Svijet je nedavno obilježio 75. rođendan psa koji drijema na krovu svoje kućice, legendarnog Snoopyja, simbola optimizma, mašte i dragocjene vještine da se život ne shvaća previše ozbiljno
Kada bi psi mogli pisati memoare, Snoopyjev bi vjerojatno počeo nečim poput: “Bila je mračna i olujna noć…”, a zatim bi odmah skrenuo u ratnu zračnu avanturu u kojoj se on sam, naravno, bori protiv Crvenog baruna. Skromnost nikada nije bila jača strana najpoznatijeg bigla na svijetu, koji u svojoj 75. godini i dalje drijema na krovu kućice kao da se na njega ne odnose zakoni gravitacije, pristojnosti ni pseće anatomije. Nedavno je svijet obilježio Snoopyjev 75. rođendan, prekretnicu za lik koji kao da vječno ostaje mlad, iako bi, kada bismo mu godine pretvorili u pseće, imao golemih 525. To nije samo teritorij super staraca, to je područje bića koja bi mogla imati vlastiti odjel u muzeju mitoloških stvorenja. Pa ipak, Snoopy je i dalje živahan, vrckav i nadahnjujući, baš kao što je nekoć bio nadahnuće svom tvorcu, legendarnom ilustratoru Charlesu M. Schulzu (1922. – 2000.).
HRABAR, DRAMATIČAN, TAŠT…
Svijet je upoznao Snoopyja 4. listopada 1950., u trećoj po redu objavljenoj „Peanuts“ strip-traci. Isprva zamišljen kao sasvim običan četveronožni pas – znatiželjan, tih, uvijek u pokretu, nije trebao zasjeniti svog vlasnika, Charlieja Browna, vječno nesigurnog dječaka s katastrofalnim bejzbolskim rezultatima. No Snoopy je imao drugačije planove… Do sredine 50-ih već je hodao na dvije noge, a tijekom 60-ih pisao romane, plesao, glumio mačevaoca, igrao golf, istraživao Mjesec i vodio unutarnje monologe s uvjerenjem nekoga tko dobro zna da je postao zvijezda stripa.
Schulz je jednom rekao da mu je Snoopy omogućio kršenje pravila stvarnosti na načine koje ljudski likovi nisu mogli. Sve što je bilo nemoguće, apsurdno ili maštovito, ulazilo je u strip upravo preko bigla, dajući tihom, minimalističkom svijetu „Peanutsa“ otvorena vrata prema čistoj fantaziji. Charles Monroe Schulz, rođen 1922. u Minneapolisu, bio je tih i sramežljiv dječak, osobine koje će poslije prenijeti na Charlieja Browna. Nakon sudjelovanje u Drugom svjetskom ratu, vratio se kući i krenuo skromnim, ali ustrajnim putem profesionalnog crtača, te 1950. stvorio strip nazvan – „Peanuts“.
Ono što je započelo kao jednostavna četverokadrovska strip-traka vrlo brzo je postalo globalna kulturna pojava, objavljivana u više od 2600 novina i čitana svakodnevno diljem svijeta. Schulz je strip prožimao blagim humorom i jedinstvenom emocionalnom iskrenošću. Usamljenost, nada, frustracija, prijateljstvo, ambicija…, dakle temeljna gramatika ljudskosti, istraživani su kroz likove djece mudrije od svojih godina i psa koji je često djelovao mudriji od svih njih zajedno.
Za Schulza, Snoopy je bio savršeno platno osobnosti – hrabar, dramatičan, tašt, odan, maštovit i povremeno filozofski nastrojen. Znao je i spektakularno podbaciti, osobito u svojoj spisateljskoj karijeri, ali uvijek je padao sa stilom. Schulz ga je držao prizemljenim, koliko god to može pas koji spava na krovu, dajući mu bogatu okolinu – Woodstocka, prkosnog ptičjeg prijatelja, zatim vječnog protivnika Crvenog baruna, te osebujnu obitelj, uključujući Spikea, Olafa i Belle.
SNOOPY JE KRASIO SVE!
Do 60-ih Snoopy je već naveliko nadmašio okvire stripa. Postao je maskota NASA-ina sigurnosnog programa i dao ime „kapi Snoopy“, komunikacijskoj kacigi astronauta misije Apollo. U misiji Apollo 10 čak su i letjelice dobile imena po likovima – lunarni modul „Snoopy“ i komandni modul „Charlie Brown“, simpatičan par koji je dodatno utvrdio koliko se strip „Peanuts“ ukorijenio u američku kulturu. Slijedili su televizijski specijali, proizvodi, tematski parkovi i igrani animirani filmovi. Snoopy je krasio sve – od školskih fascikala i kutija za užinu do blagdanskih ukrasa. Učinio je sve, osim poslušati Charlieja Browna, propust koji obožavatelji širom svijeta drže dijelom njegovog neodoljivog šarma.
Piše: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
