U „vatrenoj riznici“ danas se sjaje čak tri odličja sa svjetskih prvenstava, od lani i jedno iz Lige nacija, ali mjesto predviđeno za europsku medalju zasad je prazno
Točno 207 dana nakon što je pogotkom Ante Budimira na Maksimiru svladala Armeniju i ovjerila kartu za Euro, hrvatska nogometna reprezentacija u Berlinu će otvoriti svoj osmi nastup na kontinentalnim natjecanjima. Velebni Olimpijski stadion, koji je posljednji put „ušminkan“ uoči Mundijala 2006., bit će poprište okršaja sa Španjolskom kojim Dalićeva momčad otvara lov na još jednu medalju.
U vatrenoj riznici danas se sjaje čak tri odličja sa svjetskih prvenstava, od lani i jedno iz Lige nacija, ali mjesto predviđeno za europsku medalju zasad je prazno. U dosadašnjih sedam pokušaja Hrvatska je najbolju priliku imala prije 16 godina u Beču, kad je u četvrtfinalu nesretno i dramatično ispala od Turske na jedanaesterce. Njemačka 2024. lako bi mogla biti labuđi pjev najuspješnije generacije hrvatskog nogometa, predvođene Lukom Modrićem koji na pragu 39. rođendana sanja svoj „last dance“ u kockastom dresu. Zlatko Dalić će oko Realove zvijezde još jednom zidati igru i tražiti idealni balans između senatora i mladih talenata poput Gvardiola, Baturine i Stanišića.
Ždrijeb našima nije bio nimalo naklonjen: nakon Španjolske, hrvatske reprezentativce čeka potencijalno neugodna Albanija u Hamburgu, a onda i branitelj naslova Italija u Leipzigu. Jedno je sasvim sigurno: Njemačka će, kao i na SP-u 2006., svjedočiti invaziji hrvatskih navijača koji će „vatrenima“ osigurati snažan „poguranac“ s tribina. A prije nego se od 14. lipnja do 14. srpnja zakotrlja lopta nazvana „Fussballliebe“, prisjećamo se svih kontinentalnih smotri otkad se Hrvatska počela natjecati na njima.
Euro 1996.
Prvak: Njemačka
Učinak Hrvatske: četvrtfinale
Izbornik: Miroslav Blažević
Najbolji strijelac: Davor Šuker (3)
Skupina D
Hrvatska – Turska 1-0
Hrvatska – Danska 3-0
Hrvatska – Portugal 0-3
Četvrtfinale
Njemačka – Hrvatska 2-1
Nottingham, Sheffield i Manchester: gradovi su to u kojima se počela kovati pustolovina „vatrenih“ na međunarodnoj sceni. Iako bez iskustva na velikim natjecanjima, Hrvatska je odmah pokazala da pripada eliti, plasiravši se među osam najboljih reprezentacija na kontinentu. Ćirini „sinovi“ u skupini su očitali lekciju braniteljima naslova Danskoj, tada predvođenoj braćom Laudrup i vratarskom ikonom Peterom Schmeichelom koji se, kažu njegovi poznanici, i danas budi u znoju sanjajući Šukerov lob. Goran Vlaović ostat će zapamćen kao prvi hrvatski strijelac na velikim turnirima (zabio Turcima u 86. minuti na asistenciju Asanovića), a tko zna kako bi se priča rasplela da Ćiro Blažević nije odmarao ključne igrače u trećoj utakmici skupine protiv Portugala (0-3). Ovako je Hrvatska otišla na moćnu Njemačku, kojoj je na Old Traffordu svojim nimalo ujednačenim kriterijem pomogao i švedski sudac Leif Sundell.
Euro 2000.
Prvak: Francuska
Učinak Hrvatske: nije se kvalificirala
Prvi i jedini put u svojoj povijesti, Hrvatska je izostala s najvećeg nogometnog partyja na kontinentu. Krivci? FR Jugoslavija i Republika Irska, koje su u kvalifikacijskoj skupini 8 završile ispred „vatrenih“. Dobro, i Ćiro Blažević čija je momčad, još opijena broncom iz Francuske, od jeseni 1998. bila u slobodnom padu. Počelo je porazom od Irske u Dublinu, nastavilo se remijima u Skoplju i Beogradu, a presudilo je zagrebačkih 2-2 protiv Jugoslavije, u utakmici u kojoj je Hrvatska trebala pobjedu. Ćiro nije odstupio odmah već godinu dana kasnije, nakon dva remija u kvalifikacijskom ciklusu za SP 2002. Završnica bez Hrvatske prošla je u znaku Francuza, koji su s tri uzastopne 2-1 pobjede u nokaut fazi spojili svjetsko i europsko zlato. Polufinale i finale odlučili su zlatni golovi; Portugalu ga je u polufinalu spakirao Zidane, a Italiji u finalu Trezeguet, nezaboravnim volejom s vrha peterca nakon asistencije Piresa.
Piše: Vladimir Zrinjski
Fotografije: Pixsell, HNS (Drago Sopta)
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!