Ljepote i tajne otoka Cresa

Što god očekivali od vašeg odmora, otok Cres je pravi izazov. Pružit će vam nezaboravne trenutke predaha, bez obzira jeste li strastveni športaš, istraživač morskih dubina, zaljubljenik u prirodu ili pak neumorni tragač za povijesnim i kulturnim vrijednostima, volite li samotne plaže, duge šetnje uz more ili živost mediteranskih gradića…

Ovo je vaš otok i vaš svjetionik, prilika da spoznate sebe i da doživite iskonsku prirodu. Odredište na koje ćete se radosno vraćati i gdje će vas radosno dočekivati. Što god očekivali od vašeg odmora, otok Cres pravi je izazov. Pružit će vam nezaboravne trenutke predaha, bez obzira jeste li strastveni športaš, istraživač morskih dubina, zaljubljenik u prirodu ili pak neumorni tragač za povijesnim i kulturnim vrijednostima, volite li samotne plaže, duge šetnje uz more ili živost mediteranskih gradića.. Ovaj poetično-promotivni tekst koji otvara internetske stranice Turističke zajednice Cresa mogao bi se lako primijeniti i na istoimeno središte ovog kvarnerskog otoka, gradić smješten na obali prostranoga zaljeva. Jer, Cres je otočki turistički epicentar s najvećom i najvažnijom marinom na otoku, a ujedno utjelovljuje i sve u tom tekstu nabrojene epitete i izazove.

Sve ovo vrlo je lako dokazati. Zadržimo li se na trenutak samo na prozvanim “istraživačima morskih dubina”, potvrda stiže već od nedavna otkrića jednog antičkog broda. Naime, roneći nedaleko Cresa, ronilac Goran Marević nemalo se iznenadio kada je u dubini od samo dva i pol metra, na pješčanome dnu naletio na olupinu antičkoga broda koji je tu, nadomak brojnih kupača, ležao pune dvije tisuće godina. Naime, morske struje tek su nedavno odnijele sloj pijeska koji je pokrivao olupinu, pa je ona odjednom izronila iz prošlosti. Iako nisu pronađeni ostatci keramike ili drugi predmeti, stručnjaci danas govore o iznimno dobro očuvanom trgovačkom brodu koji ima potencijala postati jednim od najzanimljivijih arheoloških nalazišta na našoj obali.

  cres 7

Sve ovo, ipak, ne zvuči nimalo neobično, jer je u starorimsko doba Cres, pod nazivom Crepsa, bio poznata luka sjevernoga Jadrana. Ipak, slikoviti gradić svoj današnji izgled znatno više duguje novijoj povijesti. Njegov istočni dio, s dijelom zidina, okruglom kulom te ulaznim i dvjema visokorenesansnim vratima, zapravo je jezgra utvrđenog srednjovjekovnog naselja iz 16. stoljeća. Oko posjetitelja na creskoj će rivi najprije privući gradska vrata s tornjem i satom, gradska lođa, palače Patris, Rodinis i Moise, romaničko-gotička crkva Sv. Sidra (Izidor) i trobrodna župna crkva sv. Marije od Snijega. Te vizure posljedica su talijanskoga utjecaja što je tu započeo u 15. stoljeću, kada je Venecija prebacila sjedište uprave iz kugom desetkovanoga Osora u Cres.

U novu eru Cres je zagazio velikim promjenama sredinom 19. stoljeća, ponajviše zahvaljujući razvoju pomorstva i brodogradnje. U sve to, izgradnjom hotela Miramare i Excelsior, upleo se na prijelazu stoljeća i turizam koji je potom naglo procvjetao 60-ih i 70-ih godina. No, ono što odmah osvoji svakog tko kroči u ovaj tipični jadranski otočni gradić, jest njegov jedinstveni ugođaj, ozračje starinskog načina života kojim odiše svaki njegov kutak. Začudni učinak može se jednostavno objasniti činjenicom da u središtu mjesta nema automobila, pa se čovjek tu slobodno kreće prirodnim ritmom. Znaju to i te kako iskoristiti lokalni prodavači, pa opuštenim turistima, gotovo na svakom koraku, nude različite domaće proizvode i suvenire, a ne nedostaje, dakako, ni kafića, restorana… Ipak, u Cresu ni u srcu sezone čovjek ne osjeti gužvu, a kamoli izvan nje kad grad ostane prepušten Cresanima, kojih ima negdje oko tri tisuće.
– Prije se rađalo puno, puno više – kaže 80-godišnja Ana Sablić, koju u Cresu svi zovu Ana-babica, jer je 39 godina radila kao primalja na čitavu otoku i dodaje:
– Sva sam mjesta obilazila pješice ili na konju. Ni bilo ceste za poći kolima. Za mene su govorili – ako se neko nahoda po Cresu, onda je to Ana babica. Uvijek su me mogli vidjeti kako žurim s boršon. Znate, u Cresu je nekad bio običaj da babica prisustvuje krštenjima djece koju je porodila, pa sam tako ja bila na oko tisuću krštenja.

 

Iako Cres ne spada na listu vodećih jadranskih mjesta kad je noćni provod u pitanju, zanimljivih priredaba ne nedostaje, osobito ljeti za trajanja Creskog kulturnog ljeta. Ipak, od jedne smo stare Cresanke čuli da je to ništa prema onome kako se nekad tu zabavljalo:
– Navečer bi išli na krunicu i poslije bi se okupili kod nekoga, često kod nas. Dva brata su imali harmonike i onda bi svirali, pjevali, plesali…, a sad ništa. To fali danas. Ples, harmonike, po starinski… Mladi danas to ne znaju.

Kad je već spomenuta krunica, više gradskih gotskih i renesansnih crkava i samostana ukazuje da se u Cresu dosta drži do vjere, pogotovu kod starijih mještana koji prema misama određuju svoj dnevni raspored. A kad smo kod mistike, mora se spomenuti i obližnje Vransko jezero koje vodom opskrbljuje čitav otok, kao i susjedni Lošinj. Zanimljivo je da se radi o najdubljem jezeru istočne Europe, čije 76 metara duboko dno, barem u legendi, krije – čitav dvorac. Mit, naime, govori o bogatoj ženi koja je živjela u njemu i njezinoj sestri kojoj nije davala ni novca niti hrane. Zbog sebičnosti, za jedne iznimno jake oluje, bila je kažnjena poplavom dvorca, zahvaljujući kojoj je i nastalo Vransko jezero. Priča čak ide i dalje, pa kaže da se za vjetrovitih dana, ako se dobro sluša, još uvijek može čuti zvuk zvona s tornja dvorca. Cres je, eto, osim dobro vidljivih ljepota, uvijek spreman ponuditi i iznenađenja – kako pod morem, tako i pod jezerom…

cres 5 

Tekst: Sonja Podgorelec
Snimili: Walter Salković & Edo Franić

Tekst objavljen u Jet Set magazinu broj 114

Ostavi komentar