Posjetili smo Barban i Svetvinčenat, uživali u konobi Vorichi u Orihima, a cijelu priču zaokružili kušajući „In Sylvis“ vina mladog bračnog para Zgrablić u Svetom Petru u Šumi
U jugoistočnom dijelu Istre nalaze se dva poviješću bogata grada. Lijepo ih je razgledati ljeti kada su gužve na obali ponekad jedva podnošljive, pa je bijeg u otkrivanje unutrašnjosti poluotoka za mnoge spas od te ljetne vreve. A i sada, u maglovita zimska jutra, ali i nerijetko predivne suncem okupane dane, izniman je gušt posjetiti ih i razgledati. Jedan od ta dva gradića je Barban, a drugi Svetvinčenat… Gospodareći dolinom rijeke Raše, Barban je gradić bogate i nemirne povijesti. No, sadašnjost je ta koja mu je osigurala dugu turističku budućnost. Trka na prstenac, poznata još u 17. stoljeću, vraćena je „u život“ 1976. godine i od tada se održava svakog trećeg vikenda u kolovozu.
Gradske vlasti prepoznale su šarm i ljepotu te posebne konjičke igre, kao i šarm i atrakciju koja objedinjuje konjaništvo i sportski duh. Slavodobitnici se mijenjaju iz godine u godinu, no pravi je pobjednik grad Barban koji je tako izašao iz sjene razvikanih istarskih, obalnih destinacija. Gradić koji jednakopravno koristi svoja tri imena – Svetvinčenat, Savičenta i Sanvincenti – a pripadaju imenu zaštitnika grada, hispanskom mučeniku sv. Vincenciju, razvio se oko istoimene opatije. Posebno atraktivnim čine ga vizure kaštela, crkava i zvonika. Simbol grada je kameni kaštel Morosini-Grimani, a turistička ponuda bazira se i na jednoj legendi. U Kući vještice Mare (jedne od posljednjih žrtava torture nad vješticama u 17. stoljeću), možete se okušati u virtualnom streličarstvu ili u potrazi za nepoznatim konjanikom te testirati svoje viteške vještine.
HEDONISTIČKA INTIMNA ATMOSFERA
Na duhovnoj razini ova dva gradića slave i ne daju zaboravu ono što se često negdje na životnom putu zanemari ili vješto izbjegne, a to je – viteški kodeks. Poštenje, hrabrost, lojalnost i odvažnost; ono što život čini vrijednim… A negdje na pola puta između ta dva gradića, u malom selu Orihi, nalazi se i ono što povrh duhovnih vrijednosti život čini ljepšim, ugodnijim i sretnijim. Riječ je o konobi Vorichi u koju svraćaju oni koji se žele uvjeriti da je točno sve ono o čemu se priča. A priča se, i to naveliko, o prvorazrednoj gastronomskoj ponudi. Puno je i onih koji su se u to već uvjerili, pa se iznova vraćaju po još malo dobre energije koja dolazi i od hrane, ali i od sasvim posebnog okruženja.
Konoba je smještena u predivnom ambijentu prepunom zelenila i cvijeća. Mali broj stolova daje naslutiti da se u toj jednostavnosti krije i tračak ekskluzive. Vorichi je zapravo negdje između konobe, bistroa i taverne; izvorno istarsko kao temelj, ali i kao nadahnuće za suvremenu kreativnost. Vlasnica Tamara Ljubić svoju konobu voli nazivati mjestom u koje se ne dolazi samo zato da bi se dobro pojelo, već i zato da se istodobno uživa u ambijentu i ozračju koje stvore gosti u interakciji sa chefom kuhinje, osobljem i njom koja osobno voli pozdraviti svakog svojeg gosta. Hedonistička intimna atmosfera nije slučajno nastala.
Tekst: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
