Urarska kuća Breguet proslavila je 250 godina od osnutka. Ime je to koje izaziva strahopoštovanje u svijetu horologije, a Abraham-Louis Breguet za mnoge je najznačajniji urar koji je ikad hodao zemljom
Leonardo da Vinci (1452. – 1519.) bio je renesansni čovjek koji je nakon mračnog srednjeg vijeka ljudima dao nadu i pokazao im što sve mogu biti. Leonardo je bio izumitelj, inžinjer, slikar, matematičar, graditelj, anatom i vječni istraživač s tisuću talenata, čovjek s briljantnim umom i znatiželjom dječaka. Ukratko, genij renesanse i simbol cijele jedne ere.
Abrahama-Louisa Bregueta (1747. – 1823.) često nazivaju Leonardom da Vincijem svijeta urarstva; on predstavlja svijet za sebe i u horologiji mu nema pandana. Kada bi već morali raditi analogiju, Breguet je za urarstvo bio ono što su za fiziku bili Newton i Einstein – ali zajedno! Unaprijedio je i doveo do savršenstva niz postojećih komplikacija te neke revolucionarizirao. (poput tourbillona) Gotovo sve principe i komplikacije u svijetu modernog urarstva osmislio je i proizveo Breguet prije otprilike 250 godina. U to vrijeme na raspolaganju je imao samo svjetlo svijeće uz koju je bez računala i kalkulatora ručno proračunavao svoje zupčanike kako bi što preciznije ukrotio vrijeme. Nije imao CNC strojeve, tokarilice i moderne softverski upravljane alate. Nije imao specijalne legirane materijale otporne na koroziju i habanje, ali je ipak svoje ideje nevjerojatnom preciznošću i strpljivim radom uspijevao realizirati; svaku bi svoju briljantnu zamisao proveo u djelo…
Abraham-Louis Breguet imao je nešto puno važnije od alata, računala i specijalnih legura: imao je briljantan um, maštu, volju, upornost i viziju te je u 50-ak godina svog rada ostavio urarstvu u nasljeđe cijeli jedan horološki svijet.
DOZVOLA ZA BRAK
Rođen je u Neuchâtelu u Švicarskoj 1747. godine kao prvi sin potomka ugledne francuske obitelji koja se u Švicarsku naselila prije protestanske reformacije. Taj podatak utoliko je važan jer je uvriježeno mišljenje kako su u Švicarskoj urarstvo i finu mehaniku razvili upravo izbjegli hugenoti koji su mir i spas našli u Švicarskoj. Onodobni vjerski imigranti, u dugim zimskim noćima, nakon što je završila sezona poljoprivrednih radova i sa znanjima koja su donijeli iz Francuske, počeli bi izradu finih mehaničkih naprava za mjerenje vremena i tako razvili cijelu jednu industriju. Breguet, međutim, nije bio iz te migrantske kolonije budući da njegova obitelj švicarske korijene vuče prije hugenotskog pogroma.
Breguetov otac umire kada mu je bilo 10 godina, a njegova majka se preudala nakon godinu dana za urara koji je mladom Breguetu dao temelje urarstva. U dobi od 14 godina napustio je školu kako bi postao šegrt lokalnog urara u Les Verrièresu, s planovima da postane majstor urar. Nakon šegrtovanja seli se u Versailles u Francuskoj kako bi usavršio svoje tehnike urarstva. Tamo je od učenog oca Mariea, svećenika s kojim je ostao u bliskom kontaktu cijeli život, stekao znanja iz fizike, optike, astronomije, matematike i strojarstva.
Breguetu je 1775. godine, nakon završetka naukovanja, bilo dopušteno oženiti se. U to vrijeme trebala je dozvola za brak jer ste unaprijed morali dokazati da ste sposobni skrbiti za obitelj… On i njegova supruga, Cécile Marie-Louise L’Huillier, osnovali su u Parizu svoj dom i tvrtku za izradu satova Breguet, na adresi 51 Quai de l’Horloge, na otoku Île de la Cité na rijeci Seini, gdje i danas, nakon puna dva i pol stoljeća, ponosno stoji (istina, sad zgrada zbog promjene u brojčanom označavanju nosi broj 39). Kako god, u tom trenutku počeo je Breguetov astronomski uzlet i uspjeh njegove urarske kuće…
SUPERIORNA IZRADA
Breguetovi satovi postaju obavezan statusni simbol svih europskih dvorova, od Francuske do Rusije, a popis slavnih vlasnika je doista impozantan. Od Luja XVI. i Marije Antoanete, preko Napoleona i Romanovih, pa sve do Winstona Churchilla i njegovog džepnog sata. Reputacija, prestiž i status Breguetovih satova opjevani su u brojnim književnim djelima kao predmeti najvećeg luksuza, superiorne izrade i neupitne preciznosti. Naći ćemo ih kod Stendhala, Puškina, Balzaca, Dumasa, Hugoa i mnogih drugih. A od svih citata koji veličaju Breguetova remek-djela, jedan od najupečatlijivih je onaj Johna Fowlesa koji je u svom romanu „Ženska francuskog poručnika” napisao : “Izvadio je svoj sat, Breguet; instrument s klupe najvećeg od svih urara.”
Breguetovi satovi bili su pravi dizajnerski unikati i predmeti obožavanja te je Breguet prvi, osim besprijekornih mehanizama i inženjerskih rješenja, objedinio sve elemente luksuznog sata – kućišta od plemenitih materijala poput zlata ili platine, rubina, bogatih gravura i prepoznatljivih rezbarija. U standard urarstva tako su ušla čak tri estetska rješenja koje sve ozbiljne urarske kuće upotrebljavaju i danas.Prva su kazaljke. Prepoznatljivog oblika s proširenjem i rupicom u zadnjoj trećini, uvijek su bile u prepoznatljivoj plavoj boji koja se dobivala žarenjem metala na točno određenoj temperaturi. Danas ih nazivamo Breguetovim kazaljkama.
Drugo su brojevi na brojčaniku koje je dizajnirao i osmislio sam Breguet. Riječ je o arapskim brojkama prepoznatljivog fonta koje se blago naginju udesno. Ostale su nezamjenjive kod brojnih modela najprestižnijih kuća poput Patek Philippea I Vacheron Constantina. Treći prepoznatljivi element je – guilloche. Riječ je o specijalnoj dekorativnoj tehnici u kojoj se vrlo precizan i ponavljajući uzorak gravira u podložni materijal – u ovom sličaju brojčanik sata – pomoću specijalno dizajnirane ručne tokarilice. Breguet tu tehniku koristi od 1786., a s vremenom ona mu postaje omiljena i prepoznatljiva tehnika dizajna.
Više od pukog dekorativizma, guilloche uzorak potiskuje refleksiju svjetlosti na metalnim brojčanicima te mu daje reljefnu dubinu i profinjenost. I danas se pojavljuje na mnogim luksuznim satovima.
Piše: Goran Rešić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
