Ako ste u posljednje četiri godine imali tu sreću jesti u zagrebačkom hotelu Esplanade, onda ste sigurno upoznali koliko daleko seže talent Ane Grgić. Ako niste, sigurno ste je upoznali kao pravednu i simpatičnu članicu žirija u emisiji MasterChef Celebrity. Ova 35-godišnjakinja kuhanje je zavoljela još kao djevojčica, ali ljubav i talent nisu često dovoljni za uspjeh – ona je svoje znanje usavršavala kod poznatih chefova, Yvesa Mattagnea, u restoranu Sea Grill u Bruxellesu, kod Christiana Lohsea u berlinskom Fisher’s Fritzu te na kulinarskoj akademiji Rezidor Hotel Group. I iako voli pratiti trendove, pa čak eksperimentirati i s molekularnom kuhinjom, Ana i danas uživa u spremanju domaćeg kruha i vruće pite od krumpira koji joj mirišu na njezin dom. Zanimljiva djevojka – upoznajte je malo pobliže.
Kada je uopće počela vaša strast prema kuhanju?
– Osjetila sam je još kao djevojčica. Moja majka je jako voljela kuhati, sve što bi napravila bilo bi izvrsno. Svakom jelu davala bi posebnu pažnju. Nije joj bilo teško satima mutiti bjelanjke za omiljene puslice, rastezati tijesto za pitu, raditi domaći pekmez ili ajvar. To su bili lijepi dani mog djetinjstva. Svaki taj miris u kuhinji jednostavno bi me očarao i baš sam guštala u svakom obroku. Tako sam uz majku zavoljela pripremati jela i odlučila krenuti za kuhara.
Sjećate li se svog prvog jela koje ste pripremili i za koga ste ga spremali?
– Da, bio je to domaći kruh. Obožavam miris toplog ručno rađenog kruha. Pripremala sam ga da isprobam kako se radi i čak je dobro ispao, ukućani su bili zadovoljni. Bili su to moji prvi koraci u kuhinji.
Danas, nakon silnog obrazovanja i iskustva, pripremite li nešto iz djetinjstva, nešto što vas je naučila mama ili netko drugi iz obitelji?
– Da, ipak je to nešto što se ne zaboravlja – mirisi i okusi domaćeg kruha, vruće pite od krumpira, variva od povrća iz našeg vrta, domaće kobasice… Sve je to dom i sve to i danas pripremam kad sam kod kuće sa svojima.
Je li vam bilo teško otići iz rodnog grada u svijet? Kakve uspomene nosite iz Brčkoga?
– Ja sam iz Brčkog otišla kao djevojčica i u toj ratnoj situaciji nisam razumjela o čemu se radi. Imala sam prekrasno djetinjstvo, uvijek okružena obitelji i dragim ljudima. Naša obitelj je velika, imam dosta braće i sestara i uvijek je bilo veselo, uvijek smo se nalazili i družili.
Koliko je, kad ste chef, važno obrazovanje i iskustvo, a koliko talent?
– Vjerujem da svaki čovjek u sebi ima neki talent, samo ga mora otkriti i mora uložiti puno truda i rada da uspije, treba ulagati u sebe i imati neizmjernu volju za radom kako bi talent došao do izražaja. Naravno potrebna su i mnoga odricanja, bez svega toga nema uspjeha, neovisno o kojem poslu se radi. Cijeli život je škola i čovjek svaki dan treba iskoristiti da nauči nešto novo. U kulinarstvu se situacija drastično promijenila u proteklih nekoliko godina, kuhanje je postalo iznimno popularno, što me osobito veseli. Ali to je donijelo i neke nove smjerove u kuhanju koje svaki pravi chef mora pratiti, i ne samo to, nego postavljati sam trendove. Stoga chefovi konstantno moraju ulagati u sebe, jer ono što smo naučili prije 20 godina sad je samo baza, potrebno je biti kreativan i stvarati nove okuse i doživljaje.
Koje svoje dosadašnje iskustvo smatrate najvažnijim? Od koga ste najviše naučili?
– To je teško reći. Praktički sam cijeli radni vijek u Esplanadi, svako iskustvo je vrijedno. Radila sam s brojnim vrhunskim chefovima i od svakog ponešto naučila, ali sam i sama probijala svoje granice. Lijepo je kad shvatiš da možeš sve.
Kuhali ste raznim slavnim osobama poput Shakire i Ronalda – kojoj biste poznatoj osobi za koju još niste imali priliku voljeli nešto kuhati?
– Da, zaista bilo je mnogo poznatih osoba u Esplanadi zadnjih godina, no bila bi mi osobita čast da mogu pripremati jela za Papu. On je iznimna osoba i to bi me jako veselilo.
Tekst: Marjana Filipović Grčić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
