Većina ju je prvi put zapazila početkom 1990-ih kao lijepu, mladu pjevačicu grupe Srebrna krila u spotu za dirljivu pjesmu Na modrom nebu iznad Zagreba, ali nismo se dugo morali pitati tko je ona. Uskoro su se njezini samostalni pop i dance hitovi počeli vrtjeti po klubovima, a onda je i postala jedna od najangažiranijih voditeljica HRT-a. Vodila je udarne emisije Sedma noć, Pretežno vedro, Zlatni gong, zatim prešla na Novu TV, a onda je odjednom prestala dobivati voditeljske angažmane, više nije ni snimala hitove, a na malim se ekranima pojavljivala isključivo kad su se trač emisije bavile njezinim privatnim životom.
Nedavno je, nakon 16 godina, ponovno gledamo u udarnom terminu HTV-a kad vodi kulinarsku emisiju Škola kuhanja. U razgovoru Vlatka Pokos (46) je bila vrlo susretljiva, vrlo kooperativna i vrlo, vrlo oprezna.
Kako je nakon 16 godina ponovno biti u udarnom terminu na HTV-u?
– Sretna sam što radim, ali ništa se drastično nije promijenilo u mom životu. Barem zasad. Iako 16 godina nisam bila na ekranu nacionalne televizije, na kojoj sam započela ozbiljnu voditeljsku karijeru, sve ove godine radila sam kao voditeljica na raznim projektima, a bila sam prisutna i u javnosti. Zbog svega toga i ne primjećujem bitnu razliku. Osim toga, zrela sam i stabilna osoba, nisam sklona nikakvoj euforiji. Drago mi je što sam na nacionalnoj televiziji koja ne emitira prizemne emisije poput komercijalnih televizija.
Koliko se toga na estradi promijenilo od vremena kada ste počinjali do danas? Što vas je najviše iznenadilo?
– Promijenilo se puno toga, ali ne bih stavila estradu i televiziju u isti kontekst. To su vrlo različite sredine, jedino što ih veže je izloženost javnosti. Promjene su se događale postupno, pa je bilo nemoguće odmah sagledati kamo ide ovo društvo. Danas mogu reći da sam duboko razočarana stanjem u državi. Ne samo ekonomskim, već još više niskom razinom kulture i obrazovanja. Hrvatska se nikad nije povodila za prizemnijim i primitivnijim trendovima. Neprestano se busamo u prsa kako pripadamo europskom kulturnom krugu, ali stvarnost nas demantira. Zahvaljujući modernoj tehnologiji svijet nam je na dohvat ruke, ali mi smo se odlučili samo na nekvalitetne, površne i zatupljujuće stvari. Ništa od kulturnog i društvenog bogatstva koje nam nudi zapadna kultura.
Sada vodite emisiju u udarnom terminu, ali i kad niste, uvijek ste izazivali veliku pozornost javnosti. Što mislite, što je to zbog čega ljudi vole znati sve o vama?
– Živim vrlo povučeno i nisam od onih koji čeznu za ispraznom slavom i jeftino se produciraju na društvenim mrežama. Ali što god ja činila, žutim medijima (a to su gotovo svi u ovoj zemlji) neprestano sam tema. S godinama me to me sve više smeta. Ne zaboravimo da vas ovo naše društvo olako etiketira i toga se nemoguće osloboditi. Eto, upravo se to dogodilo meni.
Unatoč tome što ste hrvatskoj javnosti jako zanimljivi, a uz to svi s pravom hvale vašu dikciju, izgled, elokvenciju, prilično ste teško dobivali voditeljske poslove na televiziji. Kako biste mogli objasniti ovaj paradoks?
– Teško je objasniti… Možda činjenicom da je ovo zemlja paradoksa i apsurda. Pa sam i ja jedan od njih. Ili možda time da znanje i profesionalnost u ovoj zemlji znače jako malo ili ništa.
