Britanski pisac za djecu David Almond, nekad poštar i učitelj, dobitnik je Međunarodne nagrade Nonino koja je vrlo često predskazatelj čuvene Nobelove nagrade
Bobby Burns živi s roditeljima u uspavanom mjestu britanske provincije, a nevolje su sve bliže njegovu domu. Odnosi u novoj školi su hladni, okrutni učitelji misle da su batine najbolji način učenja, a njegov je otac obolio od tajanstvene bolesti, što je sasvim dobar temelj za raspad cijele obitelji. Povrh svega toga, svijetu prijeti nuklearna katastrofa…
Godina je 1962., a svijet je na rubu nuklearnog uništenja. Kubanska oružana kriza je na vrhuncu, a Rusija i SAD gledaju se preko nišana. Zajedno sa svojom znatiželjnom prijateljicom, Ailsom Spink i gutačem vatre, iluzionistom McNultyjem, Bobby će naučiti vjerovati u čudo, te da je moguće spasiti ljude i mjesta koja voli. Sadržaj je to romana „Gutači vatre“ britanskoga pisca Davida Almonda (71), koji je od 1998. napisao mnoge romane za djecu i mlade. I baš za svaki je dobio pohvale kritike, a većina njih zanimanjem publike stekla je status bestselera. Njegove su knjige prevođene i u Hrvatskoj, a mladi čitatelji, i ne samo oni, uz Almondov glavni hit „Skellig“, možda najbolje poznaju baš „Gutače vatre“. Kažemo „i ne samo oni“, jer se taj roman reklamirao kao „snažna priča za sve uzraste“.
Za svoje sjajne romane Almond je uknjižio brojne prestižne međunarodne nagrade, među kojima su i Hans Christian Andersen Award, Carnegie Medal i Whitbread Award. Opus tog briljantnog autora koji je svojim romanima osvojio srca nebrojenih čitatelja, nije promakao niti žiriju književne Nagrade Nonino koji mu je početkom svibnja dodijelio tu važnu nagradu u međunarodnoj kategoriji. Nemala stvar, s obzirom na to da Međunarodna nagrada Nonino slovi za predskazatelja čuvene Nobelove nagrade. Naime, u novom tisućljeću čak se šest dobitnika Nagrade Nonino ovjenčalo i Nobelovom nagradom (posljednji je, u prosincu 2021., bio Giorgio Parisi koji je Nagradu Nonino dobio 2005. u kategoriji „Master of Our Time“). Nagrada Nonino posebna je i po tome što njezin pokrovitelj nije, kako je to uobičajeno, neka akademska ili filantropska institucija, nego svjetski poznati proizvođač butik grappe Nonino, marke prisutne u više od 70 zemalja, između ostalih i u Hrvatskoj.
David Almond rođen je u Newcastleu upon Tyne 1951. i odrastao u susjednom Fellingu, u obitelji s četiri sestre i jednim bratom. Otac mu je bio voditelj ureda u tvornici strojeva, a majka stenodaktilografkinja. Odgajan je na Katoličkoj akademiji i kao dijete sanjao je da jednog dana postane pisac. Svoje djetinjstvo opisuje kao godine s „mnogo radosti“, ali i „mnogo tuge“, jer je još u ranoj dobi izgubio mlađu sestru i oca. Obrazovao se na Sveučilištu East Anglia i Newcastle Polytechnic. Nakon diplomiranja, kratko je radio kao poštar, zatim trgovac i, napokon, pet godina kao učitelj, a onda se preselio u umjetničku komunu u Norfolku i usredotočio se na pisanje. Vratio se u Newcastle i radio kao honorarni učitelj te uređivao književni časopis.
Već svojim prvim romanom za djecu, „Skellig“, osvojio je nagrade Michael L. Printz Honor Book te ALA Notable Book, a ni njegov drugi roman nije prošao nezapaženo. Naime, i „Kit’s Wilderness“ također je osvojio nagradu Michael L. Printz za najuspješniji naslov za mlade. Njegov treći roman, „Gutači vatre“, dobitnik je nagrade Whitebread za najbolji dječji roman 2004. Almond je autor 20-ak romana i zbirki priča, četiri slikovnice (grafički romani) i pet dramskih tekstova, a s jednim od vodećih svjetskih autora za djecu, razgovarali smo u Udinama, dan prije dodjele Međunarodne nagrade Nonino.
Kako poštar, trgovac i učitelj postaje popularnim piscem za djecu?
– (smijeh) Mislim da dosta toga počiva na činjenici da volim iskušavati mnogo različitih stvari… Recimo, baš sam uživao raditi kao poštar. Taj mi je posao odgovarao jer radni dan završava u vrijeme ručka, tako da sam imao slobodno poslijepodne za pisanje. No, da biste završili posao u doba ručka, morate ustati u pet ujutro, tako da sam popodne često spavao (smije se). Radio sam različite poslove i na kraju postao učitelj u osnovnoj školi. Ali, tijekom čitavog tog razdoblja sam pisao, uvijek pisao. To je stalno bilo u središtu moga života.
Jeste li kao mladi pisac imali uzore?
– Ne baš. Naravno, bilo je pisaca koje sam volio i divio im se. Moj ujak je bio pisac, ali niti jedan njegov rad nikada nije objavljen. Ali njemu to uopće nije bilo važno. Rekao je da čovjek trebat pisati ako ga to veseli. Tako da mi je, zapravo, on bio uzor. Kad sam odrastao, bilo je mnogo pisaca koji su mi se sviđali, recimo Ernest Hemingway je bio jedna od mojih prvih ljubavi, pa John Wyndham, pisac znanstvene fantastike… Mislim da kod pisanja uvijek trebate biti svjesni svojih kolega, od kojih su neki već odavno mrtvi, ali su dio vašeg iskustva. Na taj su način mnogi važni za mene.
Često se kaže da vaši romani sadržavaju elemente magije, ali ne one čarobnog štapića u stilu J. K. Rowling, već više magije na razini duše. Kako postižete tu magiju pisanjem o svakodnevnom životu?
– Ne znam (smijeh)… To se jednostavno događa. Počelo se događati kad sam počeo pisati za mlade. Nikada prije nisam uopće očekivao da ću ikada pisati za tu generaciju. Ali, kad napokon jesam, shvatio sam da mi način na koji pišem omogućava velike rizike, u smislu onoga što je moguće unutar romana. Osim toga, odražava se na način na koji vidim svijet, svijet koji je vrlo stvaran, ali istovremeno i duboko tajnovit. Obično stablo ili stol mogu mi biti tajnoviti. Sve može biti vrlo neobično i tajnovito. Tako da moje pisanje, pretpostavljam, odražava način na koji vidim svijet.
„Skellig“ je bio vaš prvi roman za djecu i mlade. Kako je došlo do njega?
– Znate, kao da me taj roman dočekao iz zasjede. Rekao sam da nikad nisam očekivao da ću pisati za mlade. I kad sam krenuo pisati „Skellig“ i došao do polovice prve stranice, odjednom sam shvatio da se radi o knjizi za mlade. Čim sam to shvatio, osjetio sam neki sjajan osjećaj oslobođenja. Shvatio sam da to mogu i osjetio da je to pravo mjesto za mene. Vrlo neobičan osjećaj.
Piše: Velimir Cindrić
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju!
