Naravno da će Dioklecijanova palača, Riva, plaže, Marjan… uvijek biti opća mjesta razgledavanja Splita, no valja otići i korak dalje, u potragu za skrivenim draguljima koji će nam dati novi pečat u priči o gradu, Splićanima, povijesti, nasljeđu…
Ograničene mogućnosti putovanja zbog pandemije, kombinirane s općim padom standarda, imale su jednu popratnu pojavu koja i nije toliko loša – upoznavanje vlastitih gradova, ili drugih gradova unutar hrvatskih granica. Umjesto svjetskih metropola mnogi su otkrili dosad im nepoznate ili slabije poznate zakutke uz koje su možda prolazili stotine puta, a ne primjetivši ih. S obzirom na to da ne znamo koliko će još ova pandemijska priča potrajati, možda i nije loše biti turist u gradu u kojem živimo. Uzmimo, primjerice, Split. Mnoštvo je Splićana koji će se spremno zaklinjati da o svome gradu znaju sve, no on pruža toliko toga za otkrivanje da i pasionirani istraživači “vlastitog dvorišta” mogu provesti mjesece da bi “pobrali” sve tajne ili skrivene detalje. Priznajem, i kao licencirani turistički vodič kojem je posao znati svaki kantun nerijetko ostanem zatečen kakvim novim otkrićem. Sretna je okolnost što onda mogu s cijelom zajednicom drugih vodiča, ili sličnih entuzijasta po grupama na Facebooku i drugdje, podijeliti saznanja.
Naravno da će Dioklecijanova palača, Riva, plaže, Ivan Meštrović, muzeji, Marjan… uvijek biti opća mjesta razgledavanja Splita, no valja otići i korak dalje, u potragu za skrivenim draguljima koji će nam dati novi pečat u priči o gradu, Splićanima, povijesti, nasljeđu… Otud je nastao ovaj popis deset – po osobnome sudu – najzanimljivijih, a manje poznatih ili uočljivih bisera. Nisu rangirani ni po kakvom redoslijedu, jer su – bez obzira na povijesni značaj, ljepotu, starost… – svi jednako važni za sliku jednoga grada.
1. Kameni “grafiti” i ukrasi iz davnina
Uđete li, recimo, u Podrume Dioklecijanove palače, dok se divite čudesnom umijeću rimskih graditelja, malo pažljivije zagledajte po zidovima. Otprilike deset posto onih golemih kamenih blokova (originalnih, ne onih ugrađivanih tijekom nekoliko rekonstrukcija) ima na sebi neku vrstu oznaka, od kojih su neke obilježene. Neke od njih su jednostavne – trokuti, krugovi, strelice… – i vjerojatno su bile putokaz graditeljima kako će slagati blokove. No, ima ih puno i složenijih, svojevrsnih antičkih grafita u rasponu od životinja i biljaka, preko grčkih slova, do ribe i drugih simbola prvih kršćana. U istočnom krilu može se naći i desetak uklesanih menora, vjerojatno iz vremena ranog srednjeg vijeka. One su tragovi dugog prisustva Židova na području današnjeg Splita, koje seže još u doba procvata nedaleke Salone.
Nisu Podrumi jedino mjesto gdje se takvi ukrasi i oznake mogu naći, zato treba pažljivo gledati što izvorne rimske objekte, što stare kuće građene materijalom s rimskih kuća. Pa ćete tako lijevo od ulaza u Jupiterov hram, kasniju krstionicu, naći prekrasnog uklesanog bika. Ili ostatke natpisa o nekom prefektu u Nepotovoj ulici, pa glave raznih mitoloških stvorenja po fasadama, uključujući i glavu (vjerojatno) sfinge u Dominisovoj ulici. “Grafita” ima i iz kasnijeg doba, spomenimo latinske natpise “Nosce te ipsum” (Spoznaj sebe) ili “Respice finem” (Misli na kraj) kod knjižare Morpurgo na Narodnom trgu, splitskoj Pjaci. Osobno volim one duhovitije, recimo figuru glavara obitelji Cipriani uz kip svetog Ante Pustinjaka na palači Cipriani. Na istoj kući je i reljef na kojem Eva pokazuje “šipak” Adamu s jabukom u ruci. Dođete li, pak, na Peristil, podignite glavu i uočite dvije omanje skulpture otprilike na polovici zvonika Svetog Duje. Lijevo je gola ženska figura raširenih nogu, s vidljivim svim ženskim atributima. Desno je zmaj koji u kandžama drži nekog mladića. Po legendi, taj par skulptura srednjovjekovni je obračun s požudom: tko ženu promatra golu, završit će u kandžama demona.
