Vanja Cuculić (43) slovi kao sinonim za hrvatski kazališni plakat, no on je i autor niza vrlo uspjelih dizajnerskih radova na području brendiranja kulturnih manifestacija i turističkih destinacija, etiketa i ambalaža za vino, te raznih publikacija i naslovnica knjiga
Stjecajem okolnosti, prije nekoliko godina autor ovoga teksta imao je priliku posjetiti Mirka Ilića u njegovom studiju na newyorškom Manhattanu, u obnovljenoj trokatnici s kraja 19. stoljeća u kojoj je, kat niže, urede svoje tvrtke imao legendarni američki dizajner Milton Glaser. Dok su obližnji neboderi bacali sve dulje sjene u jedno toplo jesenje predvečerje, Ilić je, govoreći o tajnama uspjeha u dizajnu, napomenuo kako je gotovo siguran da je njegov mentor i prijatelj Glaser, koji je tada bio u 87. godini života, još uvijek za svojim radnim stolom.
Kako bismo provjerili njegovu teoriju spustili smo se na drugi kat. Doista, Glaser je sjedio sam u velikom uredu pokušavajući doći do nekog dizajnerskog rješenja, a sva ostala radna mjesta njegovih zaposlenika bila su odavno prazna. Autor slavnog loga I LOVE NY ljubazno nas je primio, ali bilo je jasno da mu neće biti krivo ako ubrzo odemo i ostavimo ga da nastavi s tim što je već radio. Dok smo se u sumrak opraštali ispred Glaserova ureda, Ilić je rekao – možda inspiriran mojim oduševljenjem zbog neočekivanog susreta s legendom dizajna – da od hrvatskih dizajnera najviše cijeni – Vanju Cuculića.
Ne znam posjeduje li Cuculić radnu etiku jednog Miltona Glasera – ili Mirka Ilića – ali njegovi su radovi, barem prema skromnim hrvatskim mjerilima, na tragu ove dvojice velikana svjetskog grafičkog dizajna. Već godinama Cuculić, danas 43-godišnjak, slovi kao sinonim za hrvatski kazališni plakat, no on je autor i niza vrlo uspjelih dizajnerskih radova na području brendiranja kulturnih manifestacija i turističkih destinacija, etiketa i ambalaža za vino, te raznih publikacija i naslovnica knjiga. Početkom prošle godine, baš uoči pandemije koronavirusa, u HDD galeriji u Zagrebu održana je izložba Cuculićevih plakata za kazalište iz Frankopanske pod naslovom “Vanja Cuculić – Drama! Plakati za GDK Gavella 2005. – 2019.”. Kako su napisali kustosi izložbe, riječ je o izboru “iz jednog od najuzbudljivijih plakatnih opusa u suvremenom hrvatskom grafičkom dizajnu, koji je oblikovao lice jednog javnog teatra, stimulirao pažnju i imaginaciju promatrača, kreirao snažne vizualne predodžbe o predstavama za koje su dizajnirane, ali i o samom kazalištu”.
Izložba je privukla veliku pozornost javnosti – kasnije je postavljena i u galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika (HUiU) u Puli – a plakati su ukoričeni u knjigu “Vanja Cuculić: Drama” koju je nedavno objavilo Hrvatsko dizajnersko društvo. Tim smo, eto, povodom razgovarali s autorom. Rođen u Rijeci u prosincu 1977. godine, Cuculić je nakon završene gimnazije upisao Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je stekao osnovna znanja o svom budućem poslu. Pitam ga što smatra najvažnijom lekcijom koju je naučio na studiju i kako bi se današnji Vanja ponašao da se može ponovno vratiti na prvu godinu fakulteta?
– Da, studirao sam na Studiju dizajna. Teško mi se sjetiti nekog “sudbonosnog” savjeta koji su mi dali, više su to zapravo kao neki mali recepti što i kako. Kao mali kotačići nekog većeg mehanizma… kad se jednom stroj pokrene – nema stajanja. Da se sad mogu vratiti na te početke vjerojatno bih pokušao namjestiti taj stroj da radi na manje okretaja – kaže. Nakon diplome 2000. godine zaposlio se kao dizajner, a kasnije i kao umjetnički direktor u marketinškoj agenciji BBDO Zagreb. Godine 2002. suosnovao je dizajn studio Clinica, nekoliko godina radio je kao asistent na Studiju dizajna, a 2005. pokrenuo je Studio Cuculić. U međuvremenu je napravio niz plakata za kazališne predstave da bi 2006. postao stalni suradnik zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella. Zanima me kako se našao u kazališnom svijetu?
Piše: Darko Vlahović
Fotografije: Petar Fabijan
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
