Modni dizajn, grafički dizajn, parfemi, dizajn i izrada tekstila – samo su neka područja u kojima Issey Miyake (78) dugi niz godina iskazuje svoju silnu kreativnost. Ipak, najveća strast mu je moda, odnosno dizajn odjeće. Zanimljivo je da on odbacuje status dizajnera te ponavlja kako se prije svega smatra – inovatorom. Miyake stvara modu koja bespogovorno odolijeva vremenu. Svojom estetikom, svakoga tko nosi njegove kreacije čini posebnim. Uz još jednu, mnogima jednako bitnu stvar – njegova odjeća krajnje je jednostavna za održavanje, putovanje i nošenje. Zamislite da nakon dvanaest sati leta morate hitno na sastanak, pa onda shvatite da vam je sva odjeća iz kofera zgužvana. On je doskočio takvim problemima – haljine i torbice su poput plosnatog origamija, koji tek nošenjem poprimaju volumen.
Mnogi umjetnici i dizajneri doista su oduševljeni njegovim predanim istraživanjem materijala, budući da bi malo kome palo na pamet od toga stvarati odjeću. Pogotovo ne odjeću koju ljudi žele nositi, koja je inspirativna i pojedinca čini jedinstvenim. Miyake neprekidno povezuje naočigled nepovezive tehnike i metode, stvarajući nova rješenja usko povezana s tradicijom.Već punih četrdeset godina njegov rad počiva na istraživanju i primjeni 
tradicionalnih tehnika u kombinaciji s potpuno novim tehnikama obrade i izrade materijala. Odjeća za njega nije simbol društvenog statusa, bogatstva ili izraz seksipila, već područje umjetničkog izražavanja.Temelj mu je, kaže, jednostavno, ali i izazovno propitivanje – kako odjenuti, odnosno kako omotati trodimenzionalno ljudsko tijelo u dvodimenzionalni materijal, a pri tome ne smetnuti činjenicu da je tijelo pokretno. Za razliku od drugih dizajnera koji su usmjereni prije svega na estetiku, Miyake promišlja i potiče pitanja praktičnosti, slobode, inovacije, međukulturalnih utjecaja, tradicije i – utjecaja na okoliš.
Da na modu gleda drukčije od većine dizajnera, dao je do znanja još za vrijeme studija grafičkog dizajna na prestižnom Tama Art University u Tokiju. Već tada je smatrao izradu odjeće vrstom dizajna usko povezanog sa svakodnevnim životom pojedinca i zajednice. Stoga je Međunarodnom seminaru dizajna (International Design Seminar) uputio pismo kojem je kritizirao neuključivanje dizajna odjeće u njihov program. Upravo tim pismom pridobio je pažnju dizajnerskog i modnog svijeta. Da su Miyakejevi radovi čista umjetnost pokazuje nam interes svjetskih muzeja. Zato nam se i pružila prilika da se upoznamo s radom ovog modnog izumitelja – posjetili smo u Tokiju Nacionalni centar za kulturu (The National Art Center) gdje je održana izložba “Issey Miyake: Djelo”. Ono što ju čini posebnom je to što je prva detaljno prikazala njegov cjelokupni rad i razvoj ideja.
Kako bi osigurao da posjetitelji na pravi način spoznaju njegovo stvaralaštvo, Miyake je aktivno sudjelovao u postavljanju izložbe. Stvorio je prostor podijeljen u tri prostorije A, B i C. Svaka je predstavljala zasebnu cjelinu sa specifičnim dizajnerskim rješenjima.U prostoriji A moglo se upoznati s počecima njegove karijere i modnim uradcima koji su rezultati njegovog promišljanja o modi ostvareni kroz Miyake Design Studio osnovan 1970. godine. Tijelo smatra početnom točkom dizajna odjeće. Ono kroz geste, poze i pokret oživljava odjeću i čini ju poželjnom. Primjerice, haljina koja je polegnuta ili obješena može djelovati isprazno i neprivlačno, tek kada se odjene uviđa se njezina prava svrha i ljepota.
U ovoj prostoriji zaokupljala je pažnju i odjeća napravljena od dijelova koji se mogu po potrebi sastaviti i rastaviti. Bio je izložen i jedan od njegovih prvih radova – kombinezon s motivom tetovaže koji djeluje kao nosiva druga koža, te laneni kombinezon skrojen iz jednog komada materijala. Ono što je značajno za navedene primjere je da su bez prave forme, te je poprimaju tek na onome tko ih odjene. Na taj način stavljen je naglasak na onoga tko nosi odjeću, a ne na nju samu. Ugoda, praktičnost i sloboda kretanja – glavne su niti vodilje tog prvog stvaralačkog razdoblja. Prostorija B je posvećena 1980-ima, kada je Miyake gajio interes prema primjeni nekonvencionalnih materijala poput plastike, umjetne smole, žice ili papira u modnom dizajnu. Kao rezultat toga nastala je kolekcija “Plastično tijelo” koju je prvi put predstavio u Parizu, a sastoji se od korzeta napravljenih od umjetne smole.
Da bi modeli došli do izražaja, postavljeni su na posebno izrađene lutke od prozirne akril plastike koja djeluje kao staklo. Sastavljene su od 365 laserski izrezanih dijelova, koji kroz niz horizontalnih i vertikalnih slojeva čine mrežastu formu tijela. Djeluju futuristički i savršeno su se uklapale u neutralni sivkasti ambijent muzeja, dajući crvenim i crnim haljinama volumen i čineći ih posebno privlačnim. Tu se našla i odjeća od žice pod nazivom Rattan-vine Body koja je bila zvijezda naslovnice Artforum časopisa 1982. godine. To je ujedno bilo prvi put da je na naslovnici časopisa bila istaknuta odjeća, a ne onaj tko ju nosi. Nekoliko godina kasnije, Miyakeyeva odjeća je završila i na naslovnici Time Magazina…
Tekst: Iva Brčić
Fotografije: Hiroshi Iwasaki
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
