Vjerovali ili ne, slavni bubnjar je nakon raspada Beatlesa nanizao čak 21 samostalni album. Još 1970. izdao je country album „Beaucoups of Blues“, koji je snimio u Nashvilleu s pedal steel gitaristom Peteom Drakeom. Pedeset i pet godina poslije, vraća se tom stilu, ovaj put u društvu T-Bonea Burnetta, bivšeg Dylanovog gitarista te suradnika Elvisa Costella i Roberta Planta. Produkcija je moderna, ali ne agresivna, i puna je predivno suptilnih elemenata. Burnett svira gitaru na većini pjesama i autor je na njih devet od ukupno 11. Njegov je udio skrojen savršeno za Starrov melankolični, dirljivi vokal. U cjelini, album uspijeva iz istih razloga iz kojih je uspio i „Beaucoups of Blues“ – odlične pjesme koje prate Starrovu vokalnu snagu koja u country glazbi zvuči kao kod kuće, simpatična prateća postava i prirodan, nešvilski ugođaj. Album je dovoljno relevantan da se svidi ne samo dugogodišnjim poklonicima, već i svima koji nemaju averziju prema kvalitetnom country rocku.