2. Napoleonov poštanski sandučić
Povijest Splita (i ne samo Splita, općenito naših krajeva) povijest je vladara koji su ovuda prolazili, ostajali i vladali. Jedno od zanimljivijih razdoblja je neduga francuska vladavina od 1805. do 1813. Split ima ulicu nazvanu po maršalu Marmontu, pa nekome može izgledati bizarno da se jedna od glavnih gradskih ulica zove po okupatoru, no trag koji je vlast Napoleona Bonaparte ostavila u Dalmaciji dubok je i važan, makar sasvim drugog predznaka od onoga kako se to razdoblje percipira u Dubrovniku. Francuzi su Splitu ostavili Rivu, ukinuli su židovski geto, uspostavili javne škole, gradili ceste… A ako zavirite na mali trg iza stare gradske vijećnice, naći ćete jedan od posljednjih vidljivih tragova francuskog boravka u Dalmaciji. Na zapadnom zidu trga naći ćete prorez s natpisom Boite aux lettres, poštanski sandučić kao jedan od znakova napretka kojega je donijela Napoleonova vlast, koja je – po arhivskim zapisima – ustanovila poštansku službu već 1806. Nažalost, sandučić više nije u upotrebi, ali i ovako – samo naizgled beznačajan – donosi još jednu od lijepih epizoda u našoj priči. Usput, taj trgić sa svoja dva kafića jedno je od najživopisnijih mjesta za ispijanje jutarnje kave u cijelom gradu. Zateknete li se tamo kad i njihovi stalni gosti, svjedočit ćete pravom mediteranskom uličnom teatru.
3. Meštrović u Splitu
Galerija Meštrović odavno je jedan od najposjećenijih splitskih muzeja, djelo velikog kipara uvijek je jak magnet turistima. Dio iste ustanove je i obližnji Meštrovićev Kaštilac; na te dvije lokacije može se naći najvažnije radove koje je Ivan Meštrović u životu napravio. No, kako je Split i Meštrovićev grad, njegova djela se mogu vidjeti i na javnim gradskim prostorima. Za golemu skulpturu Grgura Ninskog iz 1929. i “palac koji ispunjava želje” svi su čuli, kao i za kip Marka Marulića na Voćnom trgu. No, odete li na Marjan, na platou kod Zoološkog vrta naići ćete na bistu Luke Botića, koja se od nastajanja selila od Prokurativa, preko trga pred kazalištem do sadašnje lokacije. U klaustru samostana Svetog Frane na Rivi, možete pak vidjeti sarkofag, djelo ovog umjetnika, u kojem je pokopan Meštrovićev prijatelj i veliki političar Ante Trumbić. Također, u krstionici – nekadašnjem rimskom Jupiterovom hramu – naći ćete skulpturu svetog Ivana Krstitelja, jedan od najreprezentativnijih radova iz Meštrovićeve religijske faze.
4. Splitski panteon
U prethodnoj točki o Meštrovićevim djelima spomenuo sam klaustar samostana Svetog Frane, koji je s pripadajućom crkvom jedna od ključnih točaka vjerskog, ali i društvenog života u Splitu. Zahvaljujući lokaciji (na tom mjestu je u ranom srednjem vijeku stajala crkva Svetog Feliksa, a franjevci su tamo od 13. stoljeća), Sveti Frane u Splitu nije samo važno mjesto za vjernike, nego i orijentir, i mjesto sastanaka, i prepoznatljivi dio vizure Rive i Prokurativa. No, ako uđete u crkvu i u klaustar, vidjet ćete da je Sveti Frane i svojevrsni lokalni panteon, mjesto na kojem počivaju neki od najvažnijih ljudi koji su živjeli i stvarali u Splitu. Spomenuo sam Antu Trumbića, no tu su i drugi. Kad uđete u crkvu, s desne strane su na zidu nadgrobne ploče oca hrvatske književnosti Marka Marulića, te prvog zapisivača povijesti Splita i okolice, autora “Historie Salonitane” Tome Arhiđakona. Potom je tu grob fra Bernardina Splićanina (rođen je na Braču, ali su ga Splićani prisvojili), priređivača “Lekcionara”, jedne od najstarijih latiničnih inkunabula na hrvatskom jeziku, koji je u ovom samostanu provodio svoje redovničke dane. Dalje, u samostanu je i grob najvažnijeg hrvatskog baroknog skladatelja i gvardijana samostana Ivana Lukačića, te pjesnika Jeronima Kavanjina. Kad ste već tamo, obratite pažnju i na slike, među kojima su djela Palme Mlađeg, Blaža Jurjeva Trogiranina i drugih.
