Lana Puljić, modna dizajnerica i arhitektica, Zagrepčanka s londonskim iskustvom, razigrana, svestrana i hrabra kreativka, beskompromisno stoji iza modnog brenda Lokomotiva koji je na tržištu prisutan već više od desetljeća
Ekstravagantno, ali nosivo. Klasično, ali moderno. Raskošno, ali jednostavno. Romantično, ali pomalo dark. Ovim naizgled nespojivim epitetima modni znalci opisuju nesvakidašnje i uzbudljive kreacije brenda luksuzne odjeće Lokomotiva.
– No, nije li tako i s nama ljudima? Svi smo mi spoj svega nespojivoga. Upravo u tome krije se bezvremenska ljepota i posebnost, kako modne marke, tako i osobe koja ju nosi – primijetit će Lana Puljić, modna dizajnerica i arhitektica, Zagrepčanka s londonskim iskustvom, razigrana, svestrana i hrabra kreativka koja stoji iza ovog već prepoznatljivog modnog brenda. Strast je njezin glavni životni pokretač i prati je u svemu što čini, bilo da se radi o dizajniranju odjeće, slušanju glazbe, sportskim aktivnostima ili pak – šmirglanju. Za sebe će reći da je sanjar i nepopravljiva zaljubljenica u modu, u kojoj je još od mladih dana pronašla idealan medij za kreativno izražavanje i stvaranje nekih svojih svjetova.
– Volim dizajnirati lijepe i raskošne kapute i odijela, seksi svilene haljine ili neke zanimljive, voluminozne, višestrukturalne komade. Volim lijepo, raskošno, posebno i drugačije – kaže. Njezina Lokomotiva na tržištu je prisutna već više od deset godina, a kupci su joj žene i muškarci različitih dobnih skupina, senzibiliteta, seksualne orijentacije i tjelesnih predispozicija. Ipak, kako kaže, zajedničko im je jedno – svi su redom vrlo karakterne, zanimljive, realizirane i samosvjesne osobe. Baš poput nje.
Krenimo od relativno neobičnog naziva vašeg brenda – Lokomotiva. Otkud ideja? Skriva li to ime neko simbolično značenje?
– Definitivno. Lokomotiva kao pojam simbol je napretka, revolucije, snage i moći, želje za progresijom. Ona je pokretačka snaga koja nas vuče naprijed. Istina, katkad mi znaju spočitnuti da je to ime malko pregrubo za jedan ženski brend luksuzne odjeće, ali ja ga prije svega doživljavam kao simbol. Pamtljivo je, internacionalno i razumljivo, a njime se uostalom ne ograničavam isključivo na odjeću. Danas-sutra ono me može odvesti i u nekim drugim smjerovima…
Na modnoj sceni uspjeli ste postići originalnost i prepoznatljivost te steći brojne poklonike. Kako biste ukratko opisali svoje komade? Po čemu su prepoznatljivi?
– Lokomotiva je brend koji je karakteran, moćan, snažan, ali ujedno može biti i beskrajno romantičan i nježan. Vrlo je moderan i svjež, no pritom poštuje dozu klasike, što komade čini bezvremenskim. Elegancija, kvaliteta, dobri materijali i besprijekorna izrada uvijek su imperativ, uz pravu dozu posebnosti i originalnosti. Kupci često ističu da su moji komadi drugačiji, ali vrlo nosivi; u njima se osjećaju moćno. Upravo je to odjeća kakvu i sama volim nositi, pa ju vjerojatno zato takvom i dizajniram. Moj brend najiskreniji je odraz mene, mojih inputa, inspiracije i senzibiliteta.
Tržište je danas preplavljeno relativno jeftinom, generičkom odjećom kojom žene mahnito pretrpavaju ormare, nastojeći ići ukorak s prevrtljivim modnim trendovima. Što osobno mislite o zaluđenosti s „praćenjem mode“? I je li u tom smislu zahtjevno osmisliti komad koji bi se mogao smatrati bezvremenskim?
– U kreiranju gotovo uvijek polazim od sebe, a osoba sam koja voli, cijeni i rado odijeva tu neku pomaknutu klasiku. Logično je stoga da će i produkti moje kreative biti upravo takvi – bezvremenski i bazirani na klasici, ali s dodatkom mog specifičnog „twista“. Da se razumijemo, volim i ja neke „pomodne momente“, ali oni moraju biti u skladu s mojim senzibilitetom i predstavljati moju interpretaciju tog potencijalno pomodnog trenutka. Nikada ne bih slijepo slijedila trendove. Ustvari, smatram da ljudi koji isključivo to čine nemaju dovoljno izgrađen vlastiti stil i estetiku, pa se osjećaju „sigurno“ samo u zoni pomodnog.
Kako izgleda jedan prosječan radni dan modne dizajnerice?
– Svaki je različit i upravo to je jedna od stvari koju obožavam kod svog posla. Prošarani su sastancima, komunikacijom sa šivaonicom, klijentima, proizvodnjom, mojim neposrednim suradnicima, kooperantima… Katkad su vrlo kaotični jer uvijek nešto „gori“, a gotovo svaki tjedan uleti i neki event u večernjim satima. U svakom slučaju, dinamično je, šaroliko, ponekad iscrpljujuće, ali ne mogu zamisliti da je ikako drugačije. Grozim se isprazne rutine i sjedenja za kompjuterom cijeli dan.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Sara B. Moritz & Filip Koludrović
Ostatak intervjua potražite u tiskanom izdanju!