Dok se šećete ulicama Varaždina može se dogoditi da krajičkom oka ugledate svjetlost u procjepu između zida franjevačke crkve i stare zgrade. Odlučite li se približiti i otkriti otkud ona dolazi, ugledat ćete desetke malih anđela u letu okupanih šarenom svjetlošću te začuti zvuk zvončića. Taj čaroban prizor u samom središtu grada stvara osjećaj kao da ste upravo pronašli portal za drugu dimenziju. I dok prolaznici idu svojim putem, anđeli tu ostaju sakriveni, bezbrižno i graciozno svirajući svoje flaute zamrznuti u letu, u skrovitoj sjeni grada. To mjesto zove se Anđelinjak.
Varaždin se naziva Gradom anđela, a ime je dobio zbog malih anđela koji izviruju iz kutaka tog baroknog grada, skrivajući se ispod streha i u zakutcima između zgrada. A sve ih se na jednom mjestu može pronaći u Muzeju anđela, prvom i jedinom muzeju takve tematike u regiji: Željko Prstec, osnivač muzeja i otac varaždinskih anđela, umjetnik je koji već trideset godina svojim slikama i instalacijama prenosi umirujući svijet anđela koji su mu vječna inspiracija.
Anđelinjak je najpopularnija instalacija Željka Prsteca, opisana kao prostor između sna i jave, smještena prije sedam godina na Franjevačkom trgu. Vrijednost koju je darovala gradu više je od samo vizualno privlačne instalacije – u popularnom su Anđelinjaku zaljubljeni parovi samoinicijativno krenuli zaključavati lokote na željeznom ulazu i bacati ključiće među anđele kako bi čuvali njihovu ljubav.
– Svi osjećaju dobru energiju anđela – govori nam umjetnik.
Osim instalacija tih krilatih bića raspršenih po gradu, oni najviše borave u Muzeju anđela u kojem se prikupljaju raznovrsna umjetnička djela vezana uz njihovu simboliku. Posjetitelji iz cijeloga svijeta šalju predmete iz svojih zemalja, tako da je u muzeju moguće vidjeti figurice anđela iz, primjerice, Rusije, Njemačke i Singapura, ali i natpis “Grad anđela” na kineskom jeziku koji su napisali obožavatelji anđela koje je put doveo čak iz Kine.
Slijevanje dobre energije iz cijeloga svijeta u mali barokni grad, dokaz je dublje povezanosti svih tih ljudi bez obzira na religiju ili porijeklo, smatraju u muzeju. To je povezanost s anđelima koji spajaju sve ljude i religije svijeta; ona je univerzalna bez obzira gdje se rodite i svi ju razumiju. Anđeli izloženi u muzeju nemaju ni spol ni dob, samo tračak sreće i mira koji žele podijeliti s posjetiteljima. Željko Prstec ih najčešće prikazuje kako sviraju neki instrument, ponajviše flautu, jer imaju poseban način komunikacije koji i ljudi jako dobro razumiju, a to je glazba. U muzeju se svaki tjedan organiziraju i brojni koncerti, tribine, predavanja i radionice koje vole nazvati- mjesto susreta te pogled u neko modrije nebo.Takve radionice su posebno zanimljive djeci koji anđele gledaju na poseban i nevin način, drugačije nego odrasli.
– Djeca doživljavaju anđele jednako kao i ja – kaže Prstec, pa odmah dodaje:
– S vremenom neki ljudi zaborave na svoje anđele. No, oni ih uvijek čekaju ako im se odluče vratiti.
Muzeju anđela utemeljenom 2011.godine posvećena je cijela obitelj Prstec te se, kako kažu, trude biti samoodrživi jer, nažalost, potpore za projekte gotovo da i nema. Razlog tomu je što poneki ljudi u gradu „ne vjeruju u anđele“…
Prstecova slikarska karijera traje već desetljećima, slika otkad zna za sebe. Iako je u mladosti najviše bio fasciniran temom ruina, točnije njihovom drhtavom energijom, u jednom danu njegovo je slikarstvo promijenilo smjer. Anđeli su prije puno godina potpuno nenajavljeno stigli u njegov život; i danas pamti taj trenutak kad je ugledao jednog na reljefu praznog papira. Od tada je njihova međusobna povezanost samo još više rasla:
– Stvaranje Varaždina kao “grada u kojem spavaju anđeli” bio je spor proces koji je star tridesetak godina, a zapravo traje i dandanas.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Tena Gašparac
Fotografije: Romeo Ibrišević