Đorđe Stošić umjetnik je koji se bavi malim stvarima da bi ih učinio velikima i upravo u tome leži njegova snaga i uspjeh. Osim slikarstva, iznimno uspješno bavi se i umjetničkom fotografijom
Studijske godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Sarajevu, Đorđa Stošića potvrđuju nadarenim slikarom koji s lakoćom može slikati uistinu sve i biti doista uvjerljiv. Strastveni je ljubitelj života i umjetnosti i istodobno demistifikator istog tog života i iste te umjetnosti. Slikar je koji uživa u svemu što čini: kad slika prizor koji mu je fiksiran u zjenici, iskreno u srcu i u nepogrešivoj ruci, ali i kad raspravlja o fotografiji, gastronomiji. Bilježi na platnu, brzo i strasno, poetičnost mora, otoka i priobalja.
Ponekad su to hiperealistički prizori nastali preciznom fotografskom tehnikom, po obrascu foto realizma čije postulate vrlo dobro poznaje, ponekad pak prevlada ekspresionistička ruka koja more prikazuje kao moćno, snažno. Brzim potezima kista, ili kada platno prska bojom, može se reći da zapravo pokorava i svjetlo i boju svojem trenutačnom raspoloženju. Ljubitelj je svega lijepoga u životu, u mislima i djelu, a opet odgovoran, slobodan i iskren autor koji je zadržao širinu u razmišljanju, kao i ljubav prema malim stvarima i vidicima, tako jednostavnima da je majstorstvo iz njih izvući umjetnički doživljaj. Moglo bi se reći da ga krasi slojevita duhovna struktura, sa širokim spektrom osjetljivosti i znanja koja je istovremeno jednostavna i pragmatična u umjetničkom djelovanju, ponekad protkana dozom humora i veselja. Stošićeva su platna sinteze njegove jednostavne životne filozofije. Jedna od likovnih kritika opisuje ga kao „umjetnika koji se bavi malim stvarima da bi ih učinio velikima i da upravo u tome leži njegova snaga i uspjeh.“
Jedan drugi kritički osvrt kao da zahvaljuje što je slikarskim vokabularom zadržao suvremenost i univerzalnost u zgušćivanju dojma, u pojednostavljivanju ili u obogaćivanju sadržajne ekspresije…
– Ja sam prije svega slikar, to nije moj posao, to je moj poziv. Mislim da je figurativno slikarstvo najteže i za sebe volim reći da sam figurativac. Treba dobro savladati zanat i poznavati neke njegove „štoseve“. Zagrebačka i sarajevska akademija formirale su dobrim dijelom moj smjer – kaže nam Stošić.
Tvrdi kako je vrlo važno u kojem okruženju čovjek živi:
– Bitan je terroir, baš kao i za gastronomiju s kojom sam povezan i profesionalno. Tamo gdje živiš, tako i slikaš. U plavom sam tonalitetu jer je more dominantno u svakom pogledu. Kolori tirkiza, čiste plave nijanse… Sjećam se da sam, kada sam živio u Zagrebu, koristio pariško plavu boju, no preseljenjem u Medulin, zamijenio sam je s otvorenijom tamno plavom, takozvanom primer plavom, jer su mirisi i boje oko mene na to utjecali – reći će.
Piše: Bartol Tralić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
