Smješten između prašume i Velikog koraljnog grebena, Cairns je idealna baza za istraživanje najvećih ljepota Australije, istinskih prirodnih dragulja koji će svakoga fascinirati
U Cairnsu smo. Simpatičan grad od sto pedeset tisuća stanovnika nalazi se u Queenslandu, u državi na sjeveroistoku Australije, u zoni tropske klime. Uz Uluru, najveću monolitnu stijenu na svijetu, te nezaobilazni Sydney sa svojim prepoznatljivim vizurama, Cairns je definitivno must-see lokacija Down Under. Osim što je sam po sebi iznimno lijep grad s pravilnim ulicama, tržnicama tropskog voća, impresivnim botaničkim vrtom s kraja 19. stoljeća i predivno održavanim zelenim površinama zasađenim egzotičnim cvijećem, Cairns je i fantastična polazišna točka za najveći prirodni fenomen Australije, a i znatno šire – Veliki koraljni greben, najveći na svijetu, koji se vidi čak iz svemira. Sastoji se od oko tri tisuće grebena i devetsto otoka te se proteže na preko dvije tisuće kilometara. Tu obitava čak četiristotinjak vrsta koralja i preko tisuću vrsta riba. Naravno da je upravo zbog te prirodne atrakcije Cairns jedno od najposjećenijih mjesta u Australiji. Ovdje svoje sjedište imaju brojne turističke agencije koje organiziraju cjelodnevne izlete brodom na obližnje otoke i vanjske grebene radi ronjenja i promatranja podmorja. Od 1981. to je područje pod Unescovom zaštitom, a CNN je Veliki koraljni greben svrstao u sedam svjetskih čuda prirode. Još jedan čudesni prirodni dragulj, također na Unescovom popisu, nalazi se malo sjevernije od Cairnsa, u njegovom zaleđu. Radi se o prašumi iz doba prakontinenta Gondwana, područje koje u Australiji nazivaju Wet tropics i koje se proteže 450 kilometara duž obale Queenslanda.
Sir David Attenborough, poznati britanski dokumentarist i prirodoslovac, opisao je ove kišne šume „najfascinantnijim mjestom na Zemlji“. Ne samo da su ogromne (protežu se na gotovo devetsto tisuća hektara), već su ujedno i najstarije i biološki najraznovrsnije kišne šume na svijetu. Čak šest stotina endemskih biljaka živi u tim šumama, neke u kontinuitetu već pedeset, pa čak i do sto milijuna godina. U prašumama živi i jedna trećina australskih sisavaca, kao i nekoliko stotina vrsta ptica, više od stotinu vrsta reptila itd. Hotel Pacific u kojem smo odsjeli, smješten je uz samu obalu, između lijepe šetnice i doka s kojeg polaze turistički brodovi prema Koraljnom grebenu. Prva stvar koju treba napraviti u Cairnsu je prošetati ovom šetnicom uz koju se nalazi i prekrasna laguna sa zabavnim sadržajima, omeđena sa svih strana i potpuno sigurna za kupanje i uživanje. Sama obala uz Cairns inače je muljevita i nije baš pogodna za kupanje, a u određenim dijelovima godine uz obalu caruju meduze, pa nikako nije preporučljivo ulaziti u otvoreno more. Uz lagunu se dalje nastavlja šetnica, uvečer decentno osvijetljena raznobojnim svjetlima kojima su ukrašeni drvoredi egzotičnih fikusa i frangipanija što daje poseban ugođaj. Šetnica se proteže u duljini od pet kilometara, a uz nju su se smjestili brojni restorani, zalogajnice i barovi, kao i noćna tržnica sa štandovima umjetnika, prodavača suvenira i kioscima azijske hrane. Taman kad se navečer zatvori laguna za kupanje, vrijeme je za odlazak na Noćnu tržnicu koja radi do kasno u noć. Ljubitelji azijske hrane ovdje će doći na svoje jer nema čega nema. Queensland pohodi veliki broj gostiju iz Azije, pa je stoga ponuda azijske hrane velika. Mi smo „živjeli na sushiju“ jer riba je u Australiji izrazito svježa, a kreacije sushija su toliko nevjerojatne da im je stvarno teško odoljeti.
