Na europskim opernim pozornicama sve je više hrvatskih opernih umjetnika mlađe dobi koji grade respektabilne pjevačke karijere. Velika većina uglavnom je u stalnim angažmanima; tako je Evelin Novak u berlinskoj Staatsoper Unter den Linden, a Ante Jerkunica u Deutsche Oper; Čakovčanin Miljenko Turk zvijezda je opere u Kőlnu, sugrađanin mu Armando Puklavec u Solunu; Goran Jurić je u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, Margareta Klobučar u Grazu, Tomislav Lučić iz Semperoper Dresden prešao je u Theater St Gallen; dok je Kora Pavelić u Coburgu. Varaždinka Lana Kos, Brođanin rođenjem Krešimir Špicer i Požežanin Marko Špehar, zbog silnih ponuda, opredijelili su se za status slobodnih umjetnika i nastupaju diljem opernoga svijeta. Specifičnu solističku karijeru gradi i 45-godišnja Virovitičanka Renata Pokupić…
No, krupnim koracima prema opernome Olimpu grabi 25-godišnji bariton Leon Košavić, koji dolazi iz poetičnoga, ozaljskoga zavičajnoga podneblja slikarice Slave Raškaj. Nekadašnji student glasovitoga Giorgia Suriana na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, prošlu je godinu, završio anđeoskom i duboko emotivnom izvedbom „Panis Angelicus“ Cesara Francka na belgijskome dvoru, pjevajući kralju Philippeu i kraljici Mathildi. Ostvaruju se tako svojedobno izgovorene riječi Ruže Pospiš Baldani koja je predsjedala natjecanju „Papandopulo“ na kojemu je sudjelovao i mladi bariton Košavić, te pobijedio. Imao je tad 22 godine, a naša operna diva izjavila je:
– Vjerujem da će Leon imati inozemnu karijeru i da će postati jedan od naših najvećih diplomata u svijetu.
I Košavić je uistinu postao ne samo jedan od najperspektivnijih, nego i jedan od najtraženijih hrvatskih opernih umjetnika… Veljaču i dio ožujka proveo je u Helsinkiju, pjevajući u tamošnjoj Nacionalnoj operi ulogu Figara u Rossinijevu „Seviljskom brijaču“:
– Ova produkcija nije prva koju sam radio u Helsinkiju. Pjevao sam već ulogu doktora Malateste u Donizzetijevoj operi „Don Pasquale“ u jesen 2015. godine. Ulogu sam dobio zahvaljujući natjecanju „Mirjam Helin“ koje se održavalo potkraj mojega studija, u ljeto 2014. godine, u Finskoj. Tada sam i upoznao dirigenta Villa Matvejeffa, koji je u svibnju 2015. gostovao u Rijeci i pozvao me da u Mozartovu „Don Giovanniju“ pjevam ulogu Masetta. Tako sam, zapravo, ulogu u riječkom HNK Ivana pl. Zajca dobio u Finskoj, a prethodno sam, pjevao u osječkome kazalištu, ali naslovnu ulogu Don Juana – kaže mladi pjevač, koji ima sve predispozicije za uspješnu međunarodnu karijeru: snažan i ugodan glas, scenski izgled, glumački talent, a k tome je uljudan i srdačan u komunikaciji.
Pitamo mladog umjetnika – koji je debitirao 2011. godine na pozornici zagrebačkoga HNK ulogom Papagena u Mozartovoj „Čarobnoj fruli“ – kamo ga put vodi nakon Helsinkija?
– Iz Helsinkija putujem za London, gdje ću pjevati u Mozartovu Requiemu; potkraj ožujka nakratko ću u Lausannu na pripremne probe za operu „Don Giovanni“ u kojoj ću pjevati ulogu Masetta, čija će premijera biti 4. lipnja. U travnju ću tjedan dana biti u Rotterdamu gdje radim Bachovu Muku po Mateju, zatim se vraćam u domovinu, a u lipnju sam ponovno u Londonu – potpisao sam ugovor za ulogu carskoga ministra Pinga u Puccinijevoj operi „Turandot“ u Royal Opera Houseu (Covent Garden).
Ima li uopće u vašem pjevanju udjela genetika?
– Moja obitelj s mamine i tatine strane potječe iz širega ozaljskoga područja, prekrasnog i povijesnog kraja smještenog uz slovensku granicu i rijeku Kupu. U mojoj se obitelji oduvijek pjevalo, ali uglavnom u polju ili za vrijeme nekog fizičkog rada, kako su mi pričali djed i baka. Dok sam bio jako mali mogao sam to i sam katkada doživjeti. Više se nije toliko intenzivno bavilo poljoprivredom, ali još uvijek je pjesma bila i ostala način zaokupljanja i odvraćanja misli od često napornih poslova. Mama mi je pričala kako je moj djed znao lijepo zapjevati i pod borom i za blagdanskim stolom u vrijeme Božića.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izadanju!
Tekst: Željko Slunjski
Fotografije: Danijel Galić, HNK Zagreb, HNK Rijeka