Još jedna vrlina koja vam se često pripisuje je modna nepogrešivost. Rodi li se žena s istančanim ukusom ili se to uči? I što po vama znači osobni stil?
– Hvala vam lijepo na komplimentu, nerado govorim o sebi na taj način… Mislim da se čovjek rodi s ukusom za lijepo. Naravno da puno toga možete i morate naučiti, primjerice što je prikladno odjenuti u kojoj prilici, ali kao i u svim drugim stvarima, ono bitno je urođeno. Ja osobno nikad nisam imala uzor u tom smislu, ni u mojoj okolini ni u obitelji. Osobni stil je spoj mnogih elemenata. Za mene to znači da svojom pojavom odašiljete poruku o načinu života, stavu, obrazovanju, pa čak i zanimanju. Stil se gradi i mijenja godinama, a uspjeli ste kad se savršeno osjećate u vašoj odjeći i, uopće, u svojoj koži. Samo ljudi koji imaju određenu karizmu privlače pozornost.
Odajete dojam kao da vam se ne može dogoditi omaška u smislu, recimo, da pojedete cijelu čokoladu na kauču uz seriju ili hamburger poslije 6 sati navečer… Priuštite li si ikad neko ovakvo grešno zadovoljstvo? I je li potrebno puno odricanja i muke da se izgleda tako kao vi?
– U zdravom načinu života nema apsolutno nikakve muke i odricanja. Zdrava hrana vrlo je ukusna. Ne smatram nikakvim odricanjem izbjegavanje masne i nezdrave hrane. Volim mediteransku kuhinju, isključivo koristim maslinovo ulje i jedem velike količine voća i povrća. Kod kuće ne držim nikakve slatkiše ni grickalice, niti imam potrebu za tim. To ne znači da ponekad ne pojedem čips i naravno, čokoladu, ali rijetko. Ne konzumiram ni rafinirani šećer već prirodni zaslađivač, steviju. Uz to, ne pijem, ne pušim i nisam sklona noćnom životu. Sve to rezultira lijepim i svježim izgledom i u nešto zrelijoj dobi. Naravno, i dobra genetika je važna. Ponosna sam na svoj izgled jer je u mojim godinama rijetko koja žena prirodna, osobito na javnoj sceni. Problem je što mediji veličaju umjetnu „ljepotu“. Za mene je ljepota puno više nego puki fizički izgled.
Sada vodite kulinarsku emisiju. Je li to pobudilo želju da se više bavite kuhanjem i, uopće – kakva ste kuharica? Imate li interesa za takvo što?
– Jedna od stvari koja je nepodnošljiva u mom životu je borba s predrasudama. Neprestano se osjećam kao da se moram braniti i nešto objašnjavati. Za razliku od uvriježenog mišljenja, i lijepe, uređene žene mogu znati kuhati. Zdrav život uključuje kuhanu hranu. Iako živim sama, gotovo svakodnevno kuham. Da, vođenje „Škole kuhanja“ svakako me još više zainteresiralo za kuhanje. Emisija je vrlo edukativna i već sam pokupila brojne savjete i trikove koje kuhanje čine lakšim, a jelo ukusnijim. Uostalom, to i jest glavni cilj ove emisije.
Uz voditeljski posao, vi ste i pjevačica. Želite li i planirate li ponovno ući u studio i snimiti neku pjesmu? Nedostaje li vam taj dio života?
– Ulaganje u pjevačku karijeru iziskuje dosta novca. Kojeg nema. Nedostaje mi pjevanje, ali ne vidim kome bih pjevala u Hrvatskoj. Većina sluša cajke, a urbana publika sluša drugačije izvođače. Praktički za jedan fini pop više nema mjesta. Odnosno, od toga se ne može kvalitetno živjeti.
Naravno, u Hrvatskoj ima divnih glazbenika koje rado slušam.
Tekst: Marjana Filipović Grčić
Fotografije: Marko Grubišić
Šminka: Saša Joković
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
