Posjetili smo Vrsar, romantični istarski gradić u kojem je prije gotovo tristo godina uživao znameniti talijanski pustolov i pisac Giacomo Casanova. I na tom tragu osladili se u jednoj konobi i u jednom vinskom podrumu…
Smješten na zapadnoj obali Istre, Vrsar je jedan od najromantičnijih istarskih gradića. Kamene uličice i prekrasni vidikovci s kojih se pruža pogled na otvoreno more i čarobne zalaske sunca, njegov su zaštitni znak. Pitoma i zelena obala između Poreča i Limskog kanala već desetljećima privlači one malo zahtjevnije turiste, pa tako i one slobodnijeg svjetonazora, jer je poznati kamp Koversada jedna od prvih europskih nudističkih meka. Obalni dio dobro je razveden, pa su i nautičari ovdje pronašli svoj komadić raja. Stari grad je zadržao svoj mediteranski ugođaj koje daju uske ulice i mali intimni trgovi. Nije teško zamisliti kako njima još i danas prolazi talijanski pjesnik i pustolov Giacomo Casanova, koji je upravo u Vrsaru proveo ljeta 1743. i 1744. godine, o čemu je pisao u svojim memoarima.
Ovaj najpoznatiji svjetski zavodnik, za vrijeme prvog boravka u Vrsaru, bio je neugledan i siromašan svećenik kojega je tamo dovela igra slučaja, nakon čega je o gradu napisao tek nekoliko kratkih crtica. Ipak, sudbina je uplela svoje prste i Casanova je putujući s mletačkog otočića Malamocca, ponovno dospio u naš Vrsar. Naime, njegov je brod morao pokupiti balast i usidrio se u luci. No, sad više nije neugledni svećenik, već osoba puna samopouzdanja, u raskošnoj i blještavoj odjeći, siguran da ga nitko neće prepoznati što mu je dalo neslućene granice slobode. Istine, mitovi i legende otad pa do današnjih dana i te kako zanimaju sve one koji su spremni povjerovati u njegov hedonistički način života, zavodničke vještine, gurmansku filozofiju i ljubav prema moru. Jedno je volio više no bilo što drugo – žene.
Nakon što su izvukli povijesne činjenice i dobro proučili njegove memoare, turistički djelatnici grada osmislili su hodajuću interaktivnu turu pod vodstvom stručnog vodiča koja počinje na rivi, nastavlja se na brojnim vidikovcima u starogradskoj jezgri i završava u Casanovinom utočištu u kojem je boravio kad je prvi puta došao u grad. Velika pažnja posvećuje se i prezentaciji namirnica koje su dobre za libido i prema nutricionistima dokazani prirodni afrodizijaci: školjke, avokado, jagode, citrusi, plodovi mora, ananas, smokve, lubenica, tartufi, rajčica (jabuka ljubavi) i crno vino… Gastro karta Vrsara obiluje mnogim restoranima i konobama. Gostu istančanog okusa sigurno se ne bi svidjeli svi, ali za pretpostaviti je da jednu konobu, da je tada postojala, ne bi zaobišao ni sam Casanova (dobra riba, školjke i rashlađeni refošk – to je bila njegova prva večera u gradu). Konoba „Kod Luce“ smještena je u blizini rive i nedaleko povijesne jezgre grada Vrsara. Obiteljski vođena, ova konoba nudi prave istarske dragulje poput hobotnice ispod peke, škampa i kozica u kremastom rižotu, lignji na žaru, domaće oborite ribe i prvoklasno pripremljenih Jakobovih kapica, kao i drugih školjaka. Tu je i domaća tjestenina sa sezonskim tartufima i crni njoki u umaku od škampa…
Ono što ovu konobu posebno izdvaja je nevelik, no zaokružen meni i osoblje s nekim „faktorom X“. Na prvom mjestu je profesionalizam, ali onaj koji ima toplinu i ne može se naučiti, nego jednostavno to nešto nosiš u sebi… Vjerojatno je i lijepo raditi u ugodnom ambijentu prepunom antiknih detalja, ispod vinove loze koja u igri sa zrakama sunca i licima gostiju, stvara impresionističke slike. Da se ovo mjesto nalazi vrlo visoko na ljestvici najpopularnijih restorana u Vrsaru, pa i šire, potvrdit će svatko tko je kušao njihove Jakobove kapice. Pravi „biseri“ bez bisera. Zapečene, ne traže ništa drugo do malo maslinovog ulja, peršina, soli, papra, češnjaka i krušnih mrvica, a opet su nekako drugačije. Ovdje se mijenja prezentacija na tanjuru, pazi se na goste s nekim drugačijim pogledom na hranu, modernizira se poneki arhaični recept, ali nikad se ne mijenja princip koji je postavljen od prvog dana, a to je – svježa namirnica iz mora, kao i lokalno povrće uz tradicionalno istarsko kuhanje. U jednoj rečenici: kuhinja je izvrsna, a romantična atmosfera odradi ostalo… Pridjev „mlada“ nije bio ni stran ni mrzak slavnom Casanovi, pa čak ni kad se radi o vinu. Točnije mladoj malvaziji. Navodno je volio refošk, no teško da bi odbio čašu dobro rashlađene mlade malvazije s potpisom Ravalico. To je ugodna, svježa malvazija srednjeg do punog tijela, izražene cvijetno voćne aromatike i naglašenih sortnih karakteristika, tipično zelenkasto žute boje u ovom stadiju vina.
Tekst: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
