Ove se godine obilježava osamdeset godina filma „Zameo ih vjetar“ . To istinsko remek-djelo s Clarkom Gableom i Vivien Leigh skriva mnoštvo zanimljivosti i kontroverzi…
Klasični Hollywood (1920.-1960.) iznjedrio je puno velikih glumačkih imena čija lica i izvedbe pamtimo desetljećima, filmske naslove koje suvremeni gledatelji sa zanimanjem i uzbuđenjem gledaju i prate, zaplete i likove koji kao da su imuni na vrijeme. Razlozi posezanja za starim filmovima, posebno onima iz doba klasičnog Hollywooda nisu samo moda niti nostalgija za nekim prošlim vremenima u kojima je, kako je to mislio i junak Woody Allenove „Ponoći u Parizu“, sve bilo bolje, ljepše i za nas prikladnije. Najveći razlog njihove opstojnosti u vremenu jest priča, segment koji često nedostaje suvremenom filmu. Naravno da svaki film ima neku priču, no ona je često danas simplificirana do takvih razmjera da se nakon nekoliko tjedana više ni ne sjećate što ste gledali. Impresivni vizualni i specijalni efekti ispunjavaju svoju tržišnu funkciju, no često ne rade u korist priče već postoje sami za sebe.
Stoga se, eto, rado prisjećamo holivudske ere u kojoj je tvornica snova proizvodila produkcijski raskošne, tržišno uspješne i umjetnički vrijedne filmove. Ovo je pripovijest o jednom od takvih filmova: „Zameo ih vjetar“ (1939.) u sebi je spojio sve najbolje od filmske umjetnosti i postao jedan od najgledanijih, ali i najkontroverznijih filmova svih vremena. Ove godine obilježava se osamdeset godina od trenutka kada je prvi put prikazan u javnosti… Riječ je o naslovu koji je osvojio deset Oscara, a za koji nitko nije vjerovao da će uopće biti snimljen. No, više od samog filma koji je istinski spektakl glumačkog, režijskog i scenarističkog umijeća, pažnju privlače uvjeti njegovog nastajanja. Najveći film svih vremena, što je od „Zameo ih vjetra“ htio stvoriti njegov producent, ambiciozni David O. Selznick, nije nastao glatko. Predložak filmu bio je istoimeni i jedini roman Margaret Mitchell iz 1936. kojeg je autorica pisala više od deset godina. Za priču o Američkom građanskom ratu (1861. – 1865.), raspadu jedne i rađanju nove civilizacije, Mitchell je nagrađena i Pulitzerovom nagradom. Roman nije dobro prošao samo kod kritike, oduševio je i publiku – u prvih šest mjeseci od izdavanja prodan je milijun primjeraka, a knjiga je prevedena na 27 jezika i izdana u 38 zemalja svijeta.
Iako se radnja filma bavi temom Američkog građanskog rata, ovdje nije riječ o samo još jednom u nizu ratnih filmova. Središnji lik je mlada južnjačka ljepotica Scarlett O’Hara koja zahvaljujući svom šarmu, ali i manipulativnom karakteru uživa pažnju mnogobrojnih muškaraca, osim Ashleya Wilkesa, muškarca kojeg jedinog želi. No, njezine ljubavne brige vrlo brzo padaju u drugi plan – počinje rat između američkog sjevera i juga, a Scarlett će svoju snagu i sposobnost morati usmjeriti na spašavanje vlastitog života, a nerijetko i članova svoje obitelji. U kršenju društvenih pravila – jer je kruh na stolu važniji od manira – pomoći će joj markantni Rhett Butler, južnjački gospodin koji baš i nije gospodin, no opet – ni Scarlett nije pravi primjerak dame. Njih će dvoje započeti netipičnu ljubavnu priču te postati najpoznatiji primjer ljubavnika na engleskom govornom području od Romea i Julije.
Radi se o priči koja je u punom smislu veliki američki epski film – bavi se univerzalnom temom rata, njeni likovi utjelovljuju američku kulturu te prikazuje jedan od ključnih događaja iz američke povijesti. Ipak, ni knjiga ni film ne bi postigli takav utjecaj niti uživali toliku popularnost da nije specifičnih, provokativnih likova koji već na prvo gledanje urastaju pod kožu. Pogotovo se to odnosi na Scarlett O’Hara. Ona nije tipična junakinja za ono vrijeme – nježna južnjačka dama koja pokorno slijedi pravila i sluša muškarce oko nje. Scarlett O’Hara primjer je antijunakinje: inteligentna je, sposobna, katkad manipulativna i razmažena, ali žena koja stvari preuzima u svoje ruke i uspješno rješava izazove koji se stavljaju pred nju. Zapravo, sve ono što bi se u to vrijeme očekivalo od muškarca, a ne od žene. Unatoč tomu što je puna samopouzdanja i odlučna u tome da dobije ono što želi, ona je istodobno i zavodljiva, plaha i ranjiva, sve to baš poput glumice koja joj je udahnula život na ekranu, Vivien Leigh. Poznata je činjenica da je audiciju za ulogu Scarlett O’Hare prošlo više od 1400 glumica, a potraga za onom idealnom trajala je čak dvije godine. Producent filma, David O. Selznick, perfekcionist po prirodi, bio je odlučan u tome da Scarlett utjelovi dotad nepoznata glumica, koja nije obilježena prijašnjim ulogama. Nije bilo važno što su se na audiciji našla i velika glumačka imena poput Bette Davis, Paulette Goddard, čak i Katherine Hepburn, Selznick je i te kako dobro znao što želi i od toga nije htio odustati.
Tekst: Izabela Laura
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
