Tko je hrvatski GOAT, tko je naš najveći tenisač u povijesti? Uspostavili smo kriterije i onda napravili listu najuspješnije desetorice. Prvi je Ivanišević, slijede ga Čilić i Ljubičić
U ponedjeljak, 8. ožujka 2021., svjetski je tenis okrenuo novu stranicu, a na njoj stoji da je Novak Đoković igrač koji je proveo najviše vremena na broju jedan ATP ljestvice. Baš u tjednu kad se Roger Federer vratio na Tour, Đoković ga je „dočekao“ tako što mu je preoteo prestižni rekord, doguravši do brojke od 311 tjedana. Time je podsjetio da se utrci za najboljeg svih vremena (GOAT, odnosno Greatest Of All Time), u kojoj sudjeluje i Rafael Nadal, još ne nazire kraj. Zgodan je to bio povod da se zapitamo tko je hrvatski GOAT, naš najveći tenisač u povijesti. Pitanje je već u startu pretenciozno i „zove“ na subjektivne prosudbe, zbog čega smo izbor najboljih pokušali odrediti uz pomoć različitih kategorija i bodova. Nakon prekopavanja teniskih knjiga i ponešto matematike, sustav je otkrio da je Goran Ivanišević uvjerljivi broj jedan, a da mu se najviše približio Marin Čilić. Na početku donosimo pregled kako smo do toga došli, a onda i vječnu ljestvicu hrvatskih Top 10.
Veličinu i značaj sportaša nemoguće je kvantificirati samo brojkama, jer kompletna slika uključuje puno više faktora: sportski duh i posvećenost, nošenje s pritiskom, odnos s navijačima i medijima, fair play, jačinu konkurencije i tako dalje. U tenisu će mnogi pridodati i umijeće, odnosno eleganciju igre, gdje je pristranost već neizbježna. Zbog toga smo se u ovom rangiranju bavili isključivo statistikom. Naravno da nijedan takav izbor ne može biti potpuno objektivan i pošten, no okvirno može izmjeriti vrijednost nečijih rezultata. U ovom slučaju na „gubitku“ su ipak Nikola Pilić i Željko Franulović, jer su službeni ATP renking i njemu pripadajuća statistika kojom smo se najviše vodili uvedeni 1973. godine, nakon njihovog igračkog vrhunca. To smo djelomično kompenzirali starim rangiranjima s kraja 60-ih i početka 70-ih godina, prema kojima su i Franulović i Pilić bili Top 10 igrači, no neke važne kategorije, poput Masters turnira, pojavile su se kasnije.
U okviru navedeni su kriteriji prema kojem smo tenisačima dodjeljivali bodove, uz važnu napomenu. U konkurenciji parova bodovi su prepolovljeni, osim u dvije kategorije: za najbolji renking te za osvajanje Davis Cupa. Jedna ATP pobjeda, primjerice, u singlu vrijedi 0,50 bodova, a u parovima 0,25, dok je Ivaniševiću pojedinačna olimpijska bronca u singlu donijela 10, a u paru pet bodova. Također, u parovima smo pobjedu protiv Top 10 igrača računali samo ako su oba člana suparničkog para u tom trenutku imali Top 10 renking.