5. Minijaturni dragulj u Dioklecijanovom zidu
Među brojnim mijenama kroz koje je Dioklecijanova palača prošla u svojoj povijesti, ona najdramatičnija dogodila se jačanjem kršćanstva, posebno nakon doseljavanja stanovnika razorene Salone. Rani kršćani sasvim su joj promijenili karakter, carev mauzolej pretvorili u katedralu, Jupiterov hram u krstionicu, izgradili mnoštvo crkava, uključujući i one u zidu nad vratima palače. Baš među njima krije se srednjovjekovna graditeljska minijatura, najmanja i najstarija aktivna splitska crkva Svetog Martina. Smještena je unutar sjevernog zida Palače, u nekadašnjem stražarskom hodniku nad sjevernim, ili Zlatnim vratima. Primijetit ćete je i izvana, pogledate li iz središta vrata uvis, gdje ćete vidjeti tri ozidana prozora s malim prorezima. Sveti Martin je na najširem dijelu širok ravno 1,64 metra, dug je deset metara, a ne treba biti previše visok ili “krakat” da bi se rukama dotaknula oba zida.
Važnost Svetog Martina obilno nadmašuje veličinu. Izgrađen je, ili preciznije ugrađen u antički zid, u petom ili šestom stoljeću, mogla bi to biti najstarija crkva unutar zidova Dioklecijanove palače, ili bar najstarija koja još postoji. U početku je bila posvećena Djevici Mariji i papi Grguru. No, najvažniji predmet u njoj ipak je stigao nešto kasnije, u vrijeme vladavine hrvatskog kneza Trpimira u 9. stoljeću – oltarna pregrada s ugraviranim imenima vladarovih kapelana Dominika i Martina. Kad je Dominikanski samostan uz crkvu napušten zbog epidemije kuge u srednjem vijeku, i crkvica je bila stoljećima zaboravljena. Tek krajem 19. stoljeća otac dalmatinske arheologije don Frane Bulić otkrio je Svetog Martina i počeo rekonstrukciju. Iskapajući unutar crkve pronašao je i grob graditelja crkve, kapelana Dominika. Ono što u skromnoj crkvici praktički bez ikakvih ukrasa oduzima dah sasvim je drukčija perspektiva Splita koja se vidi kroz njezine prozorčiće. Prema sjeveru vidjet ćete kip Grgura Ninskog kako ga inače ne možete vidjeti, a prema jugu se dižu katedralni zvonik i srednjovjekovni Split naguran u sjevernom dijelu Palače. Da biste posjetili Svetog Martina, popnite se uz stepenice u Ulici majstora Jurja, koje pripadaju Dominikanskom samostanu, no samo ako vidite da su vrata na vrhu stubišta otvorena.
