Rođeni Osječanin, 34-godišnji dirigent Krešimir Batinić, odnedavno je ravnatelj popularnog zagrebačkog kazališta „Komedija“. Izazova je bezbroj, no prvi su pomaci već lako uočljivi
Kaptolska institucija nedavno je dobila novu upravu. Ne radi se tu o nekim kadrovskim previranjima u crkvenim krugovima, već o instituciji koja s nadbiskupijom dijeli susjedstvo, a već desetljećima je „podstanar“ u crkvenoj zgradi. Riječ je o kazalištu „Komedija“ koju je dugi niz godina vodio Niko Pavlović, a nakon više od godine dana trakavice oko izbora novog ravnatelja na njezino je čelo došao mladi dirigent rodom iz Osijeka – Krešimir Batinić. Iako je riječ o jednoj od najposjećenijih kazališnih kuća u Hrvatskoj, stanje koje je „čovjek od glazbe“ tamo zatekao prilično je kaotično, i to ne samo zbog dugova koji su se tijekom godina samo gomilali, već i zbog trošnog stanja u kojem se zgrada kazališta nalazi. Prilični su to izazovi za svakoga tko sjeda u vruću ravnateljsku fotelju, a kamoli za jednog 34-godišnjaka koji ne dolazi iz menadžerskih krugova. Pa opet, do nas je, upravo je iz krugova ansambla tog kazališta, stigao glas da je sve nekako živnulo dolaskom Batinića na ravnateljsku poziciju u ožujku ove godine. I on sam u razgovoru ne može sakriti volju da napravi što više pozitivnih promjena. Primjerice, odmah po preuzimanju dužnosti svoj je službeni automobil dao na raspolaganje svojim zaposlenicima za potrebe brojnih poslova koje moraju obaviti. Kaže, tako mu je to logično jer on sam ima svoj auto, a ne želi gledati kako mu se na stolu, uz sve, gomilaju još i računi za taksi. Kako bilo, Batinićeva odluka da uz dirigentsku palicu primi i onu menadžersku, unijela je prilične promjene u njegov život.
– Već je prošlo više od šest mjeseci od izbora za ravnatelja, a ja sve više vremena provodim s izvješćima o prihodima i rashodima. Od osobe koja je pod rukom gotovo isključivo nosila note, išla na probe i na predstave, preko noći se pretvarate u menadžera koji se brine o poslovanju jedne velike kazališne kuće, o sponzorstvima, prodaji ulaznica, pa i građevinskim radovima. Nemate mnogo vremena za prilagodbu – iskren je Batinić. Ipak, dodaje i da je naučio upravu kazališta promatrati kao svojevrsni orkestar u kojem svatko treba odraditi svoju dionicu, pa „dirigiranje“ za njega nikad nije stalo, već je samo poprimilo neke nove oblike. Ističe da mu u novom poslu dosta pomažu i sami zaposlenici te da se svi zajedno trude racionalizirati poslovanje “Komedije”, a to je posao koji već godinama čeka čvrstu ruku i nemali je broj puta upravo poslovanje s dugovima i pokojom aferom stvaralo buru u javnosti. Batinić je uvjeren da će naslijeđeni dugovi koji i dalje stvaraju uteg kazalištu uskoro postati stvar prošlosti, a kao ravnatelj i zaposlenik „Komedije“ ima prvenstvenu želju što kvalitetnije odraditi svoj dio posla u toj kazališnoj mašineriji.
– U početku nije bilo nimalo jednostavno. Ubrzo shvatite da morate voditi računa je li ozvučenje u redu, jesu li plaćene sve fakture, što učiniti ako se neki glumac razboli… Ako tome pridodate česte sastanke s nadležnim gradskim tijelima, apliciranje na europske fondove, shvatite da kazalište umnogome funkcionira i izvan pozornice. Za mene je funkcija ravnatelja i te kako odgovorna i zahtjevna. Budući sam već dulje vremena osjećao da „Komedija“ treba promjenu, da je prijeko potrebno osvježenje za ansambl i zaposlenike, odlučio sam se na ovaj izazov, za što sam dobio jednoglasnu potporu Kazališnog vijeća i Gradske skupštine, na čemu sam zahvalan – kaže Batinić. Pa ipak, prilično je neuobičajeno gledati 34-godišnjaka koji se suočava sa svim izazovima na toj poziciji, pa se nameće i logično pitanje – pitanje iskustva. No, mladi ravnatelj ističe da je ipak već deset godina aktivan na kazališnoj sceni, te je u tom razdoblju stigao dobro upoznati prilike u „Komediji“, što mu svakako pomaže u obnašanju nove dužnosti.
– Za sada nisam čuo negativne komentare ili neko omalovažavanje vezano uz moju životnu dob. Svoje odluke donosim samostalno, ali uz prethodne konzultacije stručnjaka koji su u kazališnim vodama dulje od mene i koji znaju kako kazalište diše prema unutra i prema van. I činjenica je da od kolega, čak i od onih dosta starijih, uživa veliku podršku. Naime, sama ideja o tome da se kandidira potekla je upravo iz razgovora s kolegama i prijateljima s kojima je u kazalištu provodio većinu dana.
– Povjerenje je međusobno od početka, nadam se da će tako i ostati. Preuzimanjem upravljačkih poslova u jednom kolektivu neminovno stječeš oponente, jer moraš povlačiti poteze koji se neće svidjeti svima. Dojma sam da je radna atmosfera pozitivna, svi zajedno očekujemo uspješne izvedbe s kojima će biti zadovoljna publika, ali i kolege iz ansambla.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Igor Weidlich
Fotografije: Violeta Šunić
