Premda današnji Solin nije nastao na mjestu gdje je nekad stajala Salona, nego oko njega, taj rimski grad neodvojivi je dio povijesti ovoga kraja. Solin je baštinom jedan od najbogatijih hrvatskih lokaliteta, ako ne i najbogatiji
Kad se nedavno u samom centru Solina pred očima arheologa – uskoro nadamo se i šire javnosti – ukazao prekrasan mozaik s motivom pauna i ostaci instalacija podnog grijanja, bio je to samo još jedan u nizu dokaza da je taj gradić mnogo više od onoga kako ga se oduvijek percipiralo, kao predgrađe Splita. Zapravo, gledati na Solin (samo) kao na neku vrstu dodatka splitskom urbanom prostoru duboko je nepravedno. Uostalom, Solin je značajno stariji od svog velikog susjeda. Dapače, može se reći da Splita ne bi ni bilo da nije bilo Solina. Preciznije, Salone. Spomenuti mozaik – vjerojatno pod neke rimske vile – samo je jedan od novijih nalaza iz antike, pronađenih najviše zbog toga što je posljednjih godina Solin jedna od građevinski najaktivnijih sredina. A kad imate grad star više od dvije tisuće godina, neizbježno je da će svaki pokušaj kopanja rezultirati kakvim arheološkim otkrićem. Prije nekoliko su godina na trasi plinovoda otkrivene istočne zidine Salone, čak i jedna od stražarskih kula. Potom, masivni zidovi ukazali su se na gradnji jedne stambene zgrade na južnom dijelu grada, a potom se isto dogodilo i na trasi gdje se trebala graditi nova rampa za olakšavanje čestih prometnih gužvi na predjelu Širina.
Mozaik iz prve rečenice je, naravno, najspektakularniji nalaz unatrag dosta godina, ne samo zbog ljepote, nego i zbog bacanja novog svjetla na prostor na kojem se pružala Salona, ali i zbog pokazivanja kako se živjelo u prijestolnici rimske Dalmacije. Dokaz je to da je Solin baštinom jedan od najbogatijih hrvatskih lokaliteta, ako ne i najbogatiji, posebno s obzirom na prostor i broj stanovnika. Dovoljno je samo ukratko nabrojiti najveći arheološki park u Hrvatskoj, Salona sa svim svojim slojevima, od rane do kasne antike, od amfiteatra do ranokršćanskog bazilikalnog kompleksa, ili pak brojne građevine iz srednjeg vijeka i vremena hrvatskog kraljevstva poput Rižinica, Šuplje crkve i Gospinog otoka, pa do Gradine iz doba mletačko-turskih ratova. U baštinu se može ubrojiti i ona industrijska, a tko zna što još kriju polja oko grada na kojima je nekad bio salonitanski ager, ili obale Jadra, rječice koja napaja stanovnike Splita, Solina i Kaštela od antike do danas.
Premda današnji Solin nije nastao na mjestu gdje je nekad stajala Salona, nego oko njega, taj rimski grad neodvojivi je dio povijesti ovoga kraja. Postojanje Salone, koja je ime dobiva po ilirskom imenu rijeke Jadro (Salon), seže u predrimska vremena, prvo kao skupina ilirskih naselja, a potom grada koji polako dobija na važnosti grčkom kolonizacijom Jadrana, zbog položaja na pola puta između Traguriona (današnjeg Trogira) i Epetiona (Stobreč). Takav grad postaje zanimljiv i Rimljanima, prvo trgovačkim kontaktima, a posebno nakon što su porazili Delmate i druga ilirska plemena.
Pravi uzlet slijedi poslije građanskog rata između Gaja Julija Cezara i Gneja Pompeja, jer se Salona stavila na stranu kasnijeg pobjednika Julija Cezara, koji je i ratovao na tom području. Za nagradu, veliki car je Salonu podigao na rang kolonije s imenom Martia Iulia Salona. Utjecaj Grka iz Isse opada, a Salona u svakom pogledu prerasta u rimski grad – od građevina poput foruma, hramova, termi, sve do pravnih normi i religije. Plodno polje u Kaštelanskom zaljevu i na splitskom poluotoku podijeljeno je novom stanovništvu, najviše ratnim veteranima, pa se područje grada širi i izvan gradskih zidina, kolonija je obuhvaćala cijeli prostor od Stobreča do Trogira.
Piše: IvicaProfaca
Fotografije: Ante Mul
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
