Zagrebački skladatelj, kontrabasist i dugogodišnji član Zagrebačke filharmonije Dubravko Palanović, ujedno je i osnivač i voditelj Acoustic Projecta, ansambla koji donosi glazbu širokog spektra žanrova, od klasike i jazza do folklora i rocka
Teško mi je zamisliti da bi ljudi mogli živjeti bez glazbe. Ona daje čovjeku veliko duhovno bogatstvo, aktivira kod ljudi cijeli spektar emocija i spaja nas na jedan poseban način – izjavio je nedavno u jednom razgovoru Dubravko Palanović, zagrebački skladatelj, kontrabasist i dugogodišnji član Zagrebačke filharmonije. Osnivač je i voditelj Acoustic Projecta, ansambla koji donosi glazbu širokog spektra žanrova, od klasike i jazza do folklora i rocka. Za njega sklada, aranžira, organizira kompletnu logistiku i dakako svira, u društvu ostalih kolega vrhunskih glazbenika. Dok ugodno čavrljamo uz kavu, pokušava izračunati koliko je već godina dio Zagrebačke filharmonije, tog vodećeg domaćeg orkestra u zemlji.
– Uh, već 24 godine. Od mog dolaska do danas izvrtila se cijela jedna generacija glazbenika i potpuno promijenila garnitura – kaže opisujući usput uvijek živahnu, dinamičnu i kreativnu atmosferu koja ondje vlada tijekom proba i koncerata. Nažalost, nerijetko i vrlo bučnu, o čemu su, govori nam, upravo tih dana raspravljali iščekujući skori dolazak agencije za mjerenje buke.
– Količina decibela koju proizvodi orkestar takve veličine na relativno skučenom prostoru, katkad je zaista teško podnošljiva. Pritom, ako pokraj mene svira bubanj ili neka udaraljka, uopće ne čujem svoj instrument…
U OBITELJI SE UVIJEK SVIRALO I PJEVALO
Kontrabas je priglio sa svojih 11 godina, kada je na inicijativu roditelja upisao glazbenu školu. Prije toga usputno je svirao različite instrumente, od kojih ga je posebno privlačio klavir, koji će mu kasnije biti neizostavan alat u procesu skladanja.
– Glazba me oduvijek privlačila i volim ju otkad znam za sebe. Kod nas u obitelji uvijek se sviralo i pjevalo, brat i tata poluamaterski su nastupali u raznim bendovima, a otac je bio i vrlo vješt u izradi drvenih instrumenata, uglavnom gitara. Jedan od kontrabasa koje posjedujem izradio je upravo on. Moram priznati da u to doba nisam bio silno zagrižen upisati glazbenu školu, no budući da je otac poznavao jednog profesora kontrabasa, uspjeli su me nekako nagovoriti – prisjeća se te dodaje kako ubrzo nije mogao zamisliti da se u životu bavi ičim drugim.
Snažno ga je privlačilo i komponiranje, pa su prvi pokušaji uslijedili već s petnaestak godina. Danas djela ovog eminentnog domaćeg skladatelja izvode brojni ugledni ansambli poput Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Simfonijskog orkestra opere Ivana pl. Zajca u Rijeci, Salzburške komorne filharmonije, Moskovskog simfonijskog orkestra, Zagrebačkog puhačkog ansabla, Zadarskog komornog orkestra, Varaždinskog komornog orkestra, Zagrebačkih solista i drugih.
– Od trenutka kad sam se počeo baviti glazbom, osjećam jak poriv za stvaranjem, pa čim u određenom razdoblju ne pišem – loše se osjećam. Katkad mi je skladanje teško uskladiti s brojnim drugim obavezama, poput glazbenih proba, koncerata i organizacije raznih tehničkih stvari, s obzirom na to da ono iziskuje iznimnu mentalnu disciplinu, fokus i mir. Ipak, taj mi proces kreiranja, stvaranja nečega iz praznog „lista papira“ odnosno u ovom slučaju praznog crtovlja na ekranu, donosi neopisiv osjećaj slobode – reći će.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Tomislav Marić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
