Jednom kad ih vidite, nikad ih više ne zaboravite, čemu su pomogli i jedna televizijska reklama za BMW, u kojoj glavne uloge igraju Theo i njegovi Strandbeests te video nazvan „Strandbeest Evolution“, koji je na You Tubeu pogledalo više od četiri milijuna ljudi
Tijekom prošle godine znanstvenici su otkrili 71 novu životinjsku i biljnu vrstu. Lista, između ostaloga, uključuje cvijeće, ribe, koralje, pauke, morske puževe, mrave i guštere, i to iz tri oceana i s pet kontinenata, a mjesto pronalaska pećine, šume i oceanske dubine. Čini se mnogo? Pa i nije, kada uzmemo u obzir da su znanstvenici, recimo, proučili tek 5% biljnih i životinjskih vrsta Amazone. Vratimo li se trideset godina unazad, valja reći da te 1990. nije samo otkrivena jedna od novih vrsta, već je te godine i nastala. Nije se razvila iz jednostavnog u složeniji organizam, nego je bila plod ruku jednog umjetnika čija su mašta i tehničko znanje pretvorili plastične žute cijevi u graciozna stvorenja koja se kreću prostranim pješčanim plažama.
Theo Jansen, jer o tome se nizozemskom umjetniku radi, svoje kinetičke skulpture naziva Animari ili Strandbeests (na nizozemskom, životinje s plaže). Stvorenja, koja pokreće samo vjetar, šeću plažama u gomilama. Neka od njih sposobna su uhvatiti i pohraniti vjetar, a zatim se, zahvaljujući toj energiji, kretati dulje vrijeme. Neka čak imaju mogućnost sidrenja u pijesku, i to u trenucima kad im prijeti jak vjetar, čime se plastične cijevi uključuju u aktivno samoočuvanje. Jednom kad ih vidite, nikad ih više ne zaboravite, čemu su pomogli i jedna televizijska reklama za BMW, u kojoj glavne uloge igraju Theo i njegovi Strandbeests te video nazvan „Strandbeest Evolution“, koji je na You Tubeu pogledalo više od četiri milijuna ljudi.
Theo Jansen (72) živi u Delftu, u blizini Sjevernoga mora i posljednja tri desetljeća posvetio je konstruiranju Animara, odnosno Strandbeesta. No, ipak, Jansen se nije oduvijek igrao Boga ili prirode, kako već hoćete, odnosno bio stvaralac života. Do toga ga je vodio ponešto krivudav put. Odrastao je u Scheveningenu, malom lučkom gradu sjeverno od Delfta, gdje je njegov otac, poljoprivrednik, preselio obitelj nakon gubitka farme tijekom Drugog svjetskog rata. Obitelj se u Scheveningenu uglavnom uzdržavala nudeći smještaj njemačkim turistima koji su željeli godišnji odmor provesti na čuvenoj gradskoj plaži, prostranoj i dugoj pješčanoj traci koja se protezala točno preko puta stana obitelji Jansen. Tijekom ljeta, majka bi rano ujutro probudila Thea, zajedno sa šestero braće i četiri sestre, kako bi stigli ispustiti zračne madrace na kojima su spavali i iznijeti ih iz dnevne sobe, prije negoli bi se probudili gosti koji su zauzeli krevete članova obitelji. Theo je osnovnu i srednju školu pohađao u Scheveningenu, a potom je studirao fiziku na Tehničkom sveučilištu u Delftu, da bi poslije od nje odustao i posvetio se slikarstvu.
Uz slikanje, bavio se i drugim stvarima, poput rada u medicinskom laboratoriju. Njegove pejzažne slike, koje je začinio portretima žena u donjem rublju, imale su uspeha („Bile su malo vulgarne, ali su se dobro prodavale“, reći će). A onda je, s 32 godine, u svome rodnom gradu jednom prigodom gotovo izazvao oveću paniku svojim „NLO-om“ kućne izrade. Zapravo se radilo o Jansenovom prvom važnom umjetničkom djelu… U narednim godinama Theo se bacio na usavršavanje automatskoga pištolja za bojanje osjetljivog na svjetlo, čiji je rad demonstrirao na lokalnim sajmovima. Istovremeno, gradska uprava Delfta dala mu je na uporabu subvencionirani atelje u centru grada, koji rabi i danas. U njemu je, za potrebe umjetničke akcije, izradio veliki par pernatih krila i pomoću njih se vinuo u zrak, naravno uz konstrukciju kablova. U to je doba izlagao u više nizozemskih muzeja i galerija, od kojih je jedna otvorena lansiranjem rakete duge dvadeset metara (izgradio ju je sam). A onda je 1990. slučajno pronašao za njega idealan medij-križanac, negdje između fizike i umjetnosti te stvorio – Animare. Te je godine, u kolumni koju je pisao za nacionalne novine De Volkskrant, upozorio da bi porast razine mora mogao ponovo preplaviti Nizozemsku i smanjiti njezinu veličinu na područje koje je zauzimala u Srednjemu vijeku.
Tekst: Tomo Will
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju!
