U zagrebačkoj Vlaškoj ulici, tek pet-šest minuta hoda udaljen od Trga bana Jelačića, nalazi se Muzej mamurluka, jedini muzej na svijetu posvećen jutru nakon noći provedenih uz pokoju čašicu previše
Priznajmo sami sebi: svaki pomalo razuzdan noćni izlazak neizbježno ima isti, mučni epilog koji bismo svi najradije preskočili. Ime mu je – mamurluk. To uglavnom maglovito i nimalo glamurozno jutarnje stanje u kojem se fragmenti sinoćnje večeri polako i bolno slažu poput razbacanih puzzli, jednom je tadašnjem studentu računalnog programiranja poslužilo kao neočekivana inspiracija za pokretanje neobičnog iskustveno-edukativnog izložbenog projekta. U zagrebačkoj Vlaškoj ulici, tek pet-šest minuta hoda udaljen od Trga bana Jelačića, nalazi se Muzej mamurluka, jedini muzej na svijetu posvećen jutru nakon noći provedene uz nekoliko čašica previše. Ovaj nesvakidašnji prostor nudi zabavnu, interaktivnu, ali i edukativnu interpretaciju komičnih posljedica izlazaka koji su se – kako to već biva – malo „oteli kontroli”. Kroz pedesetak osobnih priča prikupljenih iz cijelog svijeta, tridesetak neobičnih predmeta koji svjedoče o nepredvidivim situacijama noćnog pijančevanja te niz poučnih interaktivnih instalacija, posjetitelji mogu zaviriti u svojevrsni kolektivni arhiv iskustava koje su mnogi barem jednom proživjeli.
SIMBOLIČNI POČETAK S BICIKLISTIČKOM PEDALOM
A ako pak pripadate onoj rijetkoj skupini ljudi koja se baš nikada nije napila, ovaj muzej pruža vam priliku da prilično vjerno iskusite jedan tipičan noćni izlazak – i to bez da okusite kap alkohola. Istina, i za to treba imati malo karaktera budući da se odmah na recepciji muzeja posjetiteljima nudi craft pivo ili čašica rakije koju mogu pijuckati dok razgledavaju postav, kako bi cijeli doživljaj bio što autentičniji.
– Ideja za muzej je nastala u vrijeme mojih studentskih dana, u životnoj fazi u kojoj se s temom mamurluka vrlo lako poistovjetiti. Primijetio sam da ljudi o tome stalno pričaju, ali gotovo uvijek kroz šalu, bez ikakvog šireg konteksta. Htio sam zato stvoriti prostor koji će to iskustvo pretvoriti u nešto opipljivo – govori nam osnivač i vlasnik ovog nesvakidašnjeg muzeja Rino Duboković.
Zamisao o Muzeju mamurluka svoj konkretniji oblik počela je dobivati krajem 2019. godine, nakon jednog Beer festa, a cijela je priča simbolično započela prilično bizarnim suvenirom – pedalom s bicikla koja je, nakon jednog ludog izlaska, završila u džepu njegova prijatelja. Upravo takvi apsurdni i naizgled beznačajni predmeti postali su polazište za stvaranje muzeja koji danas čuva slične priče iz cijelog svijeta. U početku je, kaže, bilo potrebno puno istraživanja i testiranja interesa.
– Projekt je krenuo krajem 2019. godine kao pop-up izložba, koju smo kasnije pretvorili u muzej. Pandemija nam je nakon toga poremetila planove i tempo, ali nas je i natjerala da još bolje osmislimo koncept i istražimo što ljudi doista žele. Materijale smo najprije prikupljali kroz krug prijatelja i poznanika, no kasnije se sve organski proširilo i vrlo brzo ljudi su počeli slati vlastite priče i predmete. Kada vide da je koncept ozbiljno osmišljen i da iza njega stoji jasna ideja, mnogi rado podijele svoju „najgoru noć“ – kaže Duboković.
EDUKATIVNA SOBA
Dodaje kako im je od samog početka bilo posebno važno stvoriti osjećaj povjerenja među sudionicima, ali i omogućiti anonimnost kada je ona potrebna, jer su upravo iskrene i autentične priče ono što ovom neobičnom muzeju daje njegovu posebnu vrijednost.
– Koncept muzeja osmišljen je kao svojevrsno putovanje – od trenutka izlaska u klub kada se počinje piti, pa sve do povratka kući i buđenja sljedećeg jutra.
Posjetitelji tako simbolično prolaze isti put koji prati jedan tipičan noćni izlazak, ali kroz niz instalacija, priča i predmeta koji prate taj „pijani povratak“. Na samom kraju čeka ih i posebna edukativna soba koja, uz dozu humora, potiče razmišljanje o odgovornoj konzumaciji alkohola – objašnjava Duboković. Osim razgledavanja predmeta i čitanja neobičnih priča, posjetitelji mogu sudjelovati u brojnim interaktivnim sadržajima. Najpopularniji su oni koji simuliraju vožnju automobila, crtanje i hodanje, sve to u stanju smanjenih motoričkih i kognitivnih sposobnosti zbog utjecaja alkohola. Ovo nadasve realistično iskustvo svakako potiče na razmišljanje, ali prije svega pruža obilje zabave.
– Sadržaji smanjene percepcije i koordinacije dobivaju najviše reakcija od posjetitelja jer ljude istinski iznenadi koliko su „sigurni u sebe“ dok ne probaju. Odnedavno imamo i video kabinu gdje posjetitelji mogu anonimno ostaviti svoju priču, a sudeći po broju bizaranih i iskrenih materijala koje smo prikupili, to bi mogla postati iduća velika atrakcija – kaže Rino.
PIŠE: Sonja Staničić
FOTOGRAFIJE: Arhiva Muzeja mamurluka
Ostatak teksta potražite u tiskanm izdanju!
