ako hoćete, najneobičnija. Skrojili su je zajedničkim snagama Ivica Olić, Milan Rapaić te sudačka trojka Poll-Sharp-Larsen, koja je tadašnjim europskim viceprvacima neopravdano poništila dva pogotka.
Igralo se u subotu prijepodne po hrvatskom vremenu. Nakon što je Italija povela u 55. minuti preko Vierija, činilo se da je Hrvatska, koja je u prvoj utakmici SP-a poražena od Meksika (0:1), na sigurnom putu prema ispadanju. No, izbornik Mirko Jozić povukao je ključan potez i uveo Olića umjesto Davora Vugrinca. Tada najbolji strijelac HNL-a i prvak sa „Zagrebom“ vratio je Vatrene u igru nakon ubačaja Jarnija u 73. minuti. Tri minute kasnije, za preokret se pobrinuo Rapaić, efektnim pogotkom u padu koji je Buffona ulovio na krivoj nozi. Najkontroverzniji trenutak utakmice dogodio se u 90. minuti, kad je Inzaghi nakon kontre ugurao loptu u mrežu, no suci su vidjeli povlačenje za dres… Međutim, u zadnjem kolu protiv Ekvadora Jozićeva momčad je izgubila 1-0 i nije se uspjela plasirati među najboljih 16. Bio je to i konačni oproštaj Šukera, Prosinečkog, Jarnija i Bokšića.
Piše: Vladimir Zrinjski
Fotografije: HNS / FIFA / YOUTUBE
Osatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
