Na kraju ljeta, pred početak pandemijske jeseni koja nastavlja neizvjesno razdoblje koje itekako utječe na profesionalni rad glazbenika, naš je suradnik porazgovarao s 36-godišnjim riječkim pjevačem sa zagrebačkom adresom
Marku Tolji, tvrde tako brojni mediji, u privatnome životu cvjetaju ruže jer „on i supruga Ana uživaju u obiteljskoj idili godinu i pol starog sinčića Mara“. I ne samo to. Na ovogodišnjoj dodjeli nagrada Porin, osvojio je dva prestižna kipića – jedan za Najbolju mušku vokalnu izvedbu (pjesma „Još jedan dan“) i jedan za Najbolju vokalnu suradnju (s Mijom Dimšić u skladbi „Sva blaga ovog svijeta“, najemitiranijoj pjesmi s prošlog Splitskog festivala). Nije loše… Taj 36-godišnji popularni hrvatski pjevač, rođen u Rijeci, solo karijeru započeo je nakon sudjelovanja na nizu dječjih festivala, pohađanja glazbene škole te višegodišnjeg pjevanja u nekoliko klapa (2000.-2006.). Mediji su se za Tolju zainteresirali nakon nastupa na finalnoj večeri Dore 2007. te, posebno, po objavi prvog albuma „Stare dobre stvari“ koji je dobio izvrsne kritike i bio dobro primljen od publike. Uostalom, za njega je 2008. osvojio i Porin u kategoriji Najboljeg novog izvođača. Sljedeće je godine započeo i televizijsku karijeru, mentorstvom u šou „Zvijezde pjevaju“, te je nastupao u mjuziklu „Za dobra stara vremena“, gdje je dobio glavnu ulogu, uz Zrinku Cvitešić, Gorana Navojca, Ivicu Vidovića, Anu Begić i Sanju Doležal.
Jedna od najvažnijih i najprestižnijih nagrada u karijeri bilo kojeg domaćeg pjevača, Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu, do Marka je stigla 2010., a potom se vraća u šou „Zvijezde pjevaju“. U narednim godinama nižu se albumi (pet studijskih i jedan uživo), brojni važni nastupi i nagrade…, a ovogodišnji uspjeh skladbe „O tebi ovisan“ pokazuje da će i ubuduće biti slično. O svemu tome smo s Markom Toljom porazgovarali na kraju ljeta, pred početak pandemijske jeseni koja nastavlja neizvjesno razdoblje koje itekako utječe na profesionalni rad glazbenika.
Kako ste privatno proveli ovo ljeto i, s poslovne strane, je li bilo dovoljno nastupa s obzirom na pandemiju koronavirusa?
– Pa, privatno je bilo vrlo aktivno i veselo. Ali to je tako normalno kad imate klinca od godinu i pol. Bilo je jako lijepo jer sam se za razliku od klasičnog radnog ljeta mogao sto posto posvetiti obitelji. Naime, unatoč sjajnom bukingu za ovo ljeto, otkazane su mi apsolutno sve svirke.
Je li istina da glazbenici i njihovi suradnici, kako kaže Nina Badrić, gladuju?
– Vjerujem da sada već ima glazbenika koji su u velikim financijskim problemima. Koronavirus je sasvim zaustavio našu branšu. Ja sam, na primjer, posljednji koncert imao u veljači. Sva sreća, u 15 godina profesionalnog bavljenja glazbom na visokoj razini, uspio sam zaraditi neki novac od kojeg sada živim. Ali jako je puno ljudi iza scene koji to nisu uspjeli i oni su sigurno u problemima. Nešto se u svakom slučaju mora poduzeti što hitnije.
Gdje živite u Zagrebu i kako ste doživjeli potres usred histerije oko koronavirusa?
– Živim u podsljemenskoj zoni, tako da nas je stvarno dosta treslo jer smo bili relativno blizu epicentru. Taj osjećaj straha i nemoći ne bih htio nikad više doživjeti. Sve to još prolaziti s malim djetetom strahovito je stresno. Nisam mirno spavao dosta dugo nakon toga.
Je li vas izolacija u to doba kreativno stimulirala ili ste podlegli dešperaciji?
– Mislio sam da ću u lockdownu napisati stotinu pjesama jer ću konačno imati vremena, a dogodilo se upravo suprotno. Napisao sam samo jednu i to je trenutačni singl „O tebi ovisan”, jedna od najpozitivnijih pjesama koju sam ikad napisao. Ljubavna je i vesela, slavi sreću. Bez puno filozofije jer mislim da nam to svima sada najviše treba. A to je očito i točno jer se još uvijek sjajno vrti u radijskom eteru i ljudi su je jako zavoljeli. Valjda je moja psiha uključila neki obrambeni sustav pa je pjesma ispala vesela. Osim toga, puno sam svirao i pjevao svojoj publici preko društvenih mreža. Nekako mi je tako bilo lakše prolaziti sve to, a i nadam se da sam njima barem malo uljepšao i olakšao to grozno razdoblje.
Jeste li od onih koji poduzimaju sve moguće mjere zaštite od zaraze ili ste u taboru teoretičara zavjere?
– Pazim se koliko mogu. Stavljam masku kad sam u dućanu, dezinficiram ruke. Ali iskreno, ni sam ne znam što bih više mislio o toj bolesti jer koliko vidim, niti medicinska struka ne zna točno. Odlučio sam se vratiti normalnom životu i ne želim više živjeti u strahu, ali uz oprez. Užasno mi nedostaju koncerti, druženja s publikom, putovanja… Ne znam kada će se sve to vratiti na staro, ali ako ovo još dugo potraje, mislim da ćemo svi lagano početi pucati po šavovima.
Tekst: Velimir Cindrić
Fotografije: Anna Bonanno
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
