Znanstvenici kažu da je strah najstarija i najjača emocija čovječanstva, a najstarija i najjača vrsta straha je strah od nepoznatog. S obzirom na to da je svijet u kojem živimo prepun strašnih i nepoznatih mjesta, nije nimalo čudno da se došlo do ovoga zaključka. Naravno da ima i mnogo lijepih mjesta, kao stvorenih za odmor, ali ne manjka niti onih koje stoljećima utjeruju strah u kosti, samo se o njima, logično je, manje zna i govori. Gdje su, pitate se? Posvuda – na Filipinima, u Lisabonu, Japanu… Krenimo redom i pogledajmo samo neka od njih.
Dvorac Zvikov u mjestu Zvíkovské Podhradí u Češkoj jezivo je mjesto gdje je, kaže legenda, jedno nadnaravno biće sve do 1597. progonilo stanovništvo zamka pa se ono moralo sklanjati u kulu, gdje isto tako nije imalo mira. I prema nekim novijim iskustvima, u kuli se još uvijek događaju čudne stvari – posjetitelji prijavljuju neobične fotografije, tehničke kvarove, neobično ponašanje životinja, pa čak i neobjašnjivo gašenje svijeća i povremene požare. Druga legenda kaže da će svatko tko prespava unutar kule umrijeti u roku od godinu dana. Nekolicini najhrabrijih koji su to poduzeli dogodilo se upravo to. Vjerovali ovim pričama ili ne, dvorac Zvíkov jedno je od jezovitijih ukletih mjesta u Europi koje treba posjetiti.
Uputite li se od bolivijskog La Paza prema mjestu Coroica, ne možete izbjeći Sjevernu cestu Yungas, koja vrluda kroz amazonsku prašumu na visini od 4500 metara. Ako vam ne bude zlo već od same zastrašujuće nadmorske visine, odnosno razrijeđenog zraka, bit će zasigurno od same ceste koja je široka tek tri metra, da i ne spominjemo nedostatak zaštitnih ograda i ograničenu vidljivost zbog kiše i magle, dok o mimoilascima s drugim vozilima ne treba niti govoriti. Lako je shvatiti zašto je ovaj dio ceste u duljini od 80 kilometara stekao nadimak „Cesta smrti“. Opravdava ga i oko 200-300 smrtnih slučajeva godišnje, zbog čega je u novije vrijeme ta cesta postala i mamac za avanturiste koji tu iz cijelog svijeta pristižu sa svojim brdskim biciklima.
Ako ste skloniji šetnji, možete posjetiti El Caminito del Rey u Španjolskoj. Izvorno izgrađen početkom 1900-ih za radnike koji su se kretali tim područjem, ovaj drveni put-galerija, koji uz stijenu krivuda strmim klancem, počeo se urušavati i na kraju je morao biti zatvoren na deset godina. No, 2015. ponovno je otvorio svoju drvenu šetnicu i kamene staze. Sada posjetitelji ponovno mogu uživati u jezovitom pješačenju 100 metara iznad rijeke, okruženi samo strmim stjenovitim zidinama. Tijekom obnove postavljena je i žičana ograda, ali ne na svim potezima tog tri sata hoda dugog puta. Na više mjesta možete osjetiti jezu prolaska uskom drvenom galerijom bez osiguranja. Ukratko, pravo iskušenje za one koji ne podnose visinu…
Volite li više čvrsto tlo pod nogama, preporučujemo posjetiti Nagoro, japansko selo posebno po jednoj „atrakciji“. Naime, populacija lutki u prirodnoj veličini premašuje onu stvarnih stanovnika deset puta. Lutke su djelo lokalke Tsukimi Ayano koja je počela izrađivati replike svojih susjeda nakon što su umrli ili se odselili. Ti jezoviti dvojnici mogu se vidjeti širom mjesta – ribari kako sjede na obali rijeke, učenici u napuštenim učionicama, stariji parovi koji se odmaraju na klupama ispred zgrada… Sada u Nagoru ima oko 350 lutaka i 27 živih stanovnika (najmlađi je stariji od 50 godina), što ga čini neobičnim i pomalo zastrašujućim svijetom igračaka.
Piše: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
