Ona je žena nepresušne energije, strastvene znatiželje i poslovne kreativnosti. Rođena Zagrepčanka, oduvijek je uspijevala pretvoriti vlastite ideje u uspješne projekte, pa se tako iz svijeta mode i manekenstva još kako uspješno „prebacila“ u čaroban svijet okusa.
Kada se bavite onim što volite, nemate osjećaj da radite, već da uživate – ovaj princip vodi Suzy Josipović Redžepagić, svestranu poduzetnicu, omiljenu televizijsku kuharicu i autoricu nekoliko najprodavanijih hrvatskih kuharica. Mnogi je pamte i kao jednu od najpoznatijih manekenki i modela osamdesetih i devedesetih te vlasnicu prve modne agencije u Hrvatskoj. Suzy je magistrica ekonomije, urbana Zagrepčanka po rođenju, a ponosna majka i baka po prioritetima i životnoj misiji. Žena nepresušne energije, strastvene znatiželje i poslovne kreativnosti, koja je oduvijek uspijevala pretvoriti vlastite ideje u uspješne projekte.
Jedna od njezinih najpoznatijih kuharica, raskošna zbirka recepata i savjeta pod nazivom „Mama zna“, inspirirana je obiteljskom tradicijom, a svako novo izdanje rasproda se u rekordnom roku. „Sve isprobano nebrojeno puta i začinjeno s puno ljubavi, strasti i zanosa, jer bez tih sastojaka ništa ne vrijedi“, opisuje Suzy svoju knjigu. Njezino prošireno izdanje sadrži čak 700 slanih recepata, a uskoro izlazi i treće, koje je, na iznenađenje nakladnika, rasprodano već u pretprodaji. U pripremi je i slatka verzija kuharice, koja će ugledati svjetlo dana čim smanji broj od čak 900 prikupljenih recepata. Suzy je također autorica popularne „Adventske kuharice“ za Turističku zajednicu Grada Zagreba, kao i „Klimatske kuharice“, prve takve na svijetu. Ta knjiga, uz prikaz potrebnih namirnica i načina pripreme jela, donosi i izračun emisije ugljikova dioksida koji nastaje tijekom pripreme svakog recepta. Na taj način široj se javnosti nastoji ukazati na izazove klimatskih promjena i utjecaj osobnih prehrambenih izbora na promjenu klime i očuvanje okoliša.
Brojni gledatelji rado ju prate u HTV-oj emisiji “Kod Suzy u kuhinji” gdje na svojstven, praktičan i jednostavan način dijeli svoje kulinarsko iskustvo i recepte prilagođene užurbanoj svakodnevici. Susret za razgovor dogovorile smo u kafiću nedaleko njezinog doma u Gračanima, gdje Suzy s obitelji živi okružena prirodom – vjevericama, lisicima, srnama i jazavcima, u „zadnjoj kući u šumi“, zaštićena od buke i gradske vreve.
Na početku razgovora prisjećamo se prvog broja našeg časopisa koji je svjetlo dana ugledao prije pune 33 godine, a za koji je i Suzy dala veliki intervju.
– Teško mi je povjerovati da je odonda prošlo više od tri desetljeća! Još se živo sjećam tog prvog broja i svoje velike fotografije u crvenoj haljini sa štiklama. To mi je jedan od dražih intervjua. Tih 90-ih godina već sam imala svoju prvu, uhodanu manekensku agenciju, i jednog su jutra na moja vrata došli urednici – Mihovil Švigir i Jadran Mimica. Rekli su mi da planiraju pokrenuti časopis, a za njihov koncept bile su im potrebne i zgodne žene… I tako je krenula naša suradnja, koja je trajala godinama – prisjeća se Suzy, dok nam na mobitelu pokazuje fotografije iz tih davnih vremena, spremljene u posebnom folderu. Na njima su brojna danas poznata lica u svojim mladalačkim danima – tadašnje suradnice i manekenke koje je angažirala za brojne projekte poput Nine Badrić, Ive Radić, Larise Lipovac, Iris Androšević, Maje Čuljak, Nine Morić, Natali Križan, Ivane Nobilo, Ivane Nikolić, Kristine Bradač, ali i ugledni liječnici kao što su Pero Ružić i Stipe Andrijević…
Impoznantna ekipa! No, vratimo se još malo unatrag: prije otvaranja vlastite agencije, proveli ste više od deset godina radeći kao model, noseći revije, sudjelujući u brojnim snimanjima za TV spotove, editorijale i reklamne kampanje za najveće jugoslavenske brendove. Kako ste se našli u tom svijetu?
– Ma sasvim slučajno. Još kao djevojčica, snimala sam reklamne kataloge za Namu jer je moja mama tamo radila. No, tada nije bilo baš nikakve pomisli da bih se tim poslom mogla baviti profesionalno, niti je takva karijera kod nas uopće postojala. Jedne večeri, imala sam tada dvadesetak godina, nakon sata engleskog, poznanica iz grupe pozvala me da joj radim društvo na castingu za manekenke, koji se održavao u Hotelu Intercontinental. Otišla sam s njom i na hodniku, srela Reginu Jaeger i Cvitana Jerkovića, koji su me nagovorili da se pridružim castingu. Oduševili su se mojom pojavom i pozvali me da sljedeći dan nastupim na modnoj reviji!
Nisam, naravno,imala nikakvo iskustvo, niti sam znala što trebam raditi – kako hodati, kako stati, kako se držati. Na pisti sam se okretala po svom nahođenju i kopirala druge. Počeci su bili priličan stres i improvizacija, ali očito je sve prošlo dobro, jer su se pozivi počeli nizati. Godinama nakon toga bili ste jedna od najzaposlenijih i najtraženijih manekenki i modela. Kako vam je to uspjelo?
– Počela sam raditi za dvije zagrebačke modne agencije – Modru i Umah. Bilo je puno posla u bivšoj Jugoslaviji i moglo se solidno zaraditi. Snimala sam i nosila revije po cijeloj državi. Trudila sam se uvijek biti profesionalna i aktivna. Odrađivala bih i po dvije revije dnevno – jednu poslijepodne u Zagrebu, drugu navečer u Opatiji. Jurila sam na sve strane i uvijek pazila tko bolje i urednije plaća. Uvjeti su tada bili puno drugačiji nego danas – nije bilo profesionalnih šminkera, frizera ni ozbiljnih ugovora. Mi smo same donosile svoje cipele, čarape, nakit…
Sjećam se da su za jedan spot Jimmy Stanića tražili da na snimanje donesemo suknju. Nisam je imala, pa mi je susjeda krojačica na brzinu sašila jednu. (smijeh)
Od tih prvih honorara kupili ste svoj prvi auto, Yugo 45. Zašto baš auto?
– Najveći motiv bio mi je, osim toga što sam konačno mogla samostalno stići na sva snimanja, taj što sam se dotad u svakom automobilu ili kombiju gušila od dima. Svi osim mene neprestano su pušili! Konačno sam imala prijevoz s dovoljno kisika u kojem sam ja mogla određivati uvjete vožnje. (smije se)
Piše: Sonja Staničić
Fotografije: Privatna arhiva
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