S druge strane hotela smješteno je veliko pristanište s kojeg polaze turistički brodovi. U zgradi pristaništa nalazi se šoping centar s čije su vanjske strane, s pogledom na more, nanizani brojni restorani. Iza ugla je i poznata craft pivovara „Hemingway“ sa šankom u dužini od dvadeset metara, vrlo popularno mjesto kod turista, ali i lokalaca. Preko puta hotela Pacific smjestio se Reef Casino na čijem je zadnjem katu visoka staklena kupola sa zoološkim vrtom u umjetno stvorenoj kišnoj šumi. Ovdje slobodno lete papagaji, kakadui i druge ptice, a posjetitelji također mogu poletjeti zip lineom na visini od dvanaest metara i iz ptičje perspektive promatrati životinje na tlu, uključujući i divovskog slanovodnog krokodila Golijata. U središtu Cairnsa novootvoreni je akvarij s raznolikim podvodnim svijetom Velikog koraljnog grebena. Šećući Cairnsom susrest ćete se i s „letećim lisicama“ – golemim šišmišima koji u velikim kolonijama nastanjuju krošnje tropskih stabala u samom središtu grada. Ove na prvi pogled pomalo zastrašujuće životinjice (a zapravo potpuno miroljubive), vise načičkane na granama gustih stabala, tik do ceste, praveći pristojnu buku koja na trenutke nadjačava automobile. Stabla nastanjuju stotine i stotine šišmiša narančastog krzna, zbog kojeg su i dobili ime leteće lisice. Danas je ova vrsta zaštićena jer se broj jedinki u posljednjih desetak godina znatno smanjio, ponajviše zbog visokih temperatura koje u ovom dijelu Australije dosežu i preko 40 stupnjeva.
Susrećemo se s australskim parom aboridžinskog porijekla, Natalie i Eddiem, koji žive u Cairnsu, a koje smo upoznali prošle godine u Hrvatskoj. Odlazimo zajedno na večeru u simpatičan restorančić u luci, raspoređen na tri ribarska broda privezana jedan uz drugi. Na njima se poslužuju samo rakovi i školjke, pa otuda i naziv – Prawn Star (Kozica zvijezda). Ponuda nije prevelika, ali je sve izrazito svježe. Naručujemo veliku platu kozica i rakova koje u Australiji nazivaju bugs, okusom sličnima našem jastogu. Uz to, serviraju nam samo umak i limetu, drugih priloga nema. Gosti ovdje dolaze uživati u čistom okusu morskih plodova uz čašu vina. Dok se ljuljuškamo na palubi uživajući u svježim rakovima, vlasnik pjevuši r’n’r pjesme iz 60-ih i 70-ih, doprinoseći veseloj atmosferi…
Idući dan ustajemo rano – odlazimo na izlet u najstariju „kišnu šumu“ na svijetu gdje se smjestilo mjesto Kuranda, prava mala tropska oaza. Do tamo vozi originalni stari vlak po strmoj planinskoj pruzi izgrađenoj još krajem 19. stoljeća za potrebe rudara. U ovom se području nekoć vadio kositar. Pruga je dugačka 75 kilometara i zavija poput zmije strmo uzbrdo, prolazeći kroz milijune godina staru prašumu. Izgradnja pruge u tako nepristupačnim uvjetima bila je izrazito teška i odnijela je mnoge živote. Prolazimo kroz čak petnaest ručno kopanih tunela i više od 30 mostova preko planinskih klanaca, da bismo nakon gotovo dva sata vožnje stigli u Kurandu. Izlazimo na originalnoj željezničkoj stanici s početka 20. stoljeća. To je vjerojatno jedna od najfotografiranijih željezničkih stanica na svijetu, atraktivna i zbog povijesnog značaja, ali i zbog prekrasnih tropskih vrtova koji je okružuju. Do gradića vodi pješačka staza kroz prašumu, a tamo nas dočekuje vesela atmosfera uličnog sajma. Kurandu su kasnih 60-ih prošlog stoljeća nastanila „djeca cvijeća“, mlada hipi komuna koja je u to vrijeme mirno protestirala protiv rata u Vijetnamu. Njima se ovdje svidjela ležerna atmosfera, klima, poveznica s prirodom i mogućnost života po načelima samoodrživosti, te su odlučili ostati. I ostali su sve do danas, pa ćete tako na štandovima vrlo lako prepoznati sad već ostarjelu hipi generaciju, najviše po stilu odijevanja i frizurama. Nekadašnja „djeca cvijeća“, sad već u ocvalim godinama, ovdje prodaju nakit i razne umjetničke predmete koje sami izrađuju, suvenire, med, sokove od tropskog voća i druge eko-proizvode. Posjetitelje zabavljaju ulični svirači i proricatelji budućnosti…
