U prvi plan domaće likovne scene Marta Katavić nametnula se sasvim spontano, bez ikakvog marketinga. Promatrači su jednostavno prepoznali koliko su Martini radovi slojeviti
Mlada slikarica Marta Katavić, studentica završne godine Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja je krajem prošle godine dobila nagradu publike na natječaju za mlade umjetnike „Erste Fragmenti 19“, već nekoliko godina plijeni pažnju likovne publike. Rođena je u Križevcima 2000., a već je 2015. izdala dječju slikovnicu ,,Nebeska tvornica’’. Godine 2019. započinje studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2023. na ALU upisuje sveučilišni diplomski studij, smjer slikarstvo, u klasi profesora Matka Vekića. No, možda i nije mogla „pobjeći“ od umjetnosti, s obzirom da joj je mama poznata dizajnerica umjetničkog nakita, Dalia Katavić.
Tijekom studija sudjeluje na više grupnih izložbi u Beogradu, Karlovcu, Križevcima, Rijeci, San Luis Potosiju Meksiko), Slavonskom Brodu, Zlataru i Zagrebu od kojih su bile žirirane “Ilustracija i inspiracija” (Galerija Šira), “Dante 700”(Gradski muzej Križevci), “ALU Zagreb-Slikarski odsjek danas’’(APURI galerija), “Vlaho Bukovac – paleta 2022.”(Galerija Putolovac), “9. hrvatski trijenale akvarela”(HDLU, Galerija Vjekoslav Karas, Galerija umjetnina Slavonskog Broda), “ALU Perspektiva The best of” (2023., HDLU), “Erste Fragmenti 19”(Lauba), “7. Bijenale slikarstva”(Palača Vranyczany).
Samostalno izlaže u Gradskom muzeju Križevci („Croquis“ 2020., „Još malo“ 2022.) , Galeriji K2 u Križevcima („Bestijarij“ 2014.), Galeriji Uža u Zagrebu („Retrospektiva“ 2023.), T&AC Gallery u Bratislavi („Looks and wonders“ 2023.), Galeriji Panacea („Dva pogleda” 2023.), Zen Contemporary Art galeriji („Young talented female artists” 2024.) i u Laubi („Mala Marta” 2024.) Sudjeluje i u projektima “Hrvatska svijetu”, “Murtić 100”, “Projekt Ilica: Q’Art”, “Crno bijeli svijet” , „Artupunktura“, „Vlaho Bukovac -paleta 2022.“ „Amfitrion“, „Kravatična“ i dr.
Za 2019./2020. i 2021./2022. dobiva pohvalu za uspješan rad na Akademiji, zatim 2023. i Rektorovu nagradu. Trenutno je na četvrtoj godini “Škole osobnog i organizacijskog razvoja” (ŠOOR), Facultas te pohađa “Jungian Coaching School”.
Prošla je godina za Martu Katavić bila iznimno dinamična i uspješna po pitanju veće afirmacije, vidljivosti i izložbi, a taj se proces nastavlja i u 2024., nakon nedavno održanih zagrebačkih izložbi u Zen Contemporary Art galeriji te u zagrebačkoj Laubi (izložba naslovljena „Mala Marta“, u sklopu ciklusa „Šalji dalje“).
– Prošla je godina zaista bila dinamična, a i ova je, bar zasad, krenula u istom smjeru; nastavljaju se novi izazovi. No, trenutačno mi je ipak najveći fokus na diplomskom radu – kaže nam Marta. U prvi plan domaće likovne scene nametnula se sasvim spontano, bez ikakvog marketinga; promatrači su jednostavno prepoznali koliko su Martini radovi slojeviti. Naime, ona dotiče neke slojeve podsvijesti, nesvjesnog – koji nisu tipični za slikarstvo tako mladih umjetnika – uz naglašenu analitičku dionicu koja seže mnogo dublje od tipične ekspresivne geste.
Nije se zadržala samo na površini ekspresionizma, ili tradicije apstraktnog ekspresionizma i gestualnog slikarstva. A opet, takve slike nisu refleks obiteljskih psihodrama jer je slikarica zaista imala idilično, sretno djetinjstvo uz jaku obiteljsku podršku, pa ne možemo reći kako se u slikama razračunava s nekim svojim demonima.
– Od malih sam nogu, još u vrtiću, imala želju nekoga dobro portretirati. Postupno sam došla do motiva ljudskog lica. Sviđalo mi se i kako je mama na obiteljskim video-snimkama snimala izbliza kadrove naših lica.
Volim proučavati i druge umjetnike, i čini mi se da mi ti bliži rakursi omogućavaju da više uđem i u apstrakciju; ne moram se točno držati forme, i to me oslobađa u procesu slikanja. Slike koje naslikam namijenjene su svakom tko je otvoren promotriti ih. Isto kako sam i ja bila u dijalogu ili samo posrednik između ideje i onog što je slikano, isto tako je i to što je slikano sasvim slobodan predmet uspostavljanja daljnjeg dijaloga… Ne bih rekla da moje slike to traže, ali ako nađu svoju publiku, super! – govori nam mlada slikarica, pa odmah nastavlja:
– Kada slikam, nemam osjećaj neke tragedije ili drame u sebi. Možda samo ponekad, kada baš nešto želim izbaciti van, ali primijetila sam da tek kasnije, kad se odmaknem od svojih radova, znam prepoznati kako su neki dosta morbidni.
Tekst: Iva Körbler
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
