Sa zrnom papra

Od neprocjenjive je vrijednosti u kuhinji, stoga je papar i danas kralj svih začina. Slavna prošlost možda mu je i lagano izblijedjela, ali za svakog kuhara, on je i dalje – neizbježan. Tako i za uglednog chefa Bojana Gržentića

U vrijeme Luja XVI. papar se prodavao ovako: zrno papra – grumenčić zlata! Za dvorskih svečanosti papar se čuvao u posebnim zlatnim ili kristalnim posudicama i smio se samo gledati, a gost se još morao i klanjati, kako samom kralju tako i njegovu veličanstvu papru. Papar je, vrlo vjerojatno, promijenio i tijek povijesti jer je bio najvažniji čimbenik u europskom traženju morskih puteva prema Istoku. Od neprocjenjive je vrijednosti u kuhinji, stoga je i danas kralj svih začina. Slavna prošlost možda mu je i lagano izblijedjela, ali za svakog chefa, on je i dalje – neizbježan. Papar je bobica biljke Piper nigrum; to je trajna loza i treba joj oko osam godina da dostigne zrelost, a nakon toga će, u dobrim uvjetima, nastaviti davati plodove još dvadeset godina.

Zelene bobice osušene na suncu općenito su poznate kao crni papar. Za bijeli papar, te iste bobice valja ostaviti na biljci dok potpuno ne sazriju i postanu crvene. Tada se natapaju i gule, pa se ogoli bijela unutrašnjost koja se zatim suši. Zeleni i crveni papar nemaju tako intenzivan miris i okus, ali će njihova boja uljepšati svako jelo. Papar mignonette, grubo je mljevena mješavina crnog i bijelog papra u zrnu i često se koristi u Francuskoj kako pri kuhanju, tako i kao stolni začin. O kojem god da se radi, gotovo redovito dodaje se pri kraju kuhanja, za postizanje maksimalnog okusa.

Apicije, rimski autor prve kuharice na svijetu, preporučio je dodavanje papra za bolji okus nekih jela, ali i za popravljanje okusa nekih slatkih jela. Papar smanjuje nadutost, poboljšava probavu i liječi kašalj. Najbolji način primjene papra ostaje stoljetni standard – nekoliko okretaja mlinca za papar neposredno prije posluživanja. Kad nema „ničega“ u hladnjaku može se posegnuti za talijanskim receptom klasikom kojeg obožava cijeli svijet – Spaghetti Cacio e Pepe. Talijani koriste pecorino, no može se posegnuti i za nekom drugom vrstom sira koja vam je omiljena. Skuhajte tjesteninu (al dente), u velikoj tavi tostirajte svježe mljeveni papar (jedna žlica), dodajte malo maslaca i maslinovog ulja, naribanog sira i pustite nekoliko minuta da se sastojci sljube. Preko umaka prebacite tjesteninu, dodajte naribani parmezan i poslužite vruće.

Tamo gdje se dodiruju Istra i Kras, nadomak talijanske granice, u blizini mjesta Črni Kal, smjestilo se selo Osp. Bilo bi to sasvim obično mjesto okruženo lijepim krajolikom, drago izletnicima, da se tamo nije smjestio i boutique hotel s četiri zvjezdice – Villa Majda. Svojim izgledom i gastronomskom ponudom, ovom dijelu slovenske Istre podario je luksuzni štih. Dizajn hotel zapravo je rustikalna vila s velikim naglaskom na detalje i mnogo kristalnih lustera koji mu daju pomalo čarobni i bajkoviti izgled. Privući će ponajprije ljubitelje lijepoga. Kako lijepog interijera, tako i pomalo zahtjevnijih gurmana i hedonista koji znaju prepoznati izvrsnost u svakom pogledu.

Ponajprije u chefu kuhinje Bojanu Gržentiću. Njegove maštovite kreacije na tanjuru, negdje su na pola puta između tradicionalne i fine dining kuhinje. Tradicija u smislu da se koriste isključivo namirnice lokalnih proizvođača i dobavljača, a fine dining u smislu prezentacije i nevjerojatnih kombinacija koje redefiniraju modernu istarsku kuhinju. Gostima je objedovanje u njegovom restoranu izlet u svijet elitne kulinarske scene, a njemu svakodnevica, no nikada i rutina. Čak kad bi to i htio, raznolikost sezonskih namirnica mu ne daje da kreativno miruje. Profesionalni put započeo je u prestižnom istarskom restoranu s jednom Michelinovom zvjezdicom, pa su uslijedili još neki o kojima se uvijek dobro govori; vjerojatno nakon što im je upravo on usmjerio kuharsku filozofiju…

Piše: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić

Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!

Ostavi komentar