Ovaj dio Australije raj je za ljubitelje manga, ličija (kojeg još nazivaju i azijska trešnja), zmajskog voća (dragon fruit) i mnogih drugih vrsta za koje mnogi od nas nisu nikad ni čuli. Unutar Rainforestation parka nalazi se voćnjak tropskog voća u kojem su izložene egzotične vrste s točnim nazivima. U istom parku nalazi se i mali zoološki vrt u kojem osim za Australiju tipičnih koala, klokana i ostalih tobolčara, žive i slanovodni i slatkovodni krokodili. Slanovodni krokodili su najveći takve vrste na svijetu, pa je tako Jack, krokodil koji živi u ovom parku, prava grdosija dugačka više od pet metara. Jack je do sada pojeo čak dvanaest svojih družica, što mu je donijelo i prezime Trbosjek. U parku se možete provoziti i amfibijom iz II. svjetskog rata – njome smo prošli močvarni dio i saznali puno o endemskim biljkama od kojih su neke smrtno otrovne. Tu se nalazi i takozvano Utočište leptira s više od 1500 tropskih vrsta, čime je na prvom mjestu u južnoj hemisferi…
No, najzanimljiviji dio izleta za mnoge je posjet Tjapukai zajednici, australskim starosjediocima koji nastanjuju ova područja više od deset tisuća godina. Prije dolaska bijelaca, u šumama oko današnje Kurande živjelo je više tisuća pripadnika Tjapukai plemena. S dolaskom Gadja stanovnika, kako starosjedioci nazivaju bijelce, njihov broj se drastično smanjio. Danas se tu možemo upoznati s njihovom kulturom i umjetnosti, kao i zanimljivim ritualnim plesovima koji su otvorili i ljetne Olimpijske igre u Sydneyu 2000. godine. Muški članovi zajednice demonstrirali su nam bacanje koplja i bumeranga, u čemu smo se mogli i sami okušati, da bi nam na kraju posjeta pokazali kako se svira didgeridoo, prema nekim istraživanjima najstariji instrument na svijetu, čiji zvuk kao da dopire iz dubine zemlje.
U Cairns se vraćamo gondolom koja je u vrijeme otvaranja, 1995. godine, bila najdulja takve vrste u svijetu. I sada, dvadeset i pet godina kasnije, djeluje izrazito moderno i futuristički. Vožnja gondolom je zaista posebno iskustvo, najviše zbog prekrasnih vidika iznad prašume i prema obali Koraljnog mora…
Upravo Koraljno more sačuvali smo za kraj boravka u Cairnsu: ne posjetiti Veliki koraljni greben bilo bi upravo bogohulno! Kako smo svojedobno obišli Green island (Zeleni otok), također dio Koraljnog grebena, ali ne toliko atraktivnog podmorja, ovaj puta smo se odlučili za vanjske grebene puno bogatije podvodnim svijetom.
Dan je sunčan, bez i jednog oblačka. Kao stvoren za ronjenje i uživanje u podmorju. Jedino što nas malo muči je sezona meduza koja je upravo u tijeku. No iz kompanije „Reef Magic Cruises“ uvjeravaju nas da se ništa ne brinemo jer ih trenutno na vanjskim koraljnim grebenima nema, a usto smo dodatno zaštićeni odijelima od likre.
Odredište je ponton usred morske pučine, okružen koraljnim grebenima. Tu se presvlačimo u zaštitna odijela, navlačimo peraje i masku i pripremamo se za ronjenje unutar ograđenog prostora. Velikih morskih pasa u ovom području nema, tek je ponekad moguće vidjeti male primjerke grebenskih morskih pasa koji su potpuno bezopasni i vrlo sramežljivi. Ostavljajući sve brige iza sebe, hrabro skačemo u veliko plavetnilo i uranjamo u novi, drugačiji svijet. Ako ste ikada gledali kultni film Luca Bessona „Veliko plavetnilo“, onda će vam biti jasan osjećaj koji čovjeka obuzme – osjećaj potpunog unutarnjeg mira i meditacije. Ono što nas je dočekalo ispod morske površine neopisivo je i po svemu fascinantno. Zaronivši u podmorje, zaplivali smo zajedno s tropskim ribama svih boja i oblika, uživajući u carstvu koralja i vlasulja. Pratili smo dvije velike ribe tirkizne boje koje su se hranile na grebenu; plivale su od koralja do koralja poput leptira na proljetnoj livadi koji lete s cvijeta na cvijet… Kome nedostaje mrvica hrabrosti ili nije „na ti“ s plivanjem, sigurnija je opcija promatrati podmorje u polupodmornici, a postoji i mogućnost leta helikopterom koji nudi nezaboravan pogled iz ptičje perspektive. U „Velikom plavetnilu“ Enzo, dugogodišnji svjetski prvak u ronjenju na dah, govori svom najvećem suparniku Jacquesu: „Tamo dolje je znatno ljepše; to je jedno puno bolje mjesto.“ I sami smo se, eto, uvjerili da je tako…
Tekst: Ivana Kovačić
Fotografije: Tropical North Queensland & Ivana Kovačić
