Prije točno šest desetljeća premijerno su prikazane „Ptice“, film legendarnog britansko-američkog redatelja Alfreda Hitchcocka, inovativni horor o nizu neočekivanih i iznenadnih napada ptica na stanovnike gradića u Kaliforniji
Prizori pomahnitalih jata ptica kako iznenada napadaju stanovnike američkog primorskog gradića duboko su urezani u pamćenje generacija ljudi koji su odrastali u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Riječ je, dakako, o prizorima iz filma “Ptice” legendarnog britansko-američkog redatelja Alfreda Hitchcocka koji je premijerno prikazan prije točno 60 godina. Ako zanemarimo frizure i odjeću glavnih protagonista, film je jako dobro ostario, pa i današnja publika s jednakim užitkom gleda taj klasik žanra horora. Kritičari ga smatraju jednim od najboljih Hitchcockovih filmova, a Kongresna knjižnica Sjedinjenih Država proglasila ga je “kulturno, povijesno ili estetski značajnim filmom” i odabrala za čuvanje u svom Nacionalnom filmskom registru.
Kultni redatelj kriminalističkih filmova, trilera i horora Alfred Hitchcock (1899.-1980.) “Ptice” je snimio na svom kreativnom vrhuncu krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon “Vrtoglavice”, “Sjever-sjeverozapada” i “Psiha”, a prije psihološkog trilera “Marnie”. Inovativni filmski horor o nizu neočekivanih i iznenadnih napada ptica na stanovnike gradića u Kaliforniji labavo se utemeljio na istoimenoj horor kratkoj priči britanske spisateljice Daphne du Maurier. Izvorno objavljena 1952. godine u zbirci “Jabukovo drvo”, Du Maurierina priča “Ptice” smještena je u njezinu rodnu pokrajinu Cornwall na samom jugozapadu Engleske nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata, a govori o farmeru i njegovoj obitelji koja postaje metom smrtonosnog napada jata ptica. Nakon što je već snimio dva filma po njezinim romanima – “Rebeccu” i “Jamaica Inn” – Hitchcock je odlučio ponovno posegnuti za literaturom Daphne du Maurier, ovoga puta za kratkom pričom. Svom je scenaristu Evanu Hunteru naložio da radnju smjesti u Sjedinjene Države, smisli elaboriraniji zaplet i razvije nove likove, a da zadrži originalan naslov i koncept neobjašnjivih napada ptica.
Film počinje u trgovini za kućne ljubimce u San Franciscu slučajnim susretom lijepe bogatašice Melanie Daniels (Tippi Hedren) i uglednog odvjetnika Mitcha Brennera (Rod Taylor), koji je u trgovinu došao kako bi kupio par papigica tigrica kao rođendanski poklon za svoju mlađu sestru. Pošto je zamijenio Melanie za prodavačicu, Mitch počinje s njom razgovarati i odmah je jasno da se jedno drugome sviđaju, no nakon neuspjele šale koja nije najbolje primljena, on odlazi iz dućana ne obavivši ono po što je došao. Kako bi se iskupila, Melanie saznaje Mitchovu adresu i odlučuje kupiti papigice i odnijeti mu ih. Međutim, kad dođe do njegova stana, saznaje da je otputovao u svoju obiteljsku kuću u obližnjem pitoresknom obalnom gradiću Bodega Bayu.
Ne želeći sada odustati, Melanie sjeda u automobil kako bi sama dostavila ptice, a kao što ćemo kasnije shvatiti, ta naizgled nedužna odluka pokrenula je niz neobjašnjivih i zastrašujućih događaja. I prije nego što je stigla do Mitchove kuće, jedan ju je galeb napao iz čista mira i lakše ozlijedio, no to je tek benigna naznaka onoga što će uslijediti. U kući obitelji Brenner, Melanie isprva nailazi na hladan doček – Mitchova majka Lydia (Jessica Tandy) ne odobrava druženje svog sina s glamuroznom pripadnicom gradske elite. S druge strane, Mitchovoj mlađoj sestri Cathy (Veronica Cartwright) Melanie se dopadne. Između Melanie i Mitcha polako se razvija romansa, no njihov je odnos zasjenjen rastućim napetostima u gradu potaknutim ničim izazvanim napadima ptica. Galebovi i vrane – pa čak i vrapci – počinju pokazivati čudno i agresivno ponašanje, napadajući ljude i životinje bez upozorenja.
Ti su napadi u početku izolirani i naizgled nasumični, ali situacija brzo eskalira. Stanovnici Bodega Baya koji su u početku zanemarivali incidente, ubrzo shvaćaju da su suočeni s neviđenom i neobjašnjivom prijetnjom. Situacija se pogoršava dok ptice pokreću sve koordiniranije i okrutnije napade, ostavljajući za sobom razaranje i kaos. Nakon niza tragičnih događaja, glavni protagonisti ostaju zarobljeni u kući obitelji Brenner, dok napadi ptica postaju sve nemilosrdniji. Nakon glamurozne premijere održane 23. ožujka 1963. u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, “Ptice” su dobile mješovite ocjene filmskih kritičara. Neki od njih nisu bili sigurni što je redatelj tim filmom htio poručiti – je li možda riječ o nekoj alegoriji ili društvenoj kritici? Slavni kritičar Stanley Kauffmann “Ptice” je nazvao “najgorim Hitchcockovim trilerom”, dok je novinar časopisa The New Yorker film proglasio “žalosnim neuspjehom”.
Piše: Darko Vlaović
