Vinski podrumi danas su mjesta idealnog stapanja funkcije i stila. Ti prostori nemaju samo savršeno kontroliranu temperaturu, vlagu i zračno hlađenje, već su vrlo često i fascinantno dizajnirani. Tako glasi najavni tekst luksuzne trojezične monografije „Sommeliers’ Heaven: The Greatest Wine Cellars of the World“, koja portretira 66 najdojmljivijih vinskih podruma svijeta, među kojima se nalazi i jedan iz Hrvatske – Vinarija Kozlović.
Ako se pitate otkud najednom vinski podrumi (koji često u sebi sadržavaju bezlične pogone vinarija) zaslužuju luksuzne monografije, zacijelo ne pratite uzlet suvremene vinarske arhitekture. Naime, stari francuski chateauxi danas su relikvije prošlosti, a pod svjetlima reflektora smjenjuju ih posve drukčije vinarije. Naime, posljednjih desetak godina sve više i više vinarskih kuća pokušava nadograđivati svoj identitet ne samo poboljšavanjem svojih vina, već i dizajnom svojih vinarija, često angažirajući na tim projektantskim zadacima i takva poznata imena poput talijanskog arhitekta i inženjera Renza Piana i, ove godine preminule, iračke arhitektice Zahe Hadid, oboje dobitnici Pritzker Prizea, najprestižnije nagrade u svijetu arhitekture. To ujedno znači da su se mnoge vinarije širom svijeta preobrazile iz usputne atrakcije u glavni razlog putovanja, kako ljubitelja vina, tako i poklonika arhitekture.
Urednik spomenutog izdanja, švicarski master sommelier Paolo Basso, ovjenčan titulom najboljeg sommeliera svijeta 2013. godine, predstavlja iznimne podrume širom svijeta – od otmjenih walk-in hladnjaka u privatnim rezidencijama, preko tradicionalnih podruma s kušaonicama, do visoko dizajniranih objekata koji ljubav prema vinu slave poput praznika. Među tim perjanicama suvremenog dizajna u svijetu vinarija – kao što su ekskluzivni The Graham’s 1890 Lodge u Portugalu, začudni Ho Man Tin Cellar iz Hong Konga, u pejzaž sjajno uklopljena vinarija Ixsir iz Libanona te brojni drugi podrumi s različitih kontinenata – sasvim zasluženo našla se i vinarija Kozlović.
Sve, naravno, nije bila nikakva slučajnost, jer je u slučaju Antonelle i Gianfranca Kozlovića, četvrte generacije vinara u obitelji koja se vinom bavi još od 1904., to jednostavno posljedica tri desetljeća modernog razmišljanja i predanog rada, posebno njihova opredjeljenja za proizvodnju vrhunskih i kvalitetnih vina od autohtonih sorti istarskog poluotoka – malvazije, terana i muškata momjanskog.
– Prva berba koju sam napunio bila je 1987. Boce su punjene ručno, kao što su lijepljene i etikete… A onda smo svake godine uvodili po nešto novo. Započeli smo fokusirani na muškat, jer se radi o lokalnoj, momjanskoj sorti, no istovremeno smo radili i s malvazijom. I ona se odjednom pokazala znatno boljim vinom od onog kakvo smo poznavali tada, prije 20-ak godina, dakle vino dvije krajnosti – masovno industrijsko i nestabilno seljačko… Radili smo, učili, rabili tuđa iskustva i jedne godine dobili sjajnu mirisnu malvaziju, koja je poslužila kao predložak za definiciju novog vina te sorte – prisjeća se Gianfranco, dok s njim razgovaramo u novoj vinariji.
Tekst: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
