Joe Baum, jedan od najvećih restoratera u povijesti, prvi je put vidio Rainbow Room 1940., na školskom izletu tijekom prve godine studija ugostiteljstva na učilištu Cornell. Visoko na vrhu nebodera na adresi Rockefeller Plaza 30, tada poznatome kao RCA Building, studenti su proučavali kuhinju i ostale radne prostore jednog od tada najpoznatijih restorana u Americi. No Baum, koji je silno želio vidjeti salu ekskluzivnog lokala, prikrao se do vrata za poslužitelje i prislonio lice na njegov prozorčić. „Vidio sam tu predivnu prostoriju, sve te ugledne i važne ljude, kako ih poslužuju u toj raskošnoj, veličanstvenoj sali. I odmah sam znao da je to New York kakav i treba biti“, prisjećao se desetljećima poslije čovjek koji će kultnome Rainbow Roomu 1987. vratiti stari sjaj i ponovo ga učiniti ponosom Rockefeller Centera. Ne beznačajno, jer je taj čuveni fine dining restoran, koji je prošle godine proslavio svoj 80. rođendan, bio prvi lokal u svijetu smješten na vrhu nebodera te, ujedno, titulu najvišeg restorana u Sjedinjenim Državama držao desetljećima.
Rainbow Room otvoren je 3. listopada 1934., originalno zamišljen kao takozvani „supper club“, odnosno restoran koji istodobno djeluje i kao društveni klub, i to namijenjen ljudima višeg staleža. Od prvoga dana, u njemu se okupljala njujorška elita, poput članova obitelji Rockefeller, Whitney i Astor, kao i utjecajni ljudi iz svih profesija, prije svega radi druženja uz koktele, ali i zbog otmjenog objedovanja i plesa uz pratnju legendarnih gradskih big bandova. Nakon dobrostojećih došli su i drugi, pa je Rainbow Room brzo postao iznimno popularno mjesto za večernje izlaske i simbol njujorškoga luksuza, kako za same Njujorčane, tako i za posjetitelje grada, za koje je posjet restoranu predstavljao obveznu turističku atrakciju. Izgled restorana, odnosno noćnog kluba, osmislili su Wallace K. Harrison, arhitekt tvrtke Associated Architects, i dizajnerica interijera Elena Bachman-Schmidt. Pretpostavlja se da je dizajn inspiriran Round Roomom francuskog arhitekta Jacquesa Carlua iz 1930., ostvarenom u njegovu čuvenom The Carluu, prostoru za različita događanja u kanadskome Torontu, inače jednom od najistaknutijih primjera art moderne arhitekture.
Osmišljen u jednostavnu klasičnom stilu, Rainbow Room je krasio rotirajući plesni podij, pozornica za big band orkestre te fascinantan panoramski pogled na Manhattan. Na istome katu nalazio se i Rainbow Grill, zasebni i nešto jeftiniji à la carte restoran, dok su kat ispod zapremale prostorije za privatna događanja i bankete. Svoje danas čuveno ime lokal je dobio prema svjetlosnom efektu koji su stvarale crvene, zelene, plave i narančaste žarulje ugrađene u pod, a čije je svjetlo prodiralo kroz 360 staklenih podnih blokova sale. Svjetla su se sa živom glazbom usklađivala putem posebno konstruiranih „svjetlosnih orgulja“, poprilično složene sprave kojom je upravljao majstor svjetla. Efekt je bio pojačan i rotirajućim plesnim podijem na kojem se plesalo uz legendarne njujorške big bandove, one koje su vodili popularni glazbenici Tommy Dorsey, Glenn Miller, Guy Lombardo, Louis Armstrong, Lawrence Welk i Tony Bennett. Ta je pozornica bila toliko prestižna da su brojni umjetnici u njemu nastupali za znatno manje honorare od onih koje su tražili na drugim mjestima.
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
