Patrick Bateman je zgodan, visoko obrazovan i inteligentan. Ima 27 godina i živi svoj vlastiti američki san. Njegov je život iz dana u dan zapravo život Wall Streeta, na kojemu, kao investicijski bankar u očevoj tvrtci, zarađuje mnogo novca i pridodaje ga bogatstvu s kojim se rodio. No, sve ima i svoju mračnu stranu…
Patrick, skrivajući vješto od kolega i prijatelja svoj psihopatološki ego, noću podliježe ludilu, eksperimentira strahom i nasiljem te ubija bez razloga. On je bezdušni, suvremeni monstrum čiji fanatični materijalizam i divlja zavist potiču njegove ubilačke pohode. S vremenom, pada sve dublje u svoje zločinačke fantazije, a njegova mržnja prema svijetu postaje sve intenzivnija. Vjerojatno su tu svi prepoznali zaplet filma „Američki psiho“ iz 2000., snimljen prema istoimenome romanu američkoga pisca Breta Eastona Ellisa. Ellis je u tome romanu, objavljenom 1991., Patricka Batemana (u filmu ga je igrao Christian Bale) portretirao kao mladića koji nosi skupa odijela i kojeg krase i svi ostali pripadajući statusni simboli, među kojima je i skupocjeni sat Rolex Datejust 16013 s jubilarnom narukvicom.
Rolex je liniju satova Datejust, jednu od svojih paradnih, lansirao još 1945., pa danas ona slavi svoj 70. rođendan. Najpoznatija je baš po kultnome modelu punoga imena Rolex Oyster Perpetual Datejust, certificiranom samonavijajućem kronometarskom ručnom satu, prvome te vrste u povijesti koji je imao funkciju izmjenjivog datuma. Ali verziju s narukvicom koja kombinira nehrđajući čelik i zlato, koju u romanu nosi Bateman, Rolex je inaugurirao tek početkom 80-ih, što se savršeno uklopilo u imidž uspješnog financijaša iz toga doba. Ne bi li se elitni status profesije još više naglasio, Rolex se u spomenutoj Ellisovoj knjizi spominje čak 26 puta, bilo da se radi o Batemanovu satu ili satovima drugih likova.
No, iako je roman slavio Rolex Datejust, skupu dizajnersku odjeću i ostale statusne simbole, posebno posredstvom glavnoga lika, njegova filmska verzija bila je nešto sasvim drugo. Naime, zvjersko nasilje u fabuli najprije je odbilo većinu modnih dizajnerskih kuća da sudjeluju u produkciji, usprkos tome što se izrijekom spominju u knjizi. Jednostavno nisu željele da njihova odjeća ima bilo kakve veze s Batemanovim psihopatskim umorstvima. Mnoge od tih tvrtki u svoje su ugovore unijele uvijet da njihovi odjevni predmeti ne smiju biti vidljivi u nekim scenama. Primjerice, Cerruti se složio da Christian Bale nosi njihova odijela, ali ne onda kad ubija svoje žrtve. Perry Ellis u zadnji je čas pristao osigurati donje rublje, nakon što se Calvin Klein povukao iz produkcije. Tvrtka Comme des Garçons odbila je da se jedna od njihovih torbi rabi za prenošenje leša, pa je za to poslužila ona s potpisom manje konzervativnog Jean Paula Gaultiera.
Isto tako, Rolex nije želio da lik Batemana na ubilačkim pohodima nosi neki od njihovih satova ili da se barem ta činjenica ne ističe u kadru ili dijalozima. Upravo zbog toga, slavna rečenica iz Ellisova romana: „Ne diraj Rolex!“ morala je u filmskoj verziji biti izmijenjena u: „Ne diraj sat!“. S druge strane, tvrtka je bila i više nego zadovoljna da svi drugi likovi, posebno uspješni financijaši, vidljivo nose njihove satove. Bez obzira na sve, a možda baš i zbog kontroverznosti filma, Rolex Oyster Perpetual Datejust postao je klasik i vrlo tražen. Danas je stoga cijena rabljenih Rolex Datejust satova iz toga doba još uvijek visoka i, ovisno o uščuvanosti, kreće se oko 3500 dolara.
Tekst: Tomo Will
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
