Saalbach je u veljači domaćin svjetskog prvenstva u alpskom skijanju. Nadamo se da će Zrinka Ljutić i Filip Zubčić podebljati naš konto medalja dosad osvojenih na SP-ima
Neki će, poput Filipa Zubčića, reći da je to „samo još jedna utrka u sezoni“. Za druge je to snježni Wimbledon, natjecanje u rangu s Olimpijskim igrama, koje se doduše održava češće (svake dvije godine), pa mu se zbog toga pridaje nešto manji značaj. Riječ je o svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju, krunskom natjecanju u organizaciji FIS-a koje je staro gotovo 100 godina i kao takvo postoji puno duže od Svjetskog kupa. Ove zime održat će se u austrijskom Saalbachu, kamo stiže nakon 33 godine i gdje će doživjeti svoje 48. izdanje. Moglo bi se reći da se skijaška elita vraća u kolijevku, budući da će Austriji to biti jubilarno deseto svjetsko prvenstvo kojem je domaćin, čime će se na „vječnoj ljestvici“ odvojiti od Švicarske.
Nisu Austrijanci samo prvaci infrastrukture, tradicije, sjajne organizacije i skijaškog „know howa“: oni su i dalje uvjerljivo najjača nacija u povijesti svjetskih smotri i kako sada stvari stoje, nitko ih neće skinuti s vrha. Barem ne u sljedećim desetljećima. Austrija će, naime, domaći SP u Saalbachu dočekati s učinkom od 309 medalja na svjetskoj smotri, od čega je 101 zlatna, 107 srebrnih te 101 brončana. Drugoplasirana Švicarska ima 211 medalja (72 zlata), slijede Francuska (138 medalja, 48 zlata), pa Njemačka, SAD, Norveška…
→ HRVATSKIH DESET ODLIČJA ←
Ako se pitate gdje je Hrvatska, iznenađujuće bi mogao zvučati podatak da nas samo jedno zlato dijeli od ulaska u top 10, odnosno prestizanja susjedne Slovenije koja ima učinak 6-6-2. Hrvati su osvojili šest zlata, dva srebra i dvije bronce, odnosno deset medalja, a pola od toga potpisala je Janica Kostelić. Svih pet njezinih medalja bila su zlata. Kad se uzme u obzir da su naši reprezentativci počeli osvajati odličja tek u St. Moritzu 2003., onda je još impresivnija činjenica da je Hrvatska plasirana tik ispod najjačih skijaških velesila. Spomenutog će se prvenstva u mondenom resortu skijaški fanovi s ovih prostora prisjetiti s osobitom nostalgijom. Te su se godine i Janica i Ivica Kostelić popeli na svjetski vrh, oboje u slalomu, što je zabilježeno na čuvenim kadrovima zajedničkih suza i zagrljaja. Dok je Janica bila svjetska skijaška zvijezda koja je iza sebe već imala tri olimpijska zlata i srebro, njezinom je bratu St. Moritz stigao kao naplata za tešku kalvariju s ozljedama i operacijama. Tamo je osvojio svoje jedino veliko zlato, ne računajući medalje iz Svjetskog kupa. Punih osam godina kasnije doći će bronca iz superveleslaloma u Garmisch-Partenkirchenu, a kolekciju je zaokružio kombinacijskim srebrom u Schladmingu 2013. Janica? Ona je na vrhu trajala puno kraće, ali zato je sjala poput najsjajnije supernove. U St. Moritzu je osim slaloma „uzela“ i kombinaciju (šest stotinki ispred Austrijanke Hosp), a onda je, tri godine kasnije, napravila još spektakularniji posao u Bormiju.
U Italiji je postala prva skijašica nakon 23 godine koja je na istom SP-u osvojila tri zlata: u spustu, kombinaciji i slalomu. Pritom je zlato u spustu bilo u rangu senzacije, budući da nikad prije u Svjetskom kupu nije slavila u toj disciplini (kasnije će doći do prve i jedine pobjede u Bad Kleinkirchheimu), a iza sebe je na postolju ostavila brzinske specijalistkinje Elenu Fanchini i Renate Götschl. Hrvatska je zahvaljujući Janici bila druga najuspješnija zemlja na tom prvenstvu, ispred je bila jedino Austrija… Osim Ivice i Janice, od Hrvata su se na svjetsko postolje uspinjala još dvojica skijaša. Natko Zrnčić-Dim to je učinio 2009. godine u Val-d’Isereu, gdje je bio brončani u kombinaciji, i to zahvaljujući stotinku boljem vremenu od Švicarca Silvana Zurbriggena. Dvanaest godina kasnije, stiglo je i srebro Filipa Zubčića u paralelu, novoj disciplini koja je tada doživjela svjetsku premijeru.
Piše: Vladimir Zrinjski
Fotografija: Goran Razić & arhiva HOO
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!