Kad neprijatelja nema – treba ga izmisliti! Na ovoj premisi počiva prva dramajednog od ponajboljih poljskih dramatičara svih vremena Slawomira Mrožeka, objavljena 1958. godine. Ova kratka i duhovito napisana drama odigrava se kroz tri čina i šest lica, a indirektno je usmjerena protiv svakog totalitarnog režima, naročito onog komunističkog, čiji su partijski funkcioneri, državnički aparat i svaka vrsta idolopoklonstva bili inspiracija mnogim autorima, pa tako i Mrožeku.
Motiv apsurda se u „Policiji“ (premijerna izvedba u zagrebačkom kazalištu „Kerempuh“ je 26. veljače) provlači kroz mračnu viziju budućnosti čovječanstva: koga će policija hapsiti ako su svi lojalni i odani vlasti? Policija od zatvorenika, zavjerenika i revolucionara živi i opstaje. Ako zločina i zločinaca nema, gubi se svaki smisao represivnog aparata i dovodi se u pitanje smisao postojanja policije kao takve. Na kraju se čitava farsa svodi na to se svi međusobno pohapse, iz potpune ludosti, gluposti i prije svega nemoći…
Iako je tema koju nudi Mrožek postavljena iz drugačijeg vremena i podijeljenog svijeta, bit ove drame ogleda se i u odluci koju donosi šef policije o tome da, kako bi kao organ vlasti opstala, policija se mora međusobno hapsiti. A to znači hapsiti i lišavati slobode po hijerarhiji: oni višeg čina hapse one nižeg…
Kad stari neprijatelji zakažu ili nestanu, najbolje je u vlastitim redovima pronaći neprijatelja kojem možeš vjerovati. Apsurdne drame za apsurdna vremena.
Režija i dramaturgija: Miran Kurspahić
Glume: Vilim Matula, Vedran Mlikota, Borko Perić / Damir Poljičak, Anita Matić Delić, Velimir Čokljat, Damir Poljičak / Nikša Marinović, Nikša Marinović
