Posjetili smo konobu idiličnog naziva „Malo selo“ smještenu nadomak Buja, a onda i vinariju Monte Ricco u netaknutoj prirodi, udaljenu samo tri kilometra od središta Rovinja
Upotrazi za mirom i nekim starim vremenima koja se još samo ponegdje mogu naći, najbolje je da vas put odvede u mističnu Istru koja je podalje od svog priobalja uspjela sačuvati tradiciju – prirodu zadržala netaknutom, a ruralnu arhitekturu nudi u autentičnom obliku malih uličica mirne atmosfere. Duhovnu ljepotu nude mnogi sakralni objekti koji povijest dijele s burnom i slojevitom prošlošću. Jedan od takvih je i Fratrija, malo naselje u okolici Buja, u sjeverozapadnoj Istri, koje nudi sasvim poseban doživljaj samostanske prisutnosti u prošlosti.
Mnogi znanstvenici i istraživači povezuju lokalitet fratrija s nekadašnjim fratarskim samostanom Sv. Petar na Krasu. Na području u blizini Buja pronađena su dva kamena lika u niskom reljefu koji vjerojatno prikazuju sv. Petra i Pavla, a teorije govore da su najvjerojatnije pripadali samostanu na Fratriji. Kameni likovi povezuju prošlost i sadašnjost, duhovnost i radost življenja, romantičnu prošlost i sadašnjost, koja, ako ste dovoljno maštoviti, može biti bijeg od stvarnosti. Makar nakratko. Stilizirani, nalaze se na pročelju jedne konobe idiličnog naziva „Malo selo“ u neposrednoj blizini spomenute Fratrije, odnosno Buja. Tamo se osjeća sporiji ritam života, uz mirise zemlje, zelenilo maslinika, vizure mekanih brežuljaka s vinogradima i pogledom koji za vedrih dana seže sve do mora…
ISKRENO I NA STARINSKI NAČIN
Konoba „Malo selo“ prepoznata je kao hram izvorne istarske gastronomije koja s lokalnim proizvođačima ne da da se zaborave recepture koje su se prenosile generacijama i koje istarsku kuhinju otimaju zaboravu… Prave istarske konobe su rijetke, pogotovo one koje nisu pretenciozne i u kojima se kuha iskreno i na starinski način. One koje imaju iznimno domaćinski gostoljubivo, srdačno i otvoreno osoblje i vlasnike, koji rade kao pravi tim, još su rjeđe.
Konoba „Malo selo“ postoji više od trideset godina i danas je vodi mlađa generacija obitelji Marušić. Tea i Danijel. Njihov domaći pršut i salama od boškarina od pouzdanog su lokalnog dobavljača. Ravioli i fuži, domaća tjestenina iznimne teksture, ponekad s crnim ili bijelim tartufima, ili u „šugu“ od boškarina koji je izrazito rustikalan, uz nadaleko poznati biftek koji se peče pred gostima na otvorenoj vatri u kaminu, njihovi su glavni aduti. Njima se još pridružuje krumpir koji izgleda kao neka vrsta pogače i gotovo da može biti i jelo samo za sebe. Fritaja s bijelim tartufima često je jedan od razloga da sebe i druge povedete u ovu konobu jer je najkremastija od mnogih oprobanih…
Nabrajati još neka od sjajnih jela ne znači mnogo ako ih se doista i ne proba u autentičnom ambijentu, no dobro je naglasiti da ova konoba ne koketira s fine dining filozofijom. Profesionalni elementi klasične konobe beskompromisno i „tvrdoglavo“, ne uzmiču pred modernim vremenima…
– To je bila štalica od moje none i nonića, a tata je uvijek želio neku malu domaću „konobicu“. Zajedno s prijateljima, doslovno „kamen po kamen“, uspio ju je i izgraditi. To su neka romantična vremena kojih se i danas nastojim prisjetiti kada razmišljam o ovoj, sada, mojoj, odgovornosti koja me veseli. Neka toplina i zajedništvo koje kao da je pripadalo samo prošlim vremenima i danas se mogu naći, samo se treba malo potruditi i pronaći to prvenstveno u sebi. Kada to uspijem, čini se da su i moji gosti sretniji… – lijepo, toplo, govori nam Tea.
Držeći u ruci jelovnik konobe „Malo selo“, prije nego krenete u odabir iz primamljive ponude, nakratko zastanite na ilustracijama koje ga krase. Spazit ćete i vilinog konjica koji nije tamo samo zbog estetike. On je sasvim osobno Teino sjećanje i tiha posveta ljubavi. Nešto što predstavlja znak da ljubav može promijeniti oblik i biti prisutna u nekom detalju. U tanjuru, u osmijehu gosta… U ovoj konobi sve je zapravo tako iskreno…
Piše: Jasmina Stošić
Fotografije: Đorđe Stošić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