6. Marjanski duhovni prsten
Možda će se netko začuditi što se na ovakvom popisu “skrivenih” dragulja nalazi i Marjan, brdo koje je više od brda, simbol grada. Naravno da će svatko tko dođe u Split vidjeti Marjan, mnogi će se i popeti na njega, neki i satima lutati njegovim stazama, uživati na plažama, biciklirati ili penjati se. Još je Luka Botić zapisao da je na Marjanu “sva priroda od zemlje do neba bajna, čarna, vilinska i rajska”. No, nudimo prijedlog za jedno sasvim specifično razgledanje Marjana, obilazeći tamošnje crkve i crkvice, kojih je nekad bilo daleko više, pa je brdo nad Splitom doista predstavljalo duhovno utočište. Uostalom, na najstarijem zapisu o Splitu, rimskoj Peutingerovoj karti, na Marjanu je ucrtan hram Dijane, božice lova, Mjeseca i prirode. Pođimo (opet) od Svetog Frane na obali, pa onda kroz Veli Varoš valja poviriti i u Svetog Luku, danas galeriju. Kad se popnete do Prve vidilice, ostat ćete bez daha od pogleda na grad, a tu je i jedno od najstarijih židovskih groblja u Europi, osnovano 1573. Put nas opet vodi uzbrdo do crkvice svetog Nikole iz 13. stoljeća, putokaza svim pomorcima koji su tuda plovili. S platoa pred njom puca pogled i na Sustipan, nekadašnje gradsko groblje, na kojem još stoji crkva svetog Stjepana, u čijem samostanu je stare dane proveo posljednji hrvatski kralj Stjepan II. Šetnica na južnim padinama vodi nas prema zapadu, uz pogled s visine na Kaštilac Ivana Meštrovića i crkvu Gospe od dobrog savjeta, s remek-djelom velikog kipara, drvorezima koji prikazuju život i muku Isusovu.
Pod marjanskim Sedlom, platoa između dvaju vrhova, smjestila se crkvica Gospe od Betlehema iz 14. stoljeća. Kad na Badnjak, rano popodne, dođete pred tu crkvu dočekat će vas neobičan prizor – mnoštvo vjernika tamo tradicionalno slavi ponoćku u 16 sati. Tek malo dalje je jedan od najvećih marjanskih dragulja – Sveti Jere iz 15. stoljeća, svetište zaštitnika Dalmacije. S platoa pred crkvicom pogledajte uvis – u stijeni su tajnovite pustinjačke pećine zagrađene kamenim portalom, a nešto dalje i Karepićeva kula, sklonište za Splićane pred napadima Turaka. Možete potom nizbrdo, prema Gospi od sedam žalosti nad uvalom Kašjuni na čijim zidovima Splićani stoljećima ostavljaju poruke i molitve, i s oltarom koji je, navodno, djelo Jurja Dalmatinca. Na samom zapadnom rtu je najstarija crkvica, Sveti Jure iz 9. ili 10. stoljeća, a šetnjom uz more dolazimo do uvale Bene s ostacima Svetog Benedikta. Puni krug vodi nas natrag prema Velom Varošu, pored Svete Mande, pa onda do možda najljepše od svih splitskih malih crkava, Svetog Mikule iz 11. stoljeća. Na koncu, pozdravit će nas masivni Sveti Križ, s velikim zvonikom kao svjetionikom…
7. Split na dlanu
Želite Split vidjeti kao na dlanu, panoramski, s pogledom od milijun dolara? Nekoliko je opcija, svaka sjajna na svoj način. Jedna od najočitijih – toliko očitih da teško spada u naš popis nepoznatih atrakcija – jest zvonik katedrale svetog Dujma, s nedavno obnovljenim stubištem do vrha. Prije obnove uspon nije bio baš najugodnije iskustvo, no sada je doista puno bolje. Pogled s vrha najvišeg zvonika u Dalmaciji (57 metara) veličanstven je, i pruža se na sve strane, pa zbog toga i jest najpopularnije odredište za sve one koji vole promotriti grad kao da im je na dlanu. Uz obnovljene stepenice, nadam se da će uskoro na vrhu postaviti neku ogradu koja će onemogućiti Instagram pustolovima da se penju na sam rub u potrazi za efektnim selfijem… Ako pak želite u pogled na grad uključiti i sam zvonik, rješenje je obližnja terasa nad Vestibulom, okruglom građevinom s rupom u krovu, nekadašnjem svečanom atriju Dioklecijanove rezidencije. Do tog vidikovca dolazi se kroz Etnografski muzej, a pogled je sjajan, makar ne s tolike visine kao da ste na zvoniku. Dodatni plus je pogled na carski trg Peristil iz ptičje perspektive, a i prihvatljiviji je za ljubitelje panorama slabijeg srca i sa strahom od visine. Ako volite prirodu, onda nema boljeg pogleda od onog s Marjana. Terasa na Prvoj vidilici, na vrhu Velog Varoša, odavno je postala obavezna foto uspomena svakog namjernika u Splitu, a teško mi je i zamisliti da postoji neki Splićanin koji nema fotografiju s tog mjesta. Kad ste se već potrudili, možete i nastaviti. Nekih petstotinjak stepenica (ne bojte se, u pitanju je odličan kardio trening) iznad Prve vidilice nalazi se Telegrin, vrh Marjana s pogledom na sve strane svijeta. Pod vama se pruža grad, prema istoku Mosor i obala sve do Biokova, prema sjeveru Klis i Kozjak, na zapadu Kaštela i Trogir, a prema jugu otoci Čiovo, Šolta, Brač, Hvar, Vis… Gotovo cijela srednja Dalmacija na dlanu.