Kriteriji za izbor najboljeg
Grand Slam naslov:
30 bodova*Naslov na ATP finalu (završnici sezone):
20 bodovaMasters naslov:
10 bodovaOstali ATP naslovi:
5 bodovaPobjeda na ATP Touru ili u Davis Cupu:
0,5 bodovaPobjeda protiv Top 10 igrača:
1 bodNajbolji ATP renking u karijeri:
od 20 bodova pa naniže (20 za 1. mjesto, 19. za 2. mjesto… 2 boda za 19. mjesto, 1 bod za 20. mjesto)Broj tjedana u Top 10:
po 0,5 bodova za svaki tjedanOlimpijska medalja:
30 bodova za zlato, 20 za srebro, 10 za broncuDavis Cup:
10 bodova za naslov ***osim za singl (30) i parove (15), 5 bodova dodijelili smo za osvajanje Grand Slama u mješovitim parovima
**iako je službeno naveden kao osvajač, Goranu Ivaniševiću u ovoj kategoriji nismo dodijelili bodove budući da 2005. nije odigrao nijedan meč za Hrvatsku
1. GORAN IVANIŠEVIĆ
Singl: 713,5 P Parovi: 102,5
Ukupno: 816 bodova
Tamo negdje nakon Australian Opena 2018. godine, kad je igrao finale s Federerom i stigao do svjetskog broja tri, krenule su debate o tome je li Marin Čilić možda ugrozio Ivaniševićev status najvećeg hrvatskog tenisača svih vremena. Zaključak je tad bio da nije, a prema ovoj našoj kalkulaciji gotovo sigurno nikad ni neće. To se može pripisati ne samo Čilićevom slobodnom padu forme, nego i Goranovim uspjesima u svim kategorijama. Ivanišević je jedini hrvatski tenisač koji je osvojio više od 20 naslova u singlu, jedini je osvojio dvije olimpijske medalje, čak 328 tjedana proveo je u Top 10 društvu i ima 61 pobjedu nad igračima iz tog ranga. Od početka srpnja do kraja listopada 1994., na svjetskoj ljestvici gledao je u leđa samo jednom čovjeku, Peteu Samprasu, a na drugo je mjesto nakratko opet zasjeo i početkom 1997. Osvajao je sve: Grand Slam, Masterse, čak i ugašeni Grand Slam Cup (1995.), za koji smo mu dodijelili bodove kao za osvajanje ATP-jeve završnice. Ono što bodovi ne mogu opisati je Ivaniševićeva karizma, omiljenost među navijačima i more emocija s Wimbledona 2001., koji će vječno ostati upamćen kao jedan od najvećih trenutaka hrvatskog sporta uopće.
2. MARIN ČILIĆ
Singl: 535,5 P Parovi: 23
Ukupno: 558,5 bodova
U 33. godini sigurno nije zaklopio korice svojeg teniskog CV-a, bez obzira na to što njegova forma već dugo izaziva frustracije, kako navijačima, tako i njemu samome. Ipak, u ovoj i narednim sezonama Čilić će moći učvrstiti status hrvatskog broja dva i dodatno se približiti Ivaniševiću. Pred njime su četvrte Olimpijske igre u karijeri, na kraju sezone čeka ga nova velika šansa s Davis Cup reprezentacijom, a svaka pobjeda na Touru učvršćivat će mu samopouzdanje koje je trenutačno načeto. Sve što je postigao dosad, vrijedno je dubokog poštovanja. Osvajač je Grand Slama i Davis Cupa, bio je treći na svijetu, ima Masters titulu, 191 tjedan je stanovao u Top 10, a samo mu dvije ATP titule nedostaju da postane član prestižnog „društva 20“. I podaci za koji mu nismo mogli dati ekstra bodove, ali će se njime moći hvaliti djeci i unucima: pobjeđivao je sve igrače tzv. „Velike četvorke“ i imao čudesan niz od 11 uzastopnih sezona s barem jednim osvojenim naslovom (2008.-18.).
3. IVAN LJUBIČIĆ
Singl: 379,5 P Parovi: 36,75
Ukupno: 416,25 bodova
Tek kad je 15. travnja 2012. u Monte Carlu stavio točku na profi karijeru, mnogi su stekli pravu predodžbu o „težini“ Ljubičićevih postignuća. U bogatoj kolekciji nedostajao je samo Grand Slam, sve ostalo je današnji trener Rogera Federera te menadžer brojnih drugih tenisača i tenisača zakvačio za remen. Osvojio je Masters u Indian Wellsu („peti Grad Slam“, kako ga se kolokvijalno naziva), igrao još tri finala na toj razini, nastupao na ATP-jevim završnicama sezone te 2005. predvodio Hrvatsku do Davis Cupa s gotovo savršenim učinkom (11-1). Olimpijska bronca u Ateni u paru s Marijom Ančićem trešnja je na vrhu torte, samo zbog dramatičnog načina na koji su stigli do nje, već i činjenice da je to bilo prvo hrvatsko tenisko odličje nakon 12 godina, ali i posljednje do danas. Ljubo je, baš kao i Čilić, dogurao do trećeg mjesta na svijetu, a zajedničko im je da su obojica na tom vrhuncu ispred sebe imali Rogera Federera i Rafaela Nadala.
Piše: Vladimir Zrinjski
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
