Film koji se nakon premijere jedva izdvajao iz mase drugih hollywoodskih uradaka stekao je kultno sljedbeništvo. Danas se nalazi na mnogim popisima najvažnijih filmova, a u u Nacionalnom filmskom registru SAD-a ide u red “kulturnih, povijesnih ili estetski važnih” filmskih ostvarenja
Kad je prije točno dvadeset i pet godina premijerno prikazan film braće Joela i Ethana Coena “Veliki Lebowski” naišao je na podijeljene reakcije. Publici se ta kriminalistička crna komedija sviđala, ali utržak na kino blagajnama i nije bio osobit. Kritičari su te 1998. godine uglavnom bili ravnodušni, ako ne i razočarani novim filmom tvoraca “Farga”, a novinar lista USA Today napisao je da je glavni junak previše pasivan da bi zadržao bilo čiju pozornost. Doista, glavni protagonist filma – Jeffrey Lebowski poznatiji kao “The Dude” – oličenje je pasivnosti. 
Bivši radikalni politički aktivist koji je izgubio sve iluzije u životu nema nikakav posao. Živi u Los Angelesu, ali nije baš jasno od čega. Po čitave dane odjeven je u kućnu haljinu, pamučnu majicu i donji dio pidžame, nosi sandale i sunčane naočale, čak i kad usred noći odlazi u trgovinu kupiti punomasno mlijeko koje plaća ispisujući ček na 0,69 dolara. Njegova je glavna i jedina životna filozofija da se ne treba uzrujavati ni pod kakvim okolnostima, osim ako ne izgubiš na kuglanju, što mu je jedina strast, koju dijeli sa svojim prijateljima – nasilnim vijetnamskim veteranom Walterom i smušenim lokalnim gubitnikom Donnyjem. Filmski lik Dudea Lebowskog u međuvremenu je dobio vlastiti, izvanfilmski život. Već više od dvadeset godina u Louisvilleu u Kentuckyju – a povremeno i u drugim američkim gradovima – održava se dvodnevni Lebowski fest kojim se slavi film i njegov glavni protagonist, dok je u Londonu britanska inačica tog festivala poznata pod nazivom “The Dude Abides”.
U Americi – a gdje drugdje – osnovana je Crkva Dudea posljednjeg dana, što možda i ne treba shvaćati osobito ozbiljno, no o dudeizmu kao filozofiji napisan je niz ozbiljnih knjiga. Usporedo sa stvaranjem legende o njegovom glavnom junaku Dudeu, i “Veliki Lebowski” se s vremenom počeo reevaluirati među kritičarima i filmofilima, ali i u široj javnosti: film koji se nakon premijere jedva izdvajao iz mase drugih hollywoodskih uradaka polako je počeo stjecati kultno sljedbeništvo. Danas se nalazi na mnogim popisima najvažnijih filmova, a Kongresna knjižnica odabrala ga je za čuvanje u Nacionalnom filmskom registru Sjedinjenih Država, kao “kulturno, povijesno ili estetski važno” filmsko ostvarenje.
Vrijeme radnje je 1991. godina, lokacija je Los Angeles, a u priču nas uvodi neimenovani narator s teksaškim naglaskom koji nas upoznaje s osebujnim likom Jeffreya Dudea Lebowskog (Jeff Bridges). Jedne večeri Lebowskog u njegovu domu napadaju dvojica utjerivača dugova za kralja pornografije Jackieja Treehorna, kojemu supruga milijunaša Jeffreya “Velikog” Lebowskog duguje puno novaca. Naš junak Dude i Veliki Lebowski slučajno dijele isto ime i prezime, što nasilnici ubrzo shvaćaju i ostavljaju Dudea na miru, ali se jedan od njih prije odlaska pomokri na njegov omiljeni sag. Nakon što se posavjetovao sa svojim kuglačkim partnerima Walterom (John Goodman) i Donnyjem (Steve Buscemi), Dude odluči posjetiti Velikog Lebowskog (David Huddleston) kako bi od njega zatražio odštetu za uništeni sag.
Lebowski ga odbija, no Dude uspijeva zbuniti njegovog pomoćnika Brandta (Philip Seymour Hoffman) koji mu dopušta da iz vile uzme sličan sag. Na odlasku upoznaje i Bunny (Tara Reid), trofejnu milijunaševu suprugu koja se druži s opasnim ljudima i od njih posuđuje novac. Nešto kasnije Bunny je navodno oteta, a Veliki Lebowski angažira Dudea da otmičarima preda kovčeg s milijun dolara otkupnine. Iste večeri druga skupina nasilnika napada Dudea i otima mu njegov zamjenski sag. Poslala ih je Maude Lebowski (Julianne Moore), kći Velikog Lebowskog koja je sentimentalno vezana za sag, ali ima i neke druge kombinacije s Dudeom…
Braća Coen su prije “Lebowskog” već bila snimila “Arizonu Junior”, “Millerovo raskrižje” i “Bartona Finka”, te legendarni “Fargo” koji im je godinu ranije donio sedam nominacija i dvije nagrade Oscar. Njihov je status u Hollywoodu bio neupitan, što se može iščitati i iz “ensamble” popisa glumaca koje su okupili na projektu Lebowski. Drugim riječima, Joel i Ethan nisu se morali zamarati ispunjavanjem komercijalnih ili nekih drugih očekivanja filmske industrije i mogli su si dopustiti da snime što god žele, pa tako i bizaran neovisni film.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