Zanimljivih vidikovaca ima i oko Splita. Sjajan je doživljaj gledati grad s tvrđave Klis, odakle se možete uživjeti u perspektivu Daenerys Stormborn u “Igri prijestolja”. Nešto spremniji planinari mogu i dalje, na vrhove Kozjaka i Mosora.
8. Čuvarice carske veličine
Ako išta u Splitu među gostima stvara upitnike nad glavama, onda su to sfinge. Što te drevne egipatske skulpture rade u Splitu, tko ih je donio, jesu li to originali, kada će biti vraćene u svoju domovinu, možemo li ih dodirnuti… samo su neka od pitanja koja znatiželjni posjetitelji Splita obično pitaju. Koliko se zna, određeni broj sfingi donesen je u Palaču kao ratni plijen, sa stupovima i drugim predmetima uzetim iz palača i hramova tijekom neke od Dioklecijanovih vojnih kampanja u Egiptu. Nisu to bili puki trofeji – rimskim carevima imponirao je egipatski koncept vladara i boga u jednoj osobi, pa su sfinge bile i mitske čuvarice kraljevskih veličina. Nitko ne zna koliko je sfingi izvorno bilo u Palači, a danas znamo za njih 12 ili 13, ovisno o tome je li glava na zidu u Dominisovoj ulici pripadala sfingi ili je riječ o bisti nekog egipatskog vladara. Kao i drugdje u Rimskom carstvu, kad je kršćanstvo postalo istinska moćna snaga, većina simbola ranijih religija – pa i sfinge – bila je ili uništena ili su “pokršteni”. U Splitu je na ruku razbijanju išla i reputacija Dioklecijana kao arhineprijatelja kršćana. Najbolje očuvana splitska sfinga ona je pred katedralom, jedina koja i danas ima glavu. No, još važniji su uklesani hijeroglifi i figure koji upućuju na vrijeme faraona Tutmozisa ili Tutmozisa III., što bi moglo značiti da potječe iz 15. stoljeća prije Krista, prije oko 3600 godina. Vrlo popularna je i njezina “sestra” pred Jupiterovim hramom/krstionicom, a izvan muzeja su još i dva fragmenta u Dioklecijanovim podrumima. Ostatak je ili u Muzeju grada, ili – još više – u Arheološkom muzeju, među ostalima i jedna od bijelog mramora, napravljena u čast faraona Amenofisa, vjerojatno iz nekog od hramova u Tebi. Zašto ih ne pokušati vidjeti sve?
9. Muhamed na Poljudu
Nisu sfinge jedini utjecaj na splitsku baštinu koji se čini dalekim kao da dolazi s drugog planeta. U crkvi i samostanu svetog Ante na Poljudu, odmah uz Hajdukov stadion, krije se još jedan neobičan predmet – slika na kojoj je među ostalim prikazan i prorok Muhamed, utemeljitelj islama. Malo je i redovitih posjetitelja te crkve koji znaju za taj prikaz, za današnje pojmove međureligijskih odnosa teško zamisliv. Slika se nalazi na sjevernom zidu crkve, s lijeve strane kad gledate prema glavnom oltaru. U donjem desnom kutu slike nalazi se figura koju identificira natpis nad glavom – prorok Muhamed. Kako je poznato, jedno od pravila islama je da umjetnost ne smije prikazivati ljudska bića, posebno ne proroka Muhameda, pa je u džamijama – uz nešto rijetkih iznimaka – kaligrafija obično jedini ukras. Poznato je kako su posljednjih godina prikazi Muhameda u zapadnim medijima znali izazvati vrlo ozbiljne probleme. Očito, u vrijeme nastanka splitske slike – original je naslikao Nikola Bralić početkom 16. stoljeća, ova koju danas vidimo djelo je Mihovila Luposignolija iz 1727. – nije bilo tako velikih kontroverzi… Na velikoj slici prikazano je 39 teologa (stvarnih osoba) koji raspravljaju o bezgrešnom začeću. Muhamed u rukama drži natpis na latinskom “Nullus est, ex Adam, qui non tenuerit Satan, preter Mariam et Filium eius”.
