Alen Žunić mladi je arhitekt i urbanist, čelni čovjek arhitektonskog i istraživačkog ureda “Albatross“ s kojim intenzivno radi na projektima kojima promovira svoju viziju grada budućnosti kao spoja suvremene tehnologije i naprednih prostornih rješenja
Arhitektura je u 21. stoljeću postala kompleksan proces projektiranja tehnološki napredne, socijalno višeslojne i ideološki zahtjevne prostorne svakodnevice koja će zadovoljavati potrebe suvremenog pojedinca u svijetu ubrzane budućnosti. “Dobra” arhitektura nadilazi samu sebe: trolist arhitektura, urbanizam i prostorno planiranje, već proširen dizajnom i umjetnošću, dobio je dodatni predznak, naprednu tehnologiju kao imperativ nove definicije gradnje unutar šireg društvenog konteksta.
Ideal budućnosti su tzv. pametni gradovi, temeljeni na spajanju informacijske i komunikacijske tehnologije u upravljanju razvojem grada koji u realnom vremenu odgovara na sve izazove. Smart city je grad koji ima viziju kamo ide, a ne stihiju koja mu se “događa” – sve to nam govori Alen Žunić, mladi arhitekt i urbanist, čelni čovjek arhitektonskog i istraživačkog ureda “Albatross“ s kojim intenzivno radi na projektima kojima promovira svoju viziju grada budućnosti kao spoja suvremene tehnologije i naprednih prostornih rješenja kao ključnih postulata pametnog urbanog menadžmenta.
– Kreativno osmišljavanje šire slike urbanog razvoja preduvjet je jasnog „smjera kretanja“, tako da svi urbanizacijski potezi budu puzzle jedinstvene slike – ističe Žunić. Pa se nadovezuje:
– U Hrvatskoj poneki gradovi krenu s „pametnim strategijama“, prezentiraju opsežnu dokumentaciju, ali jednako često sve ostane samo na papiru… Ono što nas u „Albatrossu“ zanima su integralna urbana rješenja – „od žlice do grada“ – ili obratno, od ideje za cijeli grad, njegov dio ili naselje, do pojedinačnih zgrada, urbane opreme i interijera – pojašnjava. Grad postaje zaista pametan kada su prostorno integrirani svi ključni aspekti života: od sociokulturoloških programa i sadržaja koji omogućavaju druženje i interakciju građana te njihovu participaciju, do sofisticiranih tehničkih aspekata poput energetike, informatičko-komunikacijskih tehnologija i digitalnih platformi koje nude unapređenje urbanog iskustva. To je ono „drugačije“ što „Albatross“ u svojim projektima nastoji uspješno integrirati.
Velika je prednost globalnog sustava da kao arhitekt iz Zagreba može projektirati za bilo koji dio svijeta, od Pekinga do Bostona, pa je tako i „Albatrossov“ tim nedavno u svoju biografiju upisao jedno važno postignuće – njihovo je projektno rješenje odabrano među 20 najboljih od 150 prijavljenih na velikom svjetskom natječaju za uređenje trga Taksim i parka Gezi u središtu Istanbula. Za nekoga tko je jedva prevalio tridesetu, Žunić je osoba impresivne, inspirativne biografije. Doktorirao je s 26 godina kao najmlađi doktor u povijesti Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, da bi nakon usavršavanja na prestižnim američkim sveučilištima Harvard (i to pod punom stipendijom) i M.I.T., postdoktorske specijalizacije na jednoj od najboljih europskih škola arhitekture ETH u Zürichu i istraživačkog rada na newyorškom sveučilištu Columbia, s 29 godina bio izabran kao do sada najmlađi docent arhitekt zagrebačke Arhitekture, gdje i danas radi. Dobitnik je niza nagrada, uz ostalo Nagrade Grada Zagreba i Nagrade Vera Johanides Akademije tehničkih znanosti za najboljeg mladog znanstvenika u Hrvatskoj, autor desetak knjiga o modernoj i suvremenoj arhitekturi. Na pitanje što on osobno smatra svojim najvećim postignućem, spremno odgovara – to što mu je hobi postao posao.
– U ključnim životnim koracima imao sam dosta sreće, ali u pozadini svega je ipak izniman trud, rad i odricanje. Uspio sam postići mnogo od onoga što sam želio jer radim ono što volim – a to je arhitektura; svoj sam hobi pretvorio u profesiju, tako da ne osjećam granicu između struke i slobodnog bavljenja onime što me veseli – govori Žunić. Zanimljivo je da mu se arhitektura, zapravo, “dogodila slučajno”. Za nju se zainteresirao tek u četvrtom razredu srednje škole, pod utjecajem tadašnje djevojke, koja je željela postati arhitektica. Ostalo je – povijest. Žunić je studirao, istraživao i predavao na nekim od najprestižnijih svjetskih sveučilišta a onda se vratio u Hrvatsku. Nije, kaže, požalio, ali ga brinu sveprisutni nepotizam i klijentelizam, zbog čega se i u njegovoj struci projekti često „vrednuju“ i dodjeljuju ne prema kvaliteti, nego prema sitnim interesima i poznanstvima.
Piše: Gea Vlahović
Fotografije: Violeta Juras
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
