Njegove kreacije nose planetarne zvijezde poput Nicki Minaj i Fergie, ali Juraj Zigman time se pretjerano ne zanosi. Jedan od naših najuspješnijih kreatora kojeg su, kad se pojavio na modnoj sceni, nazivali “enfant terribleom” hrvatske mode, iako uz jaku dozu samokritičnosti, jednostavno uživa u stvaranju, svom poslu i, čini se, više od svega – u izazovima.
Zaljubljen u umjetnost, kao mladi amaterski slikar koristio je puno boja, pa je poželio oživjeti svaku sliku i pružiti joj mogućnost da se kreće u prostoru. Zato se, rekao je, počeo baviti modom. Završio je studij mode u Milanu, tamo radio nekoliko godina i onda se vratio u svoju Kostrenu i iz svog modnog atelijera strelovito osvojio hrvatsku modnu scenu nakon pobjede na modnom natjecanju za mlade dizajnere „Fashion Incubator“ 2007. Skinuvši kvačicu sa prvog slova svog prezimena, kao da je bio siguran u svoj međunarodni uspjeh koji mu se u međuvremenu i dogodio, pokrenuo je svoj brend Zigman i nametnuo se kao jedan od najvećih dizajnera naše modne scene čiji rad danas obožavaju i zvijezde, kako domaće, tako i planetarne. Danas 34-godišnjak, iz svog atelijera pored mora šalje kreacije u cijeli svijet i prepun energije uživa u svom stvaralaštvu, ali i miru koji mu pruža voljena Kostrena, gdje čuva svoju privatnost, jer, kako kaže, želi da ga ljudi gledaju isključivo kroz njegov rad. Fergie i njezini plesači na festivalu Rock in Rio, Little Mix na BritAwardsima, Nicki Minaj na dodjeli MTV nagrada, Bebe Rexha na reviji Victoria’s Secret… Sve te planetarne zvijezde na tim mega događajima nosile su vaše kreacije.
Zvuči nestvarno. Kakav je osjećaj vama gledati, recimo, Nicki Minaj dok nosi nešto što ste vi stvorili?
– Iskreno, nisam nikada bio osoba koja pretjerano slavi svoje uspjehe. Gledam na to kao na svaki projekt čiji je cilj odraditi ga najbolje što mogu, dati sve od sebe. Kad se sve to i dogodi, kažem si samo: “Next“ . Vjerujte mi, ovo je moje zvanje i ako ne gledam na njega kao na nešto što mora biti uspješno, onda se ne bih time bavio. Ono što radim mora imati neki cilj i sve to o čemu pričate je dio puta koji pomaže ostvariti taj cilj i zato smatram da nije ni potrebno tapkati na mjestu i gledati na to kao jedino važno… To nije ništa više ili manje važno od svake moje kreacije koju pošaljem klijentici. Medijski je, dakako, zanimljivo i otvara mnoga vrata, ali ne zanosim se time. Puno radim i stvaram, a osjećaj kad vidim svoj rad na nekom slavnom je super. Ali ne mijenja me, već gledam što bi moglo bolje i na čemu treba poraditi. Kažu mi da sam uvijek kritičan prema svom radu i to pretjerano, pa dok gledam svoj rad ne otvaram šampanjce i nisam u transu već rezoniram što i kako….
Ipak, ne odijevaju svi svjetske zvijezde ovog kalibra. Što mislite, čime ste ih pridobili, što ih je na vašim kreacijama osvojilo?
– U moru svega što se nudi, pretalentiranih i manje talentiranih dizajnera iz cijelog svijeta, nekako moraš zapeti za oči stilistima – nitko te neće primijetiti ako radiš ono što radi onaj drugi, kad si verzija nečeg već viđenoga. Ako, recimo, u tražilicu upišeš #corset izletjet će milijun korzeta, ali ako tvoj korzet ima nešto što ostali nemaju, tada moraš biti primijećen i to je uvijek bila moja misao vodilja. Istina, sve je već viđeno, ali uvijek ima prostora za tvoj rukopis i to moraš razvijati. Moraš ulagati svoju energiju u svoj rad i bit ćeš zamijećen. Ja obožavam svoje zvanje i gorim za to. Ne radim kompromise u kreativnosti, prepuštam se sebi i svojoj estetici bez obzira na trendove i potražnju. Važno je ne izgubiti sebe. Tada će te svi primijetiti.
Iako se korzet smatra nečim što je sputavalo žene, u vašim kreacijama, a korzet se redovito provlači kroz vaše kolekcije, sve te žene izgledaju moćno, snažno, nešto poput Wonder Women. Kako kao kreator doživljavate žene? Kakvu ženu imate na umu dok kreirate?
– Žena sama sebe može sputavati; snažnu i neopterećenu ženu neće nijedan korzet sputavati. Glupost je kad žena dopušta da je sputana u odjeći samo radi toga jer, kao, mora. Vidim žene koje nose ultimativne trendove koji možda i jesu udobni i idu u korist komfora, ali neke se osjećaju nesigurno i izgledaju smiješno u tome jer to ne znaju iznijeti. To je problem, a ne korzet koji je stisne, pa svi kao misle da ona jadna pati u njemu. Žene za koje ja stvaram i koje me inspiriraju u radu ne misle na to. Stvaram za ženu kojoj stvarno, ali stvarno nije stalo do mišljenja drugih, možda i želi biti kritizirana, odnosno zapažena, ali ne da bi to utjecalo na njenu želju da nosi moj rad.
Postigli ste instantnu prepoznatljivost – jedan pogled na vašu kreaciju i nema sumnje da je taj komad izišao iz vaše glave. Je li za takvo što potrebna velika beskompromisnost u odupiranju modnim krikovima i prolaznim trendovima?
– Da, apsolutno. Nećeš nikad biti prepoznatljiv ako slijediš nešto što se ionako mijenja svaki mjesec. Potrebno je vrijeme da postaneš prepoznatljiv i ne dođe to preko noći. Jedno je uspjeh, a drugo je što čini taj uspjeh. Moj uspjeh je moj rad, on je u fokusu, a ne moja ličnost, niti moj život. Brzo su me zapazili, istina, ali stvoriti nešto i doći do toga je dug put. Današnja moda je “moda od trenutka”; “dizajneri od trenutka” zabljesnu jer im se proizvod posloži s globalnim trendom, ali nestanu. Ja se trudim opstati i ne biti “dizajner od trenutka”.
Toliko je boja i toliko detalja na vašim kreacijama – koliko je zapravo vremena potrebno za stvoriti jednu tako maštovitu kolekciju kao što su vaše? I kako nastaju ideje, otkud vam inspiracija?
– Inspiracija je nešto što se ne traži, ona dođe kad god… Da sada idem tražiti inspiraciju u Afriku jer, primjerice, želim napraviti kolekciju inspiriranu Afrikom, sigurno mi ne bi ta inspiracija bila ispred nosa. Mogu ja gledati pleme kako pleše i skenirati ogrlice, dezene i narodne nošnje, ali tko zna gdje ću ja to podsvjesno ukomponirati. Možda baš u nekoj zimskoj kolekciji… Nema filozofije oko inspiracije, ona dođe i gotovo. To je i problem danas u modi, sve je negdje bilo, sve je negdje viđeno jer se u “nabavku” inspiracije ide planirano – odredi se i traži se. Karl Lagerfeld je čitao svaki dan brdo knjiga, proučavao povijest, ali pratio i suvremenu umjetnost i inspiracija mu je dolazila kroz njegovo ogromno znanje.
Tekst: Marjana Filipović Grčić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju…
