Parfem je jedinstven medij koji omogućuje da misli putuju, da je mašta neobuzdana i da ti doživljaji povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost. Parfem je savršeni portretist vremena i muškarca koji u tom vremenu živi
Nekad sam mirise mijenjao svaka dva do tri mjeseca. Uvijek nešto novo – Dolce, Versace, Burberry… Ali onda sam se zadržao na Black Orchidu. To je čisti miris ljepote…, a i djevojke vole Toma Forda, opisuje američki reper Wale svoju „vezu“ s Tom Fordovim parfemom tamna i odvažna mirisa koji se na tržištu pojavio još 2006. Kažemo odvažna, jer se potpuno odvojio od ostalih dizajnerskih mirisa koje su u to doba u pravilu krasile prozračne, svježe i čiste note. Sam Ford je taj miris, koji, osim imenom, na tamne tonove asocira i crna „apotekarska“ bočica, jednostavno opisao: „Potpuno odražava mene. Ja sam noćno biće“.
Bez obzira slažete li se s izvornom ili današnjom taktikom Walea, istraživanja o navadama u vezi mirisa pokazuju da ljudi općenito drže da bi muškarci i žene trebali biti monogamni kada su u pitanju kolonjske vode i parfemi te da je promiskuitetnost muškaraca u tom pogledu gotovo nepoznata pojava. No, baš kao što bi život bio dosadan s jednim okusom sladoleda, stručnjaci drže da bi i mirise trebalo mijenjati tijekom života, odnosno u različitim dobnim i životnim fazama.
„Kažu da se ljudi uvijek sjećaju svoje prve ljubavi. U mome slučaju, to je bio Yves Saint Laurentov Jazz, miris koji me oduševio na način koji nisam mogao opisati vokabularom kojim sam tada raspolagao. Bile su kasne osamdesete i imao sam jedva 13 godina. Nisu me zanimali parfemi, jer mi je jedina briga bila stići kući na vrijeme, da bih mogao gledati svoju omiljenu televizijsku seriju. Za mirise sam se počeo zanimati tijekom vikend kupovina u koje sam išao s majkom. U našoj lokalnoj robnoj kući otišao bih do kozmetičkog odjela, pošpricao Jazz na tester i spremio ga u džep. Te sam papiriće skupljao u jednoj kutiji koju sam držao u mojoj sobi. Na taj način istražio sam čitavu kolekciju muških kolonjskih voda Yvesa Saint Laurenta – od divljeg Kourosa do biljnog Pour Homme. Tri godine poslije, džeparac mi je dozvolio da Pour Homme postane prvi parfem koju sam kupio, a mirisi su postali stalni dio moje toaletne kolekcije“, prisjeća se Clayton Ilolahia, svjetski poznati australski kritičar muških mirisa rodom s Novog Zelanda.
Mnogi muškarci širom svijeta na sličan su način ušli u svijet mirisa, jednostavno se povodeći pravilom – kupi ono što ti se više puta svidi. A onda, što su dulje rabili neki miris, to je on više postajao dio njihove osobnosti. S vremenom, kolekcija se proširivala, pa se u životu svakog muškarca, ovisno o mirisima koje je rabio, može promatrati razvoj njegova pogleda na život. Oni koji su koncem 80-ih rabili Jazz, vjerojatno su desetljeće poslije prešli na svježije mirise, posebno primjerene za bezbrižnije doba, poput Issey Miyakeova L’Eau d’Issey Pour Homme ili nekih od favorita s Kenzo potpisom. No, za novi milenij, ukus onih koji su kolonjske vode shvaćali ozbiljno, a već su se nalazili u zrelijem dobu, zaobišao je mainstream i priklonio se nekonvencionalnome, točnije ezoteričnijim mirisima kao što su bili Frederic Malle ili Diptyque.
Tekst: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