10. Treći Split
Centar grada s Dioklecijanovom palačom i okolnim pučkim kvartovima je Split 1. Naselja građena od međuratnog razdoblja do šezdesetih godina bila bi Split 2. Nakon toga počinje era Splita 3. Split svakako nije jedini grad u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji koji je imao novi dio grada s velikim stambenim zgradama, i koji je trebao svjedočiti o socijalističkom modelu po kojemu svatko (dobro, skoro svatko) ima pravo na dom. No, Split 3 je po mnogočemu jedinstven, i ako ste ljubitelj moderne arhitekture ne biste trebali propustiti šetnju. Uostalom, kao urbanistički projekt, nažalost nikad završen, Split 3 završio je prije nekoliko godina i na velikoj izložbi o arhitekturi bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata u mitskom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku. Od splitskih projekata tamo je prikazan i poljudski stadion, pa se šetnja kroz modernu arhitekturu može proširiti i na kvartove oko stadiona.
Split 3 je trebao udomiti oko 50 tisuća ljudi u vrijeme eksplozivnog rasta Splita. Projekt je djelo slovenskog tima kojeg je vodio Vladimir Mušič, koji su uz pomoć arhitekata koji su projektirali zgrade stvorili zapravo svojevrsnu kritiku moderne arhitekture, jer su napravili betonsku verziju mediteranskih naselja, s velikim pješačkim zonama i prometom koji ide između njih. Sve je pažljivo isplanirano, pa i orijentacija cijelog tog novog grada prema linijama rimske centurijacije, podjele zemljišta na splitsko-salonitanskom poluotoku. Ulice koje se pružaju u smjeru sjever-jug, pak, paralelne su s Cardom, glavnom ulicom u Dioklecijanovoj palači. Među visokim zgradama napravljeni su trgovi kao mjesta susreta, a takav način života začudo i danas tamo živi, s djecom koja se igraju po ulicama bez prometa i odraslim stanovnicima koji sjede po tim trgovima.
Prošetate li tuda, uvjerit ćete se da je doista tako, posebno nakon što je turistička najezda dobrim dijelom istjerala domaće stanovnike iz gradskog središta, pa se u Splitu 3 i sličnim kvartovima mogu naći trgovine kakvih u povijesnoj jezgri više i nema jer su ustuknuli pred kafićima i restoranima. Naš prijedlog je da krenete od velikog sveučilišnog kampusa, pa Ulicom Ruđera Boškovića dođete do robne kuće Prima, potom krenete na istok i prelaskom Poljičke ceste uronite u ulice na Trsteniku. Obilazak završite na Mertojaku, posljednjem dijelu Splita 3 koji je dovršen. Nažalost, na obodima nekad pažljivo projektiranog “grada u gradu” posljednjih tridesetak godina nastao je uobičajeni tranzicijski kaos…
Ili, u prijevodu, “Svi Adamovi nasljednici (misli se na ljudsku vrstu) bili su pod vlašću Sotone, osim Marije i njezinoga sina”. Uobičajena interpretacija je da tim riječima Muhamed priznaje Adama, ali i Marijinu čistoću kad je rodila Isusa Krista. Popularna legenda kaže da je slika spasila crkvu i samostan od otomanskog razaranja krajem 16. stoljeća, jer se osvajači nisu usudili rušiti crkvu nakon što su u njoj vidjeli prorokovu sliku. A kad ste već tamo, obratite pažnju i na desetodijelni poliptih iznad glavnog oltara, rad Girolama da Santa Crocea iz 1549. Na drugom segmentu slijeva u donjem redu vidi se jedan od najstarijih prikaza Splita, kojega u rukama drži gradski zaštitnik sveti Dujam.
Tekst: Ivica Profaca
Fotografije: Ivica Profaca, TZ Split, Unsplash
Tekst je objavljen u Jet Set magazinu broj 163