Na samom jugu Istre već godinama nastaju temelji za neke od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. U toj kovačnici medalja, između „čekića i nakovnja“, uoči sezone boravi i Sandra Perković. Medulin je već više od deset godina baza aktualne olimpijske pobjednice, jedino mjesto na kojem ima uvjete za kvalitetne pripreme i na kojem se osjeća kao kod kuće. Dok njezin sport naizgled spava zimskim snom, atletičari prolaze kroz višemjesečni spartanski režim, a jedna od naših najuspješnijih sportašica u povijesti potpuno se podredila takvom stilu života. Pred Sandrom je nova sezona u kojoj će se izazovi nizati jedan za drugim. Sportska javnost praktički ju je zacementirala za najvišu stepenicu postolja u Rio de Janeiru, i to u trenutku kad nisu počeli ni prvi mitinzi i kada nas od Olimpijskih igara dijele još mjeseci.
Prije Rija, pokušat će osvojiti četvrto zlato u nizu na Europskim prvenstvima, nakon Barcelone 2010., Helsinkija 2012. i Züricha 2014. Čitava povijest atletike pamti tek pet slučajeva da je netko bio četverostruki uzastopni prvak Starog kontinenta. Uz sve to, 25-godišnja Zagrepčanka obići će i šest postaja Dijamantne lige, natjecanja u kojem joj je na 28 mitinga tijekom protekle četiri godine samo triput izmakla pobjeda. Novi lov na dijamant počinje u Šangaju 14. svibnja, a završava u Zürichu 1. rujna. Na prebukirani program Sandra je već navikla, toliko da trenutno ne može ni zamisliti drugačiju svakodnevicu. U njezinom je fokusu samo jedno – pomicanje granica. Neprekidna borba protiv metra koja počinje u teretani i negdje na stazi, a završava u bacačkom krugu, trajat će sve dok bude, kako kaže, na treninge odlazila sa zadovoljstvom. Uoči sezone od koje hrvatski navijači i opet imaju najviša očekivanja, Sandra u razgovoru za naš časopis otkriva na što se fokusirala tijekom zime, kako će se suočiti s problemima koji je čekaju u Brazilu i gdje se vidi nakon završetka karijere…
Kako zapravo izgledaju vaše pripreme?
– Pripremama u olimpijskoj godini završava ciklus koji je trajao četiri godine i počeo nakon posljednjih Igara u Londonu. U njoj posvećujem pažnju svim dijelovima treninga, posebice nekima koji se dosta razlikuju od drugih. Moja podloga za nastup je odlična, ali uvijek se mogu dodati neke finese, poraditi na tehnici ili brzini u samom okretu.
Hoće li put do zlata u Riju biti teži ili lakši nego u Londonu?
– Prerano je govoriti o bilo kakvim medaljama, nikada to nisam voljela, pa ni sad neću tako razmišljati. Reći ću samo da mi po svim kriterijima vrijeme ide u korist – u Londonu sam osvojila zlato sa samo 22 godine, a u Riju ću imati 26. Najvažnije od svega mi je ostati zdrava i fokusirana.
Kako objasniti zgusnutu satnicu natjecanja u disku, zašto je između kvalifikacija i finala samo 12 sati odmora?
– Naravno da će to biti problem, i meni i drugim curama. Najvažnije je u Rio doći maksimalno spreman, jer to je dosta veliki problem. Daj Bože da bude tih 12 sati razlike, jer po svemu sudeći prva grupa kvalifikacija počet će oko 20.30, a druga grupa u 22 sata. Ako natjecanje traje minimalno jedan sat, na doping kontrolu i press otpadne još sat vremena, a na sam put povratka u selo između 30 i 45 minuta, računajte da bi se druga grupa trebala vratiti u selo oko 1 sat ujutro i probuditi se već oko 6 sati. To je samo sati sna, a pritom govorim o najboljem slučaju – ako će ti se sve posložiti i pod uvjetom da odmah zaspiš. Na pitanje zašto je to tako, morat ćete tražiti odgovor kod Međunarodnog olimpijskog odbora i televizije. Oni su sklopili ugovor prema kojem se neka finala, da gledateljima bude zanimljivije, moraju održati ujutro. Najviše me smeta što muški diskaši imaju dan razlike, a kopljaši tri dana razlike između kvalifikacija i finala. Oduvijek sam htjela baciti olimpijski rekord, on iznosi 72.30 m i sigurno nije postignut u ovakvim uvjetima, u 11 ujutro.
Koliko se u kvalifikacijama može kalkulirati i štedjeti snaga, a da se ne ugrozi ulazak u finale?
– To su kvalifikacije Olimpijskih igara i tu nema nikakvog kalkuliranja, ide se maksimumom.
Budući da vas prije Rija čeka i Europsko prvenstvo u Amsterdamu, kako ćete tempirati formu?
– Ista situacija je bila i prije četiri godine, atletiku u olimpijskoj godini uvijek čeka i Europsko prvenstvo mjesec dana ranije. Moja sezona tako uvijek ima dvije špice – prvu u srpnju, drugu u kolovozu. Ne gledam na EP kao problem, već kao dobru provjeru za ono glavno što će uslijediti. Bez obzira jesu li bacanja, trčanja ili skakanja, u svakoj disciplini je isto, najvažnije je spremno tijelo i zdrav um. U zimskom razdoblju treninga bilo je ključno izvući maksimum i dobro odraditi bazu, koju sam radila od studenoga i kojoj sam se vratila nakon završetka državnog prvenstva u Splitu.
Hitac u Splitu je bio odlična najava sezone?
– Može se tako reći; disk je odletio do 70,59 metara što je tad bio uvjerljivo najbolji rezultat na svijetu u 2016. godini.
Prije tri godine osvojili ste Dijamantnu ligu bez ijednog poraza. Možete li to ponoviti?
– Držati prosjek na tako visokoj razini dosta je teško. Istina je da sam 2013. osvojila Dijamantnu ligu bez poraza, a 2012., 2014. i 2015. godine upisala sam samo jedan poraz, ukupno, eto, imam skor 25 od mogućih 28. S takvom statistikom ne može se nitko pohvaliti… No, ne opterećujem se time, uvijek govorim isto – ja samo uživam u ovome što radim.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
Tekst: Vladimir Zrinjski
Fotografije: Goran Matijašec & HOO
