Bračni par Armando Lušetić i Marijela Ančić – Lušetić vlasnici su konobe u malom istarskom Cerovlju. U njihovoj kuhinji stvaraju se mnoga domaća jela koja će oduševiti vaša nepca. Uz čašicu merlota Punta Greca…
Cerovlje je središnje naselje prostrane općine koja se proteže brežuljkastim krajolikom sjeveroistočno od Pazina. Prirodna obilježja uzrok su svih posebnosti ovog područja, kako kroz povijest, tako i danas. Nepristupačnost i izoliranost, bili su razlog slabog ili nikakvog utjecaja Rima na ovaj daleki kutak svoje provincije. No, sve to je utjecalo na očuvanje brojnih etnoloških posebnosti kao i na način života, koji je u drugim krajevima Istre već odavno postao prošlost. Ako tražite pravu ruralnu Istru – tu ste, na pravom mjestu. Cerovlje je smješteno na važnom prometnom pravcu ceste koja je povezivala Istru i Rijeku, ali najveći značaj dobilo je 1876., izgradnjom željezničke pruge Divača – Pula. Nostalgično putovanje tračnicama, zamijenjeno je „moćnim“ istarskim ipsilonom, a nekada su upravo dolasci i odlasci na željezničku stanicu i njene perone bili gotovo mali društveni događaj dočekivan s uzbuđenjem, jer bilo je važno i vidjeti i biti viđen. A onda, kao za kakva blagdana, valjalo se zaputiti u prvu gostionicu, zalogajnicu, restoran…
Danas ugostiteljsku perjanicu Cerovlja s pravom nosi konoba (i pizzeria) “2. peron“ , smještena tek nekoliko desetina metara od prvog i jedinog perona kolodvora Cerovlje; vode je bračni par Armando Lušetić i Marijela Ančić – Lušetić. Tek nekoliko minuta razgovora bit će dovoljno da se osvjedočite kako su oni pravi primjer da su ljudi ovog kraja sasvim posebnog mentaliteta – gostoljubivi, susretljivi, topli , marljivi, lišeni urbanih tenzija, hedonistički usredotočeni na gastronomske i enološke čarolije… Ovaj pažljivo i s mjerom uređen prostor, gdje se itekako promišljalo o dizajnu, djeluje kao topao i intiman ambijent koji ostavlja dojam mjesta s dobrom i pozitivnom energijom. Ako na tren zažmirite, lako ćete prizvati zvukove obližnjeg kolodvora, njegovu vrevu i biti sretni što ste se na svom proputovanju udobno smjestili na toplo i udobno mjesto. Ako ste i ogladnjeli – savršeno! Prostor je dekoriran i velikim crno-bijelim fotografijama koje pričaju nostalgične priče prošlih vremena i ljudi. Car Franjo Josip (jedini u koloru), prodorno vas gleda čim zakoračite u konobu… Vlasnike je obilježilo djetinjstvo i odrastanje uz tračnice i kolodvor, roditelji zaposleni na željeznici, dječji nestašluci uz male i velike vagone…, pa je tako i dio njihove intime na fotografijama. No, odlazeći iz konobe ipak će se manje pričati o tome; više o toplom ognjištu koje grije i dušu i tijelo i pronosi miomirise tek spravljene hrane.
Bistecca Fiorentina, kao i ostali, sočni, po potrebi, odležani komadi mesa, peku se pred gostima na otvorenoj vatri. Izvanredan domaći istarski pršut optimalno prošaran masnoćom, srednje mekan, s jakim slatko-slanim okusom sušene svinjetine, reže se za šankom… Domaća tjestenina pripremljena prema „noninim“ receptima ima i jednu posebnu varijantu, a to su rafioli punjeni „kokošom“ i servirani u umaku od meda, kadulje i pinjola. Topla maneštra ili gusta juha od celera s tartufima podjednako godi u svim godišnjim dobima, a za vjerodostojnost i sklad s prirodom pobrinula se i posebno osmišljena ponuda pod nazivom – „Sezona na pjatu“. Dakle, gastro ponuda je dobro promišljena, a filozofija jednostavna: domaće, s malim naglaskom na sitne intervencije u prezentaciji. Često se u „2. peron“, gladni ljudi zapute i zbog „običnih brusketa“ . Naime, pronio se glas kako su one u ovoj konobi nešto posebno. Doista, serviraju se s dehidriranom pancetom na namazu od gorgonzole i medenice, ili s domaćim kobasicama na namazu od kapule, uz sjajne umake od cikle ili hrena…
Sve nabrojano ( i još mnogo više), prati i opsežna lista pizza maštovitih nadjeva i naziva. Iskustvo veli da kombinacija pizzerije i konobe poziva na oprez, a nerijetko i na uzbunu, jer, ili ste u konačnici ipak samo jedno, ili podjednako osrednji u oboje. U ovom slučaju međutim nema uzbune. Pizze se rade od „pravog“ brašna, s „pravom“ mozzarelom, a na tankom, gotovo prozirnom, tijestu nalaze se zanimljivi nadjevi. I, da, peku se u krušnoj peći. A i neka imena pizza ne možemo preskočiti: „Koza nostra“, „Margherita – ki pita“, „Zeleni vlak – arena“, „Mirakuli“, „Tuf tuf tuf tartufi“… Napuštamo Cerovlje i nedaleko od jedne druge željezničke stanice, one u Vodnjanu, u ekskluzivnom prostoru za degustaciju i prodaju svojih, s pravom tituliranih vrhunskih vina, nalazi se kušaonica Medea. Čarobnica Medea, unuka boga sunca Heliosa, Medulin (na čijem se području nalaze vinogradi), med… – sve su to lijepe asocijacije na spomen ovog imena, no danas je to povrh svega istarski vinski brend. Impresivni su njihovi vinogradi, najjužniji u Istri, gdje na malom rtu morska pjena doslovno zapljuskuje lozu. Na Punta Grkoli, između Medulina i Ližnjana, nalazi se vinograd iz kojeg dolazi njihovo ponajbolje vino – merlot Punta Greca. Pjeskovito tlo, istarska crvenica pomiješana s glinom i vjetrovi s juga i istoka, uz cjelodnevnu insolaciju, daju ovoj lozi nestvarno dobra svojstva, a ovom vinu epitet najboljeg merlota u Hrvatskoj kojeg bez imalo premišljanja možete odnijeti u Bordeaux, domovinu merlota i dokazati, baš Francuzima, kako južna Istra godi ovoj “njihovoj“ sorti.
Punta Greca se proizvodi u ograničenim količinama i to samo u godinama kad je berba visoke kvalitete. Vino odležava u barrique bačvama do dvije godine. Limited Reserve iz 2016. godine granitno crvene boje višnje i okusa tamne čokolade s neočekivanim herbalnim i začinskim elementima u završnici, s višnjom koja dominira i u mirisu – doista je vino za posebne ljude i posebne prilike. To je kompleksno terroirsko vino premium kategorije koje će trajati jako puno godina. Ovo vino voli klasična jela visoke kuhunje – premium steakove, najbolju janjetinu, vrhunski spravljeni biftek Wellington ili Boeuf Bourguignon (govedina na burgundski) i naravno – fiorentinu. Točno 7980 butelja, za jednako toliko uzdaha nakon prvog gutljaja…
Tekst: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
