Radomir Damnjanović Damnjan u više od šezdeset godina stvaranja ostvario se u mnogim umjetničkim tehnikama, ali uvijek ostajući autentičan
Radomir Damnjanović Damnjan (1935.) umjetnik je rođen u Mostaru, a od 1974. živi u Milanu. Jedan je od najznačajnijih predstavnika razdoblja koje se u regionalnoj umjetnosti naziva „Novom umjetničkom praksom“, a u više od 60 godina stvaranja ostvario se u mnogim umjetničkim tehnikama, uvijek ostajući autentičan. Stoga ne čudi Damnjanova bogata izlagačka povijest koja počinje prvom samostalnom izložbom u Beogradu 1958., a nastavlja se, da istaknemo samo najvažnije, nastupima na međunarodnoj umjetničkoj sceni, poput sudjelovanja na bijenalu u Sao Paolu 1963. (gdje je dobio nagradu Vanda Svevo), na documenti u Kasselu 1964., Bijenalu u San Marinu 1965., Venecijanskom bijenalu 1966. i 1976., Bijenalu u Tokiju 1976. te brojnim drugim priredbama.
Samostalne izložbe imao je u Firenci 1966., Zürichu 1967., Tübingenu 1968., Milanu 1974., 1966. i 2008., Beču 1999… Retrospektivne izložbe priređene su mu u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 1986. i Modernoj galeriji u Ljubljani 1987.
Radomir Damnjanović Damnjan brzo je u svojoj umjetničkoj karijeri odbacio tradicionalno slikarstvo i od minimalističkih pejzaža kasnih 1950-ih prešao na primarne geometrije. Prelazi potom u konceptualnu umjetnost gdje stvara radove u čast prvih avangardi, zatim tekstualne intervencije ponuđene kao umjetnički objekt s potvrđenom umjetničkom vrijednošću i opsežan projekt „Dezinformacije“, izveden u različitim medijima. Tijekom 70-ih stvarao je video-radove i realizirao performanse i akcije (unutar i izvan galerije).
Heterogenog opusa i aktivan u stvaranju, Damnjan preuzima komponente umjetničkih tehnika, umjetničke motive i radove kako bi izrazio jasan stav i komentar o sustavu i produkciji umjetnosti. Ovaj 86-godišnji umjetnik trenutačno realizira radove u novim tehnologijama, a najrecentniju seriju radova povezao je s NFT (non-fungible token ili nezamjenjivi token, zapis povezan s određenom digitalnom ili fizičkom imovinom) zapisom na „blockchainu“ (sustav bilježenja informacija na način koji otežava ili onemogućuje promjenu, hakiranje ili varanje sustava).
Gledajući unatrag, koliko se kao osoba razlikujete od mladića rođenog u Mostaru i koliko ste danas Talijan, a koliko građanin svijeta?
– Moj je otac bio pilot, u trenutku moga rođenja privremeno je bio stacioniran u Mostaru, inače sam podrijetlom iz Beograda. Imam dvoje starije braće i brzo sam se odselio natrag u Beograd, gdje sam završio školu i umjetničku akademiju. Beogradska akademija je u tom razdoblju bila vrlo napredna u usporedbi s ostatkom bivše Jugoslavije. Nisu nam određivali stil i tehnike slikanja, već su nam pokazali što je jezik slikarstva. Odmah nakon završene akademije počeo sam izlagati. Nemam potrebu izjasniti se jesam li Beograđanin, Talijan, ili nešto treće – takvo mi je ograničavanje nazadno. Ja sam ljudsko biće koje živi, diše i radi ono što voli.
Stvarate umjetnost više od 60 godina i vaš se opus tijekom godina transformirao više puta i na više načina. Otkud je došla potreba za promjenom, istraživanjem?
– Postoji logika u mojim umjetničkim transformacijama, još od pejzaža „Pješčanih obala“. Obala je jedna konkretna stvar. No moji su „pejzaži“ potpuno izmijenjeni prema realnom pejzažu – on postaje kao crtež, gotovo apstraktan, neki imaginarni pejzaž. Jednu od „Pješčanih obala“ kupio je i pariški Centre Pompidou, nakon što je bila izložena na Bijenalu u Sao Paolu (1963.)… Iz te transformacije „obale“ može se izvući zaključak o umjetniku Radomiru Damnjanoviću Damnjanu kao originalnoj svijesti u svojoj kreativnosti. Suština se njeguje ako je voliš, a forme koje se mijenjaju su relativna stvar. Ja sam pratio suštinu koja se mijenjala prema mojim unutarnjim potrebama. Nisam jurio stilove ni utjecaje.
Piše: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
