Modna dizajnerica Milena Rogulj, Zagrepčanka rodom iz Trogira, već preko četiri desetljeća ugledno je ime na domaćoj modnoj sceni, čiji impresivan životni put služi kao inspiracija mnogima
Nazivaju je modnom čarobnicom i majstoricom spektakularnih revija i kolekcija čije prepoznatljive, avangardne modele skulpturalnih krojeva s ponosom odijevaju žene koje se ne libe biti autentične i odvažne. Modna dizajnerica Milena Rogulj, Zagrepčanka rodom iz Trogira, već preko četiri desetljeća ugledno je ime na domaćoj modnoj sceni, aktivna članica ULUPUH –a čiji impresivan životni put služi kao inspiracija mnogima. Osamdesetih godina njezin butik „Zeleni balon“ bio je jedno od rijetkih i prvih modnih odredišta u Zagrebu, a brojne poznate dame vole se pohvaliti kako još uvijek brižno čuvaju pojedine komade kupljene u ono doba, a koji su i dalje očuvani i u trendu. Otada do danas nanizala je brojne hvaljene kolekcije i izložbe, a inspiracija za kreiranjem i dalje ju ne napušta.
I dandanas Milena Rogulj zrači optimizmom i vedrinom, uvijek ostavljajući dojam ispunjene i samosvjesne žene koja istinski uživa u svojoj svakodnevici.
– Istina, optimizam je bitan dio mog karaktera. Ipak, taj pozitivan doživljaj sebe stekla sam tek sa životnom zrelošću i jedna je od onih prednosti poznijih godina u kojima shvatite suštinu života i sami donosite svjesnu odluku hoćete li u njemu uživati ili ne – govori.
U modni svijet ušla je vrlo rano, već u svojim dvadesetim godinama, kada je sa sestrom u malom prostoru u Ilici nedaleko Britanskog trga pokrenula butik „Zeleni balon“, a koji je kao brend aktivan još i danas. Izrađivale su i prodavale gotovo sve čega bi se dosjetile: od odjeće, nakita i asesoara, pa sve do lutki.
– Od starta smo postigle uspjeh daleko iznad naših očekivanja. Intenzivno smo radile, šivale, štrikale, išle u nabavku materijala i obavljale još tisuću drugih aktivnosti. Ali eto, mladost, veselje i ljubav prema poslu, to je ono što ti daje snagu i ustrajnost. Bile su to one divne osamdesete, dok je Zagreb bio mirniji i usporeniji grad, a opet nekako dinamičan i poseban. Danas, uz ove nesnosne gužve, podsjeća na bilo koju europsku metropolu. Ponuda odjeće, doduše, tada je bila vrlo skromna, pa smo svi odlazili u šoping, uglavnom u Italiju ili Austriju. U tom smislu, „Zeleni balon“ bio je prava utjeha za istinske šopingholičare – prisjeća se.
Uspjehu butika pridonijela je i kasnija suradnja s jednim od najboljih zagrebačkih krojača tog vremena, gospodinom Miklenićem, majstorom za sakoe, koji je za njih šivao tri godine i koji je Mileni uoči odlaska u mirovinu prepustio svoj prostor u Vinogradskoj, gdje se butik potom preselio. Nažalost, ubrzo će se ispostaviti da je ta lokacija mušterijama izvan ruke, što će se negativno odraziti na promet. U tom razdoblju „Zeleni balon“ čak će promijeniti i svoju djelatnost i prometnuti se u jedan od prvih zagrebačkih fast food restorana s domaćom hranom.
– Dogodilo se to nedugo po završetku rata. Posao je stagnirao, a ja sam se donekle zasitila krojenja i šivanja. A zašto baš fast food? Bilo je to na prijedlog jednog prijatelja koji je rekao da bih „baš mogla za promjenu početi raditi sendviče“. Kako sam oduvijek voljela kuhati i smatrala kulinarstvo vrlo kreativnom aktivnošću, s veseljem sam se, i bez nekih dubljih analiza i kalkulacija, upustila u novu avanturu – kaže.
Preuredila je prostor i osmislila ponudu koja je uključivala uvijek svježe i ukusne juhe, raznovrsne salate, jela od tjestenine, kruščiće s namazima od ribe, povrća i sira.
– Dvije pomoćnice i ja po cijele dane bismo kuhale, smijale se i klopale, uvijek uz savršenu glazbu. To moje kulinarsko-poduzetničko iskustvo trajalo je tri godine, nakon kojih sam zaključila kako se ipak radi o enormno zahtjevnom poslu koji iziskuje neprestanu prisutnost u lokalu, pa sam se odlučila vratiti svojoj profesiji, koje se uostalom nikad nisam zauvijek odrekla – dizajnu.
Uslijedila su godine, kako kaže, „držanja glave iznad vode“, tijekom kojih se snalazila i paralelno intenzivno krojila, šivala i osmišljavala nove modele, sve do ponovnog proboja na scenu kolekcijom „Equilibrium“ na Modnom ormaru pod vodstvom bivše profesorice Nina Režek-Wilson, a potom i na Fashion Weeku 2007. u suradnji sa Suzy Josipović. U to vrijeme postaje članicom ULUPUH-a, u sklopu kojega redovito izlaže svoje izvanserijske modele. Nedavno je predstavila i svoju novu kolekciju pod nazivom „Black And White Thinking“, koja je prošlog ljeta izložena u Muzeju grada Trogira.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
