Vlatko Štampar jedan je od najboljih domaćih stand-up komičara. Svojim duhovitim pričama i šalama začinjenim ekspresivnom mimikom i glumačkim pokretima, uspijeva razuvjeriti čak i one krajnje sumnjičave naspram “hrvatskog humora”
Prazna pozornica, stolić s bočicom vode i mikrofon u koji je uperen reflektor. Ova naoko skromna scenografija – njegov je “ured”. A osnovna djelatnost i životni izazov – nasmijati publiku do suza. Njegova dva metra i tri centimetra visoka, raskuštrana i nasmiješena pojava teško prolazi nezapaženo, a kad u ruke primi mikrofon, urnebes u dvorani je zajamčen. Vlatko Štampar (35) jedan je od uvjerljivo najboljih domaćih stand-up komičara koji svojim duhovitim pričama i šalama začinjenim ekspresivnom mimikom i glumačkim pokretima, uspijeva razuvjeriti čak i one krajnje sumnjičave naspram “hrvatskog humora”.
Ovaj po profesiji diplomirani arhitekt, po podrijetlu i lokacijskoj opredijeljenosti Čakovčanin sa zagrebačkom adresom, a po vlastitom opisu “utjelovljenje svih onih suludih misli koje svatko od nas ima u onom dijelu uma koji s razlogom ignoriramo”, neprikosnoveni je miljenik publike cijele regije. Stand-up nastupi rasprodani su mu gotovo onog časa kad se objavi termin održavanja, a osim nastupa uzduž i poprijeko Hrvatske, čest je gost u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori…
– Ma posvuda, osim u Mađarskoj. Tamo me slabo razumiju – smije se.
Na stand-up sceni aktivan je već petnaestak godina, a prvi put mikrofon je primio još za vrijeme studija, nastupivši, iz čiste znatiželje, pred uzvanicima novootvorene udruge mladih u Varaždinu. Taj debi sa solidnim ishodom ulio mu je hrabrost da se u ovoj izvođačkoj formi okuša još koji put, pa je tako počeo nastupati na kultnim Open mic večerima u zagrebačkom Purgeraju, sudjelujući pritom u formiranju nove stand-up scene Zagreba. U tom razdoblju postaje i stalni član Comedy kluba, radi kao warm uper zagrebačke publike za “Hrvatski supertalent”, snima reklame te sudjeluje u projektu “Standup & More” za Comedy Central Extra. Neko vrijeme daje priliku i struci, radeći dvije godine u arhitektonskom uredu, no ubrzo shvaća da mu taj posao pričinja više tjeskobe nego radosti, pa donosi životnu odluku još se intenzivnije posvetiti svojoj pravoj ljubavi – stand-upu.
Na prvu samostalnu turneju kreće 2015. godine s dvosatnim one-man showom “Bratec je trd”, nastalim filtriranjem najboljih i najdražih fora iz razdoblja prvih pet godina dotadašnje karijere. Show je polučio veliki uspjeh, a obuhvaća široki raspon tema – od odrastanja, problema u osnovnoj školi, dolaska u Zagreb, životinjskih priča, muško-ženskih odnosa i seksa. Nastavivši neumorno osmišljavati i uvježbavati nove cjelovečernje materijale, u idućim godinama niže i sljedeće uspješnice: “Štamparska greška” (premijera 2016.), “Odraslost” (premijera 2017.) te “Bolja polovica” (premijera 2019.). ”Bolja polovica govori o lažnim insta-fasadama, iskrivljenim vrijednostima, tajnama, iskrenosti, sramu i ljubomori. I zašto je toliko prokleto teško ne buljiti u nudista?“, stoji u opisu. Njegov najnoviji show, kojim trenutno uveseljava, ali – neposredno i provučeno kroz filter humora – i oplemenjuje krcate dvorane diljem Hrvatske, nosi naslov “Zabezeknut”, jer, kako pojašnjava, “stvar koja nas danas najviše može zabezeknuti je kad je netko dobar i iskren, pa si vrtiš u glavi sto scenarija – zašto je dobar i koje su mu skrivene namjere?”. Zaključuje stoga:
– Dragi ljudi kao što vidite, stvari se generalno raspadaju. Laganja, muljanja, ubojstva, krađe i varanja, plus zabrane, strah i novo normalno. Sve znate. Ali treba gledati stvari sa svjetlije strane. Treba ne razmišljati o tome. Kako? Jednostavno. Zabezekneš nekoga nečim nesvakidašnjim. Na primjer – dobrotom!
“Nisam ga gledao, ali znam da hrvatski stand-up ne valja”, kaže javnost. Ovaj šaljivi „citat“ preuzet s vaše internetske stranice, aludira na predrasudu s kojom se suočava gotovo svaki domaći komičar. Ipak, čini se da posljednjih godina svjedočimo sve većem broju poklonika ove izvedbene forme. Je li tako?
– Stand-up scena odlično se razvija, a krug ljudi koji nas prate iz dana u dan sve je širi. U Zagrebu se nerijetko održava i po nekoliko različitih stand-up večeri tjedno.Baš kao i u svakoj drugoj profesiji, kontinuitet i kvaliteta donose rezultate, a godine nastupanja i gostovanja po gradovima izgradili su publiku. Usmena preporuka zadovoljne publike najbolja su i najefikasnija reklama.
Jeste li oduvijek bili skloni nasmijavanju okoline?
– Počeo sam s Open mic večerima, gdje sam imao priliku prezentirati svojih 10 minuta autorskog materijala. Gradio sam taj svoj nastup vrlo pažljivo, minutu po minutu. I potpuno sam se, vrlo brzo, navukao na taj osjećaj sreće i adrenalina koji te preplavi u trenutku kad nasmiješ ljude svojom forom. Živio sam za te ponedjeljke. Inače, nikad nisam bio neki razredni klaun niti klinac koji voli pozornost. No kad sam u ugodnom društvu, uz opuštenu atmosferu – naravno da se šalim. Te su mi situacije ujedno i odličan poligon za spontano isprobavanje neke rečenice da vidim “kako prolazi” kod ekipe. Ipak, privatno sam, koliko god to nekome čudno bilo, više introvert.
Može li se naučiti biti duhovit ili je li to isključivo urođeni talent?
– Vjerujem da u osobi, za početak, mora postojati neka inicijalna iskra. A onda daljnjom vježbom i iskustvom brusiš talent. No, činjenica je da neke osobe imaju dobar smisao za humor, dok neki, nažalost, apsolutno nula.
Očekuje li okolina da i u slobodno vrijeme neprestano budete zabavni, raspoloženi i pričljivi?
– Ljudi uglavnom pretpostavljaju da su komičari i privatno onakvi kakvi su na nastupu. Jesmo, ali to je samo nekih 15% od onoga što vidite na pozornici.
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Marko Knežević
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
