Na svijetu ima dovoljno mjesta gdje su novogodišnje zabave lude i legendarne, ali se ipak razlikuju od masovnih naguravanja po trgovima i ulicama svjetskih metropola
Svi smo već nebrojeno puta 1. siječnja u vijestima gledali kako se na njujorškome Times Squareu, s krova zgrade na broju 1, točno u ponoć spušta kugla, kao završni dio svečanosti proslave dočeka Nove godine, kulminacije programa koji je započeo satima ranije izvedbama najrazličitijih zabavljača. Ta kugla, koja se počinje spuštati 31. prosinca u 23:59, i do dna posebnim stupom u 60 sekundi putuje 43 metra, svojim prizemljenjem označava kraj jedne i početak druge godine, ima dugu povijest. Događaj je prvi put 1907., u čast dolaska 1908., organizirao Adolph Ochs, vlasnik novina The New York Times, a otad je doživio brojne osuvremenjene verzije, ponajviše da bi iskoristio inovacije u svjetlosnoj tehnologiji.
Dan radije, na Silvestrovo, u večernjim smo vijestima gledali izvještaje s dočeka Nove godine iz krajeva u koje je već stigla, dok smo mi još po trgovinama, u zadnji čas, tražili poneki dar ili hranu i piće za proslavu. U tim izvještajima nepogrešivo se uvijek nametao australski Sydney, ponajviše zbog svojih raskošnih vatrometa – onog u 21:00 (Obiteljski vatromet) i u ponoć (naravno, Ponoćni), čije je središte uvijek Sydney Harbour Bridge, a koji je sinkroniziran s glazbenim hitovima i svjetlosnim šouom pod imenom „Bridge Effect“. Ponoćni vatromet u sidnejskoj luci u pravilu uživo gleda oko dva milijuna ljudi, a potom, tijekom 31. prosinca, i mnogi ljudi širom svijeta, dakako posredstvom malih ekrana.
Premda su ove dvije proslave svjetski bestseleri kojima se približavaju još jedino one u Londonu, Parizu i Hong Kongu, sasvim je razumljivo da ima mnogo onih koji samo bace pogled na ekran i odmahnu rukom na njih. Naime, nisu svi ljubitelji višesatnog guranja s milijun nepoznatih ljudi, od kojih je dosta pijanih, i uriniranja u propisno uneređenim plastičnim kabinama. Upravo zbog tih i takvih stvari, u doba dočeka Nove godine mnogi razboriti ljudi izbjegavaju spomenute gradove. I što onda preostaje onome tko želi dobru zabavu, ali bez milijunskih hordi i sve što prati spektakle vrijedne televizijskih izvještaja širom svijeta? Srećom, na svijetu ima dovoljno mjesta gdje su novogodišnje zabave lude i legendarne, ali ujedno ne spadaju u svjetski vrh… Recimo, zabava koju svake godine priređuje klub Foxy’s u Jost Van Dykeu na Britanskim Djevičanskim otocima dovoljan su razlog za bijeg iz hladnih krajeva. Radi se o najtraženijoj silverstarskoj zabavi na Karibima koju prošle godine nije mogao spriječiti niti uragan Irma koji se na to područje obrušio samo tri mjeseca ranije. Party u zaljevu Jost Van Dykea privlači vlasnike jahti iz cijeloga svijeta, kao i slavne poput Michaela Jordana i Richarda Bransona. Oni, istina, uživaju u VIP prostoru Foxy’sa, ali se i svi prisutni dobro zabavljaju na cjelonoćnom koncertu na plaži, gdje mladi, bogati i lijepi odbrojavaju staroj godini, a novu dočekuju kako to znaju samo svjetski prekaljeni „partijaneri“.
Možda najpitoresknije mjesto na svijetu na kojem se može uživati u posljednjem zalasku sunca godine koja odlazi, jest White Beach na otoku Boracay na Filipinima. Glavna prednost partyja na tom otočiću južno od Manile jest to što na njega možete izravno s dana provedenog na plaži, jer se proslava održava u barovima na pijesku duž nje. Slavljenici, uglavnom u kratkim hlačama i japankama, u ponoć imaju prilike promatrati grandiozni vatromet, a slavlje traje do izlaska sunca.
Za oni koji više vole doček Nove godine u gradu, najbolja je mjera škotski Edinburgh, gdje lokalci slave trodnevni Hogmanay, počevši od 30. prosinca, kada kreće bakljada ulicama grada koja kulminira velikim vatrometom. Sljedećeg dana, na Staru godinu, danju se odvijaju ulični partyji i glazbeni festivali, dok dan i godina završavaju jednim od najvećih vatrometa na svijetu, na kojem se ispali četiri i pol tone pirotehničkih sredstava te masovnim uličnim pjevanjem tradicionalne „Auld Lang Syne“. Tko preživi noć, trećega dana slavlja i prvoga u novoj godini, može se utrkivati na Royal Mileu, slavnome potezu u Starome gradu, zatim obaviti polarno kupanje u rijeci Forth ili sudjelovati u tradicionalnoj utrci psećih zaprega.
Tekst: Velimir Cindrić
Ostatak teksta potražite u tiskanom izdanju!
