Posjetili smo „Botanist“, restoran koji čvrsto drži visoko mjesto na gastronomskoj mapi Zagreba. A tu su i Sundial Boutique hotel te Pablo’s bar
Restoran je mjesto na kojem se stvaraju sjećanja. U njega gost ne dolazi samo kako bi nahranio svoje tijelo, nego i da bi nahranio svoj duh – misli su to slavnog američkog kuhara Anthonyja Bourdaina. Bez obzira radi li se o romantičnoj večeri, obiteljskom okupljanju, poslovnom ručku ili izlasku s prijateljima, odlazak u restoran svojevrsni je ritual, prilika da isprobamo nove okuse, uživamo u ugodnoj atmosferi i zajedničkim nezaboravnim trenucima. Zagrebačka restoranska scena uistinu je 
bogata gastro izborima, no ipak, kada se nađemo pred izazovom odabira restorana za određenu prigodu te kada se u računicu osim dobre hrane ubroje i drugi bitni elementi poput opuštajućeg ambijenta, profesionalnog osoblja, lokacije i cijene, odluka često nije nimalo jednostavna. Predstavljamo vam stoga jedno mjesto koje će sasvim sigurno ispuniti sva očekivanja, čak i onih najzahtjevnijih.
Nedaleko zagrebačkog Rotora, na frekventnoj Remetinečkoj cesti, krije se bajkovito dvorište potpuno zaštićeno od pogleda s ceste i buke gradske vreve. Na njegovoj se prostranoj površini, u hladu stoljetnih borova, čempresa i omorike smjestio restoran „Botanist“, šarmantna zelena oaza u kojoj caruju biljke. Prva stvar koja će vas očarati jest gotovo idiličan, raskošan vrt restorana s brojnim šarmantnim detaljima poput divovskih skulptura gljiva, starog klavira i bicikla iz kojih raste cvijeće, uličnih svjetiljki i klupica, a tu je i mural svetog Fijakera, zaštitnika vrtlara. Svaki kutak prostora odražava ljubav prema prirodi i hortikulturi, o čemu svjedoči i stotinjak različitih biljnih vrsta koje ovdje obitavaju
Interijer restorana jednako je fascinantan i pažljivo uređen te zamišljen kao staklenik za uzgoj biljaka, po čemu je „Botanist“ i dobio ime. Budući da je prostor okružen kliznim staklenim stijenama, cijela unutrašnjost restorana djeluje kao topla terasa. Posebnu pozornost plijeni reljefni zid sa svjetlećim ilustracijama i popisima biljaka, a ugođaju doprinose police s pregršt zanimljivih predmeta iz prošlosti, ladice za čuvanje sjemena i vrtni alat te kreativni lusteri načinjeni od starinskih frizerskih hauba.
GASTRONOMSKA ČAROLIJA
Uređenje potpisuje poznati zagrebački arhitekt Nedjeljko Mikac Cak. Za vrtni se pak dio, ali i brojne druge detalje, pobrinuo vlasnik restorana Antonio Križić, maštoviti kreativac, spretni poduzetnik i zaljubljenik u prirodu, kojeg prijatelji i osoblje restorana zovu jednostavno -Toni. I dok čekamo da nam se pridruži na razgovoru, zadivljeno razgledavamo ambijent prigodno ukrašen božičnim detaljima, stiliziranim crtežima na staklu i mnoštvom sitnih lampica, upijajući usput veselu atmosferu za susjednim stolovima. Antonio prilazi u svom šarmantnom i ležernom stilu, odmah s vrata sugerirajući da bismo uz priču svakako morali zajedno nešto i pojesti. Uz prefinu zelenu tjesteninu s kozicama, koja je kako kaže „njegov favorit“, i kasnije svježu, sočnu pastrvu koja se „još tog jutra koprcala na ledu“ posluženu s povrćem te neizostavnih nekoliko čaša vrhunskog vina, razgovor će se pretvoriti u višesatno ugodno druženje.
Uz komplimente kuharu saznajemo da je za ovu gastronomsku čaroliju zadužan novi chef „Botanista“, vrhunski gastronomski znalac Stjepan Gojsić, a na pozitivne pak komentare o božićnom uređenju prostora doznajemo kako je to tek početak.
– U vrtu pripremo pravu božićnu bajku. Nedavno sam u Lici kupio više od stotinu godina star fijaker, baš kao iz filmova, i još starije sanjke, koje su svojedobno prevozile jednog grofa. Sanjke će vući sob koji, evo, već okićen strpljivo čeka u dvorištu – pokazuje nam Antonio, priznajući da mu je, kao velikom romantiku i estetu, Božić najdraži dio godine.
A kako se novi chef uklopio u svoj novi ambijent?
– Stjepan preferira domaće namirnice i domaću kuhinju, baš poput mene. Sviđa mi se njegova ambicioznost i kreativnost, činjenica da je sklon neprestano osmišljavati i osvježavati menije, a paralelno je vrlo spretan šef u kuhinji. Rad u restoranu iznimno je složen i mentalno zahtjevan, a ako ne znaš voditi ekipu, nema šanse da isporučiš jela za toliki broj ljudi. Budući da većinu života radim u uslužnim djelatnostima i dobro poznajem procese i mogućnosti, jelovnik dogovaramo zajednički, neprestano nešto isprobavamo, a kad jelo jednom dođe na stol mora biti savršeno – govori nam Antonio, priznajući usput kako je vrlo osjetljiv na detalje.
Kuhinja je osmišljena kao spoj tradicije i moderne prezentacije, a namirnice su pažljivo odabrane uglavnom od domaćih proizvođača. Premda na meniju ne manjka morskih delicija poput fileta lososa i tune ili brudeta od sipe, naglasak je ipak na mesnim jelima, od kojih posebne pohvale pobiru sočna janjeća plećka, odležani beefsteak, teleće pečenje, pašticada, ali i jela s roštilja. Odnedavno su u ponudu uvrstili i raskošne doručke, pa se tako svakog jutra do jedanaest sati služe kremasti omleti, burate, palačinke, svježe focaccie, mortadela s pestom od pistacija i štošta drugo.
